SDS u procjepu između vlasti i opozicije, Bosića i Šarovića

Srpska demokratska stranka nalazi se u najspecifičnoj poziciji na političkoj sceni Bosne i Hercegovine: na bh. nivou ta partija je dio vlasti zajedno sa SNSD-om, SDA, SDP BiH i oba HDZ-a, dok je u entitetskoj ravni opozicija vladajućem Savezu nezavisnih socijaldemokrata.

IZLOMLJENA POLITIKA

SDS je u poziciju „izlomljene politike“ (na jednom nivou pozicija, na drugom opozicija partneru sa prvog nivoa) došao nakon opštih izbora, održanih 2010. godine, kada je postao „najpoželjnija udavača“, jer je posjedovao kapacitet da (zajedno sa „platformašima“), u određenim kombinacijama, „izbaci“ SNSD iz podjele vlasti na nivou BiH, i da prigrabi sebi „srpski dio“ tog kolača. Međutim, SDS je odbacio takve ponude i ušao u sastav „šestorke“, a osnovni razlog za to je činjenica da bi njihovo koaliranje sa „platformašima“ značilo politički rat „do istrebljenja“ sa SNSD-om. Ujedno, značilo bi to i (nepodijeljenu) odgovornost za brojne odluke koje moraju biti donesene na proklamovanom evroatlanskom putu.

Rukovodstvo stranke ocijenilo je da je to prevelik „zalogaj“ za njih i da će vrlo teško objasniti i biračima, a i javnosti, kako su „preko noći“ od najnepoželjnijeg partnera u BiH (bilo da se radi o domaćim ili stranim subjektima/objektima) postali stranka koja odgovara svima. Stoga je i izabrana „izlomljena poilitika“, jer je donosila (i donosi im) niz korisnih poena, (istina, još uvijek ne onih odlučujućih): prije svega, SDS je izbjegla da nosi odgovornost na bh. nivou, prepuštajući inicijativu brojnijem partneru, SNSD-u, a sebi zadržavajući ulogu korektiva, što im omogućava da, povremeno, djeluju i kao opozicija u toj ravni, premda to nikako nisu. Naravno, odlukom o pristupanju „šestorki“ obezbijedili su i određen broj funkcionerskih pozicija, što nije zanemarljivo, s obzirom na činjenicu da je stranka već šest godina u opoziciji u RS.

Međutim, najvažniji dobitak jeste što je Mladen Bosić, šef SDS-a, ovakvim „slalomom“ uspio da sačuva stranku od osipanja, a i sebe na njenom čelu: odmah nakon opštih izbora bilo je dosta trvenja u stranci, jer je SDS, faktički, poražen i to teško od SNSD-a. Kritičare je Bosić izbacio iz kolosijeka, uspješno proklamujući „svesrpski pristup“ dešavanjima na nivou BiH, prihvatajući poziv SNSD-a na koaliranje. U toj situaciji, manje više su svima začepljena usta, jer u uzavreloj atmosferi među (tada) žestoko suprotstavljenim političkim opcijama sva tri naroda, nije bilo mjesta za postavljanje odgovornosti rukovodstva stranke.

Uz rečeno, SDS je „sa leđa“ skinuo SNSD i u, najvećoj mjeri, njihove medije, koji rijetko objavljuju stavove ove stranke, ali, što je Bosiću najvažnije, ne potpiruju nezadovoljstva u njoj, kojih, bez obzira na sve, itekako ima.

MEĐUNARODNI PARTNERI

Bosićeva politika polučila je rezultat: SDS se nije počeo osipati, on dosta čvrsto vlada strankom; stranka bilježi konstantan (blagi) rast popularnosti, koji je znatno izraženiji u istočnom dijelu RS. Uz to, SDS je postao i partner međunarodnoj zajednici, koja ih tretira kao i sve ostale stranke iz BiH, što je do prošlih oktobarskih izbora bilo gotovo nezamislivo. Svi ovi parametri doveli su SDS u situaciju stranke sa najvećim koalicionim kapacitetom u BiH, što je veoma veoma kvalitetna pozicija, koja im omogućava da oni biraju partnere, a ne da budu birani.

Najveća mana ove pozicije jeste što SDS ne može do kraja da iskoristi brojne slabosti i sve veće napukline unutar SNSD-a, i tako dodatno pojačatu rejting, jer bi frontalni napad na koalicionog bh. partnera, donio isti takav odgovor, a to je ono što ova stranka nikako ne želi. Posebno zbog činjenice da je njihov uticaj na medije apsolutno minoran, odnosno uopšte ne postoji. SDS jeste ranije imao jak oslonac u BN televiziji, ali je „prelazak“ te kuće u SNSD-ovo okrilje značio i potpuni gubitak medijskog uticaja.

Mladen Bosić, lider SDS-a, bez milosti je „provjetrio“ stranku, uklanjajući iz nje prvo Dragana Čavića, pa potom i Dragana Kalinića (koji mu je pomogao da ukloni Čavića), dva bivša predsjednika stranke, te niz funkcionera bliskih njima. Djelujući na taj način, Bosić je učvrstio svoju poziciju i u upražnjeni prostor „ugurao“ nekoliko novih likova, od kojih ima veoma malo koristi. Prije svih se to odnosi na Ognjena Tadića, koji nije uspio da stranku „povuče“ naprijed u banjalučkoj regiji, jer njega ta vrsta rada i ne interesuje, budući da je riječ o eklatantnom karijeristi. U prijedorskoj regiji i dalje je najjači kadar Borislav Bojić, jedan od rijetkih preostalih iz „stare garde“. Bosić nije dirao u tradicionalna SDS-ova uporišta Doboju i Bijeljinu, jer su Obren Petrović i Mićo Mićić isuviše jaki, a i ne prave mu probleme, jer nemaju ambiciju da preuzmu vrh stranke.

CICKO EMINENCIJA, ŠAROVIĆ FIKUS

Na istoku je Bosić dosta širok prostor dao svom zamjeniku Predragu Kovaču, Darku Babalju i, na jugu, Vukoti Govedarici. Govedarica nije uspio da se nametne kao hercegovački SDS-ov lider i stranka je u tom dijelu u velikom previranju, dok su Kovač i Babalj uspjeli da potpuno minimiziraju uticaj Mirka Šarovića u toj regiji.

Ključni čovjek i siva eminencija stranke tu je Milovan Cicko Bjelica. Šarovićevo inaugurisanje na mjesto ministra u Savjetu ministara uopšte ne demantuje činjenično stanje: jednostavno Bosić je procijenio da bi njegovo uklanjanje iz stranke, nakon dešavanja sa Čavićem i Kalinićem, bilo potpuno kontraproduktivno i donijelo bi mnogo nevolja i njemu i stranci, soga je Šarovića postavio kao „fikus“ u Savjet ministara. Važno je dodati da Bosić nije ništa pokušavao promijeniti ni u Podrinju, te je stranku u tom dijelu ostavio u rukama Dragomira Vasića, koji s njim ima prećutan dogovor: ne diraj me, ne diram te.

Cijeli ovaj koncept srušiće se ukoliko SDS na predstojećim lokalnim izborima ne ostvari značajno bolji rezultat nego prije četiri godine. Traženje razloga za eventualni novi poraz u „konsolidovanju stranke“ bilo bi neozbiljno, jer je Bosić, već sada, predsjednik te partije sa najdužim stažom. Svjestan je ovoga Bosić, kao i činjenice da nezadovoljnici iz partije u Šaroviću vide „idealnu“ zamjenu za njega, te da ovaj neće pobjeći od te uloge, ukoliko mu se pruži šansa. Trenutne projekcije mogućih izbornih rezultata idu potpuno Bosiću u prilog, a rapidno slabljenje SNSD-a i sve veći broj afera, koje im se obijaju o glavu, ukazuju da se ne samo SDS, već kompletna opozicija mogu nadati kvalitetnom izbornom rezultatu u oktobru.

(O trenutnoj poziciji SDS-a na političkoj sceni BiH, kao i dešavanjima unutar partije, te njihovim očekivanjima od predstojećih lokalnih izbora, pokušali smo razgovarati s predsjednikom SDS-a Mladenom Bosićem. Bosić nam je odgovorio da su u SDS-u odlučili da ne daju intervju za „Žurnal“.)

(zurnal.info)