SNSD želi vlastitu obavještajnu agenciju

Dvojica agenata tajne službe upadaju u prostorije studentskog kampusa, saslušavaju studentsku aktivistkinju, a potom odlaze... Intrigantan početak priče, solidan predložak za triler sa dobrim zapletom, akcijom .... Na kraju ništa, razočarenje i dosada, samo dosadni film koji nam pažnju može držati tek nekoliko minuta poslijee kojih nam je sve jasno- ko su žrtve, ko negativci i šta je pozadina cijelog slučaja.

A slučaj zvanično glasi ovako: Dvojica pripadnika Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH prije nekoliko dana, bez znanja rektora banjalučkog Univerziteta, policije RS i ministra bezbjednosti BiH upali su u studentski kampus u Banjaluci i saslušali predsjednicu Studentskog parlamenta Danicu Kojić o protestima koji se u ovom gradu organizuju 19. marta, ali čiji pokrovitelj nije Studentski parlament?!

VASIĆEVI MOKRI SNOVI

Šta su to tačno navodni agenti OSE tražili od Kojićeve i šta im je ona odgovorila, javnost nije saznala, jer su se obje strane “obavezale na čuvanje tajne”. Zašto bi se i s kojim ciljem pripadnici OSE uopšte bavili studentskim aktivistima i ko uopšte može potvrditi da se zaista radilo o pripadnicima tajne službe BiH?

Jedini logičan odgovor je da to i nisu bili agenti OSE, bez obzira na tvrdnje studenata da su im pokazali legitimacije ove službe, koje, ruku na srce, mogu falsifikovati i lošiji među falsifikatorima. Iz same OSE dematovali su da su njihovi pripadnici ispitivali studente, poručujući da ne znaju ko je to i po čijem nalogu činio, ali da to nisu radili njihovi ljudi. Biće da je akcija (mogući kodni naziv “Kampus” ) izvedena pod pokroviteljstvom određenih političko-interesnih krugova u Republici Srpskoj, sa dvojakim ciljem. Prvo, da se na licu mjesta provjeri da li će se Studentski parlament priključiti protestima koje u vlastitoj režiji organizuje student političkih nauka Stefan Filipović i osnažiti ga - brojnošću, energijom i zahtjevima. Vlast u RS, ma koliko drčna i silna bila, boji se svakog, pa i najmanjeg nagovještaja socijalnog bunta, jer je gladnih sve više, a para sve manje.

Drugo, pokušati kompromitovati OSA, kao državnu instituciju, koja, eto, plaši obične studente umjesto da prati potencijalne teroriste i osvjedočene kriminalce. Posle kompromitacije, zatražiti njeno ukidanje, po matrici sličnih zahtjeva za eliminisanjem Suda i Tužilaštva BiH. Potvrđuje to i pisanije glasnogovornika ideoloških stavova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajka Vasića na njegovom blogu: Mene, pak, muči način na koji bih ostvario svoju zamisao da formiram Obavještajnu Agenciju Republike Srpske za Obavještajno-bezbjedonosnu agenciju BiH. Jer, OBA BiH postoji i djeluje a da niko ne zna šta radi, niko ne zna ko je kontRoliše i niko od nje nema koristi. Barem nema Republika Srpska.
Mislim da Republika Srpska treba formirati svoju obavještajnu agenciju za javnu i kolektivnu bezbjednost. I to Javnu Agenciju. Agenciju koja se neće kriti i koja neće imati tajne agente jer će morati pokazati svoje dokumente, potpuno se predstaviti i navesti druge podatke kako bi se do njih i do njihovih pretpostavljenih moglo doći. Ta javna Agencija bi izvještaje prezentovala javnosti i Narodnoj skupštini, osim onih istraga i aktivnosti koje su u toku. A studenti i univerzitet? Ne treba da se brinu niti da mnogo protestuju.

Brinuo se ili ne Vasić, protesta u Banjaluci će biti. Student Stefan Filipović potvrdio je “Žurnalu” da će se 19. marta na Trgu Krajine održati protesti, sa kojih će neformalno udruženje “Glas naroda”, potpomognuto “Oštrom nulom”, entitetskoj vladi ispostaviti svoje zahtjeve. On kaže da se ovoga puta, osim putem Fejsbuka, građani na proteste pozivaju i flajerima i dijeljenjem letaka.

S GRBAČE NA ULICE

Filipović je postao poznat u javnosti nakon što je 5. februara ove godine putem Fejsbuka uspio da na banjalučke ulice izvede oko 500 ljudi. Od tada je etiketiran na razne načine, pa i kao plaćenik i igrač stranih službi. “Nemam nikakva primanja, na grbači sam roditelja, niko me ne plaća. Ovo je jedna građanska inicijativa mladih ljudi, ili ljudi srednjih godina, nezadovoljnih stanjem i željom da stvaraju bolju RS, u kojoj ćemo raditi od svog rada i znanja”, navodi Filipović. Dodaje da ga, otkako se pojavio na društvenoj sceni, niko iz ovdašnje vlasti nije kontaktirao niti mu je bilo ko prijetio.

Najveći potencijal da na građanskim protestima iskažu svoje opravdano nezadovoljstvo imaju raznorazna nevladina udruženja koja okupljaju radnike, studente, penzionere, demobilisane borce.... Oni to, međutim, ne čine.

- Većina tih udruženja ima vrlo dobre poslovno-finansijske veze sa strankama na vlasti. Većina tih udruženja se finansira iz budžeta i njihova rukovodstva su u vrlo dobrim odnosima sa strukturama u vlasti, pa se od njih se ne može očekivati da budu snage koje će napraviti bilo kakvu vrstu protesta na kojima bi bilo iskazano nezadovoljstvo koje bi doticalo strukture vlasti, kaže za “Žurnal” analitičarka Tanja Topić.

Uz to, svaki pokušaj ukazivanja na težak materijalni i socijalni položaj ljudi u RS vlast anatemiše kao izdajništvo i otvoren napad na Republiku Srpsku.

- To je stara matrica koja je neprihvatljiva. Radi se o matrici u kojoj se svaka kritika i svaki pokušaj drugačijeg mišljenja automatski vezuje za pokušaj rušenja RS. Sve se odmah stavlja u kontekst nacionalnog, jer se na taj način svi oni koji bi izrazili neku vrstu protesta smještaju pod kišobran izdajnika, neprijatelja. Već u startu se za njih nastoji nabaviti neka vrsta negativne konotacije, kako bi se uništio kredibilitet koji ti ljudi mogu imati u javnosti, smatra Tanja Topić. Prema njenim riječima, problem društvenog života RS je u tome što je opozicija potpuno desetkovana. “

- Dobar dio opozicionih političkih partija u RS više nisu opozicione partije, već su ušle u različite kombinacije i odnose sa vladajućim strukturama i same su postali vlast. S punim pravom možemo postaviti pitanje- ima li opozicije i RS i ko je čini. I ono nešto malo opozicije koja djeluje su uglavnom manje političke partije, bez jače snage i većeg uticaja, navodi Tanja Topić.

(zurnal.info)