Šta je najvažnija stvar na svijetu

20. maj 1992. godine, finale posljednjeg Evropskog kupa koji će se poslije preimenovati u Ligu prvaka. U jednom stanu u Barceloni, Katalonac prati meč. Barcelona i Sampdoria igraju jedan od onih teških i tvrdih finala u kojima se čeka jedan potez koji rješava tekmu. Kataloncu nije lako, Barca je njegov život. Žena i djeca kao bubice neprimjetno mile po kući trudeći se da ni jednog trenutka ne skrenu babinu pažnju sa tv-a, jer u ovim napetim fudbalskim trenucima nikad ne znaš kako će ovaj reagovati na najmanje ometanje.

Sudija svira kraj prvog poluvremena. Rezultat nepromijenjen 0:0. Katalonac prebacuje kanale na tv-u ne bi li na taj način smirio živce i skratio tih mučnih 15 minuta koliko traje odmor. Dok razmišlja o mogućim taktikama i izmjenama u igri koje bi trener Cruyff po njegovom mišljenju trebao napraviti, nesvjesno pritišće gumbove na daljinskom sve dok mu pažnju nije privukao kanal na kojem upravo ide izvještaj sa ratnog područja u Bosni i Hercegovini. Tu se malo zadrži i konta – jebote, nije ni upratio da se u toj bivšoj jugoslovenskoj republici raja ovako krpi. Pa to je fakat pravi rat tamo.

Gleda pomalo sa nevjericom kolone izbjeglica, izgorjele i uništene zgrade, granate padaju na centar glavnog grada. Sve poprilično nerealne slike. Odjednom ga uhvati panika i sine mu u glavi da je 15 minuta prošlo i da počinje drugo poluvrijeme. Panično šalta daljinski, traži kanal sa tekmom...

16. mart 2011. godine. Šesnaestina finala Europa lige. Džekin Mančester Siti gostuje kod Dinama iz Kijeva. U 25-oj minuti Ševčenko nam svima daje do znanja da građanima, kako komentator naziva igrače Mančester Sitija, neće biti nimalo lako. Džeki nikako ne ide, teško se probija kroz tvrdu ukrajinsku odbranu. Sudija svira kraj prvog poluvremena. Ni sam ne znam zašto se nerviram i zašto mi je toliko stalo da Mančester zajedno sa Džekom prođe dalje. Dok razmišljam o Manciniju i njegovoj kloc taktici koja nikako ne funkcioniše protiv fizički nadmoćnih Ukrajinaca, šaltam kanale u potrazi za smirenjem, a na vijestima apokaliptične slike iz Japana. Zemljotresi ruše kompletne zgrade, voda nosi aute i kuće kao lego kockice. Gledam i ne mogu sa sigurnošću zaključiti da li se radi o insertima iz nekog novog holivudskog blokbastera ili su to zaista snimci iz Japana.

Barcelona je te 1992. godine osvojila Evropski kup pogotkom Ronalda Kumana iz slobodnog udarca u 111. minuti. Džeko i Mančester su zijanili u prvoj utakmici šesnaestine finala Europa lige i i imaju popravni kod kuće.

Pitam se kako to da čitavo čovječanstvo sa sigurnošću može reći da zna šta je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, a ne može naći odgovor na pitanje :

šta je to najvažnija stvar na svijetu?

Prošlo je onih 15 minuta odmora i počelo je drugo poluvrijeme u Kijevu, poluvrijeme koje nisam gledao...

(zurnal.info)