SLUČAJ MELISE S.: Sram te bilo Bosno i Hercegovino

SLUČAJ A: Milorad D., plod ljubavi poštenog seljaka i vrijedne domaćice, ovih je dana dao neopozive ostavke na sve funkcije. Nije više predsjednik entiteta, nije ni predsjednik stranke. Ne želi više ni sportom da se bavi – podnio je ostavku na mjesto počasnog predsjednika uspješnog sportskog kluba. Povukao se u svoju vilu na Dedinju. Kako se saznaje, uzrujan je i uzima lijekove protiv depresije. Ne želi davati izjave za medije. Sa vanjskim svijetom komunicira isključivo preko roditelja.

-Samo je jednog dana došao kući, sav uplakan i rekao: Ja ovo više ne mogu trpiti!-objašnjava poštena starina: Da sam znao, davno bi on meni dao te ostavke, neće njega niko zajebavat, da prostiš seko.

Ispričao je dobrodušni čiča da njegovog sina već duže vrijeme zezaju, kako je njegov potomak predmet naručenih istraga tužilaštva, kako ismijavaju njegovo prostodušno, ili kako zlurado kažu-prostačko ponašanje i da ga nazivaju pogrdnim imenima.

-Kažu mu da je nacionalista, a nije, Bog mi je svjedok. Govorili su i da je ukro stotine miliona, a nije... I na onom inter..., inter... fonu, kako se zove onaj Jutel, nije Jutel..., kako ono..., pomozi mi reć...

-Mislite na Jutjub?- pomaže mlađahna novinarka.

-E, to, tamo su ga prikazali kao, Bože me sačuvaj, onog Hitlera... To ga je potreslo, nije mogo danima ništa jesti. Kaže mu žena: haj' da jedeš on samo okrene glavu i zatvori se u sobu...

Najgore mu je palo, kaže starina, to što su ga drugari zezali, nosili su majice sa njegovim likom, neku fotomontažu, on u zatvorskoj uniformi.

-Kune mi se, izgorio ko ova cigara ako lažem, kako je čuo da mu iza leđa govore: eno onog kriminalca, i da su na tom inte..., inter..., Bog mu mater njegovu..., napravili neke grupe, šta li, i da mu te grupe rade o glavi. I dijete nije moglo taj pritisak izdržati. Još kad je čuo da se policija raspituje o njemu...

Javnost još uvijek nagađa da li je Milorad D. donio odluku usljed psihičke krize ili je bio pritisnut sve većim osudama netadovoljnih građana. Pravo tajnu kriju debela vrata vile na Dedinju.

SLUČAJ B: Veliko interesovanje izazvala je ostavka Dragana Č. Skoro pa identičan slijed događaja kao u Slučaju A. Dragan Č. je ovih dana nestao pod nerazjašnjenim okolnostima. Ispisao se iz stranke. Javnih funkcija nije imao pa nije bilo potrebe za ostavkama. Otišao je, kažu, u susjednu Hrvatsku. Očevici tvrde kako su ga vidjeli u društvu bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante J. U njegovoj obitelji niko ne želi da se očituje, ali su novinari uspjeli otkriti neke značajke.

Navodno je Dragan Č. već dugo vremena bio pod prismotrom javnosti zbog nemalih kriminalnih afera, dok je, s druge strane bio pod pritiskom kolega koji su nakon izbora 2010. ostali bez posla. Nemoćan da bilo šta promijeni, a suočen sa realnim šansama da ostatak života provede u društvu Branimira Glavaša, odlučio je da se povuče na sigurno.

-Is'sa mi, to šta je on predevero, to ni marva ne bi izdržala. Gonjalo ga, sminjivalo, ohaer ga gonjo..., ma nema većeg mučenika od njega, sine moj-priča starac slomljenog srca: Ne more čovik svoje dite gledat kako se pati.

Objašnjava čiča novinarima kako njegov sin već duže vrijeme “uzima nake praške za živce”: Kažu mu da je lopov, da je mafijaš, da je ustaša, a nije, to vam ja jamčim. Pa, on se prije rata izjašnjava ka Jugosloven. Kako bi ustaša moga bit direktor Sokola? Ma, tuga i žalost moj sine.

Slomljeni starac kaže kako ni on ne zna gdje mu je sin. Jedni kažu da je viđen u Splitu kako na rivi pije makijato. Drugi opet tvrde kako je on bio u automobilu kada je uhapšen Ivo Sanader i da je on jedini pušten, dok se treći kunu da im se ukazao u Međugorju.

SLUČAJ C: Melisa S. se ispisala iz škole. Nije se mogla nositi sa galopirajućim ludilom svoje okoline. Bila je prva žrtva kolektivnog mobinga u Bosni i Hercegovini. Gomila kretena, njih nekoliko stotina hiljada, doveli su jednu tinejdžerku na rub nervnog sloma i natjerali je da napusti školu.

A sve je počelo kada su učenici Mješovite srednje škole u Banovićima krenuli na maturalnu ekskurziju. Krenuli su ali nisu daleko otišli, do Pule. Tamo ih je čekalo iznenađenje. Novac koji su uplatili za ekskurziju nikada nije stigao do Hotela Pula, gdje su se srednješkolci trebali smjestiti. Kasnije se saznalo da su pare pokradene. U međuvremenu, djeca su, njih 123, čekali satima ispred hotela dok se razriješi misterija lažne ekskurzije. Na koncu su skupili novac i platili noćenje. Po povratku u Banoviće pred Školom su se okupili i učenici i roditelji razočarane djece. Tražili su odgovornost direktora i svih onih koji su pokrali pare od ekskurzije. Tu su se pojavile kamere i tada se život Melise S. pretvara u pakao. Prostodušna izjava revoltirane tinejdžerke postala je predmet najgorih poniženja i maltretiranja. Njena izjava, izgovorena onako kako govori većina vršnjaka iz njenog okruženja, kako govore njeni roditelji, nastavnici..., postala je Melisina noćna mora. Njena izjava kako su ona i njeni drugovi satima morali stajati ispred hotela, kako bi saznali da su pokradeni postavljena je na YouTube, a Melisa na stub srama. Ubrzo su se pojavile idiotske fotomontaže, napravljene su facebook grupe na kojima su se praznili isfrustrirani kompleksaši, tipični proizvod Neue Bosnische Kunst generacije.

Melisa nije mogla više da trpi teror pomahnitale rulje i odlučila je da napusti školu. Ekskurzija, koja je trebala biti kruna školovanja, tinejdžerska avantura koja se pamti do kraja života, sada prijeti da uništi jedan mladi život.

ODOGOVOR: Slučajevi A i B nisu se desili, niti će. U Bosni i Hercegovini kriminalce ne stavljaju na YouTube, njih postavljaju na važne državne funkcije. Ovdje nema facebook grupa koje bi evocirale uspomene na uništene generacije i kriminalce koji su nam to omogućili. Fanovi nemaju vremena da se bave svojim životima, lakše je ismijavati druge. Lakše se uklopiti u korumpirani sistem nego ga mijenjati. Bolje biti dio anonimne rulje. Bolje linčovati nego biti linčovan. Dvadesetogodišnja vlast je napravila sistem po svojoj slici- bolje biti šupak nego čovjek.

Sram te bilo Beiha!

(zurnal.info)