Siromaštvo tjera Livnjake u dijasporu

Livno je već sa prvim kišama postalo grad duhova poznat po mnogobrojnoj dijaspori i sve poznatije po nezaposlenosti. Samo 13 od 100 Livnjaka ima posao, kažu podaci statističkog zavoda. Sagovornici Žurnala objašnjavaju da sve više mladih ljudi odlazi raditi vani, najčešće u Hrvatsku, gdje ostanu i živjeti. U Livno dolaze na odmor ljeti pa grad tada podsjeća “na ono staro živahno Livno”, kaže Nijaz Golub, predsjednik Općinskog vijeća i najistaknutiji kandidat iz SDP-a na lokalnim izborima u oktobru.
- Kada krene deveti mjesec onda je ovdje pustoš – kaže Golub i navodi da se ponedjeljkom na graničnom prelazu prema Hrvatskoj može vidjeti po nekoliko hiljada ljudi koji idu na posao: Iseljavanje je povezano sa nezaposlenošću.

Jedini siguran posao je u administraciji

U fabrikama više ne radi gotovo niko. Cincar, Bosna, Unimax, Preslica, Tušnica, Opskrba su samo neke od kompanija koje su ranije zapošljavale po nekoliko stotina Livnjaka ali su danas bez posla iako su kraj rata dočekale neoštećene. Privatizaciju nisu uspjele preživjeti. “Firma” koja zapošljava najviše ljudi danas je općinska administracija.

Na svakog od 93 zaposlena dolaze po 342 stanovnika – evropski je trend 1.000-1.500 na jednog zaposlenog u administraciji. Oni svake godine potroše 20 posto lokalnog budžeta.

Naši sagovornici smatraju da je administracija postala svrha samoj sebi.
- Općina nema odnos sa građanima, ne daje objašnjenja i ne odgovara na pitanja – kaže Zulka Baljak iz Centra za građansku suradnju, nevladine organizacije koja nastoji poboljšati rad općine u korist građana. 

Kada govore o projektima za građane, radnici u administraciji neće zaboraviti pohvaliti se “Servisom 48 sati”, uvedenim prošle godine. Ovaj servis bi trebao da odgovori na zahtjeve građana najkasnije 48 sati nakon podnošenja njihovog zahtjeva. Livnjaci sa kojima smo mi pričali sa podsmijehom govore o ovom servisu.
- Taj servis je u redu na papiru ali je u praksi nešto drugo – kaže Golub, predsjedavajući Općinskog vijeća i jedan od najodgovornijih uposlenika administraciji.

Golub kaže da vijeće kojim predsjedava ne može uraditi mnogo jer načelnik Luka Čelan ima mnogo više moći nego vijećnici. Sa Čelanom smo željeli razgovarati o problemima u Livnu i kako ih planira riješiti ali ni uz dogovor o sastanku nije imao vremena za razgovor.

U Centru za građansku suradnju kažu da drugačiji odnos načelnik nema niti prema nevladinim organizacijama.
- Može će neki reći da imaju dobar odnos ali mi koji kritiziramo imamo lošiji odnos – kaže Kata Marijan-Krželj i naglašava da je Općinsko Vijeće drugačije: Mi radimo od 1996. godine a ne možemo do načelnika.

Siromaštvo na svakom koraku

Poput većine drugih gradova u BiH, ulice u Livnu se popravljaju tokom predizbornog mjeseca. Loši putevi i ulice su najveća zamjerka građana Livna i u istraživanju kojeg su napravili Centri civilnih inicijativa nema niti jedan Livnjak zadovoljan kvalitetom puteva. Nezadovoljno putevima i ulicama je 60 posto ispitanika, a nisu puno zadovoljniji niti sa stanjem vodovoda.

Loša gradska infrastruktura je uz nezaposlenost najveći problem Livna ali ne i jedini. Ova općina sa oko 30.000 stanovnika nema kino jer se u postojećem ne prikazuju filmovi zbog “manjka zainteresovanosti”, objašnjavaju u općinskoj administraciji.
- I da ga ima pitanje bi bilo ko bi ga mogao platiti – kaže Baljak.

Više od kina Livnu nedostaje ljekara. Livno je na posljednjem mjestu od 14 općina promatranih CCI-jevim istraživanjem po odnosu ljekara i broja stanovnika. U lokalnom domu zdravlja radi 19 ljekara i na svakog od njih dolazi 1.673 stanovnika ove općine, što je gotovo tri puta više nego u Tuzli. Jedan od 19 livanjskih ljekara, Nediljko Rimac, u isto je vrijeme premijer kantona.

Općina Livno nema nadležnosti nad zdravstvenim ustanovama ali im zbog svojih građana može pomoći u radu. Prošle je godine iz budžeta teškog 12 miliona za zdravstvo izdvojeno tek 10.000 maraka.

Osiromašeno zdravstvo i nije toliko loše u odnosu na stvarno siromaštvo stanovništva – 98 od 100 stanovika Livna u istraživanju je navelo da “sa određenim teškoćama sastavlja kraj sa krajem iz mjeseca u mjesec”.

Sa manje od 500 maraka prosječnih prihoda živi više od trećine domaćinstava u Livnu.

Prihodi domaćinstava koja žive od proizvodnje poznatog livanjskog sira uskoro bi se mogli smanjiti ili potpuno presušiti.
- Bit će problem na granici sa Hrvatskom kada uđu u Evropsku uniju – kaže Golub i dodaje kako Livno uopšte ne koristi prednosti svog položaja: Na Livanjskom polju treba razvijati velika gazdinstva. U mjesta gdje se uzgajaju ovce treba hitno dovesti struju i napraviti put.

On objašnjava da je još prije Drugog svjetskog rata na livadama oko Livna bilo 100.000 ovaca a da ih je na Kružanima danas svega oko 3.000. Polja oko Livna vrlo su malo iskorištena za poljoprivredu a ni obližnje Buško jezero nije ni izbliza iskorišteno koliko bi moglo biti, naprimjer, za turizam, smatra Golub.
- Nema ekonomskih aktivnosti, nema stvaranja novih vrijednosti – kaže Baljak, čija organizacija potiče građane i pomaže im da sudjeluju u donošenju odluka putem mjesnih zajednica ali im pomaže i u zaštiti radničkih prava, zbog čega ova organizacija i nije omiljena kod političara: Bavit ćemo se svakim političarem jer se oni bava nama.

Golub smatra da se u maloj općini poput Livna “uz malo više truda može uraditi puno više”. Njegova stranka izbornu kampanju je bazirala na planu da više iskoristi Buško jezero i da izgradi termoelektranu Ćelebići sa korištenjem rudnika ugljena Tušnica. On i njegova stranka smatraju da bi ova, više od milijardu maraka vrijedna, investicija zaposlila 790 ljudi a da bi u izgradnji učestvovalo oko 6.000 ljudi.
- To Livnu treba da bi se zadržala barem ova masa stanovnika – kaže Golub.

Broj stanovnika Livna smanjio se za oko 10.000 u posljednjih 20 godina i prema svim pokazateljima trend odlaska stanovnika se povećava kao i pad prirodnog priraštaja.

(zurnal.info)