Što spominjete samo mene? Ima nas još!

Vjerovatno nije prijatno ovih dana biti uposlenik federalnih ministarstava, javno "prozvan" zbog trošenja budžetskog novca za svoje školovanje, i još ako se objavi za pojedince da im se zbog sumnjivih poslova i ime znalo naći u krivičnim prijavama Federalne uprave policije... Na Žurnalovo istraživanje o trošenju novca za školovanje uposlenika federalnih ministarstava reakcije su očekivane, ali ne i način na koji je to učinjeno, postupak, sadržaj usmenog i pismenog reagiranja dvije čitateljke čija su imena objavljena u Žurnalovom istraživanju. Valjda pojedinci vjeruju da, uprkos svemu, niko ne smije da im javno spomene ime. Onda to više nije istraživačko, već kako reče jedna od prozvanih, "senzacionalističko novinarstvo". Reče nam i to da ima muža i djecu i upita nas kako će oni reagirati kad pročitaju tekst!?  Druga reče da se tri dana "trese" zbog teksta. Zovu u redakciju, (sa službenog telefona,  međugradski poziv). Monolog, vrištanje u telefonsku slušalicu! Stiže i demantij u kojem se zapravo ništa iz "bolnog" teksta ne demantira.

VRIJEME JE ZA ZAKONE "ZA ČOVJEKA"?

Ali, nije to razlog što sa našim čitateljima dijelimo iskustva "iza teksta".Povod je to što je već i previše razloga da vjerujemo da je već simptomatična, opasna pojava da ljudi zbog kojih je BiH odavno premašila sve realne limite javne potrošnje, zapravo čvrsto vjeruju, ubjeđeni su da zaslužuju i više. Neki su već i demonstrirali pravo na besplatna odijela (čitaj: kupljena budžetskim novcem) u kojima dolaze na posao. Prepustit ćemo ipak našim vjernim čitateljima da sami iznose krajnje zaključke o svemu, nakon pažljivog čitanja tekstova iz Žurnalovog istraživanja o trošenju budžetskog novca za školovanje uposlenika federalnih ministarstava.

A imat će zasigurno svoj stav pametna, talentirana djeca u BiH, koja "preko sedam gora i sedam mora" stižu do stipendije. Osim, naravno ako imaju sreće da im roditelji pristojno zarađuju, ili da sami "zasuču rukave" pa sebe školuju.

Imat će zasigurno jasan stav i ljudi koji su cijeli život radili, ali im zbog onih koji "po zakonu" potrošiše javni novac, penzija taman može biti da ponekad jedu, a svojoj djeci (da ih ne sekiraju) uporno tvrde da zaista, časna riječ, redovno kupuju lijekove.

Imaju, vjerovatno, svoj stav o svemu i onih pola miliona nezaposlenih, kojima se jutrom ne mili oči otvoriti a kamoli sanjati o studiju u inostranstvu plaćenom iz tuđeg džepa, pa postdiplomski, a u Bosni redovan posao, pa plata...

Stav bi već trebalo da imaju naše vlasti, da budemo precizniji SDP i njihov najvažniji partner SDA, pa da se, kako su nam obećali, pozabave već jednom zakonima "za čovjeka", pravilnicima, posebno onim "internim", po kojima pojedini službenici u Federaciji imaju privilegije na kojima bi im pozavidjeli i službenici u Grčkoj u stara dobra vremena. A, sve po zakonu.

O MENI BI TREBALI PISATI U POZITIVNOM KONTEKSTU!

Pa ne bi onda neki "dotični", "izvjesni" novinari "površno", "tendenciozno" i "senzacionalistički", pisali kako službenici u federalnim ministarstvima imaju pravo o našem trošku završavati fakultete, boraviti godinu dana van zemlje a u BiH primati platu, polagati o našem trošku pravosudne, notarske ispite, za onako, "nek se nađe". Ma, treba da nam bude ponos što nam se službenici stalno doškolovavaju, o trošku poreskih obveznika završavaju kurseve informatike, uče jezike, putuju...

PS: Rezultat polemike s dvije gospođe je odlična ideja za jedno od narednih Žurnalovih istraživanja. Bit će vrlo zanimljivo.

Kad pažljivo pročitate Žurnalov tekst objavljen 8. jula pod naslovom Sekretarice u federalnim ministarstvima studiraju o državnom trošku, pročitajte potom demantije koje su poslale Dragica Sabranović (prema službenim podacima poslatim Žurnalu iz Ministarstva, stručna saradnica) i Blaženka Prskalo, uposlenica federalnog Ministarstva razvoja poduzetništva i obrta. Pisma dvije gospođe objavljujemo u cijelosti. Bez ispravki, čak ni pravopisnih grešaka.

Pismo D.Sabranović pristiglo na e-mail Žurnala, 19. jula

U navedenom tekstu izvjesne nermine šunj gdje se spominje i moje ime veoma neprofesionalno i sa oskudnim činjenicama kojima želi da izazove publicitet, želi dočarati "o kakvoj se to" kako ona navodi osobi radi. Kao prvo netačno navodi da sam stručna saradnica jer se nalazim na poziciji stručne savjetnice za pravne poslove u sektoru obrta. Kantonalno tužiteljstvo je pod brojem T07 0 KT 0002692 11 od 4.05. 2011. godine obavijetilo ovo MInistarstvo da je donijelo Naredbu o nesprovođenju istrage protiv Mladena Čabrila, Slavka Brljevića, Vesne Bašić- Jugo, Dragice Sabranović jer je iz same prijave, dostavljenog izvještaja i pribavljene dokumentacije proizilazi da ne postoje osnovi sumnje da su navedena lica počinila krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. KZ FBIH. Ista navodi kako se moje ime našlo na krivičnoj prijavi koju je uputila federalna uprava policije kantonalnom tužiteljstvu, iako postoji zvanični akt o nepostojanju osnova sumnje čime mi je ponovo nanesena šteta koju ću zatražiti sudskim putem, a sve zbog neprofesionalizma, površnosti navedenog novinara, piše u reagiranje Dragice Sabranović poslatom Žurnalu 19. jula.

Reagiranje B. Prskalo upućeno Žurnalu 19.jula

Poštovana redakcijo, uredniče i gospođo Šunj,

Ovim putem želim uputiti demanti na dio članka pod naslovom Sekretarice u federalnim ministarstvima studiraju o državnom trošku, objavljenog 8.7. 2011. godine, a u kojem se moje ime spominje u negativnom kontekstu. Navedeni dio teksta je vezan za moje plaćeno odsustvo u tijeku pohađanja specijalističkog poslijediplomskog studija na Sveučilištu West of England u Bristolu, UK na koji sam poslana kao državna službenica nakon dobivene saglasnosti svojih pretpostavljenih i položenog prijemnog ispita za studij menadžmenta EU integracija. Napominjem da je studij financirala Europska komisija preko PASS programa (Public Administration Scholarship Scheme) 2007/08 u saradnji s Agencijom za državnu službu BiH i navedenim sveučilištem. Želim vam skrenuti pozornost na tendenciozno pisanje gđe Šunj o mojem studiju za koji sam dobila navedenu stipendiju, a istovremeno sam u BiH dobivala plaću ali ne ja sama već nas devet koji smo dobili istu stipendiju ( plus nekolicina državnih službenika koji su sličan studij završili nakon i prije mog studiranja) jer nam prema Zakonu o državnoj službi FBiH i Odluci o stipendianju državnih službenika BiH na specijalističkim postdiplomskim studijima u zemlji i inozemstvu to zakonski i pripada. Prema tome ja nisam išla na studij privatno već je to bilo organizirano od strane EU i državnih institucija, te se moj slučaj nikako ne može svrstati s ostalim prozvanim u gore navedenom članku koji su se obrazovali u vlastitoj režiji i za vlastitet potrebe. Sve navedeno možete provjeriti i u ovom članku (http://www.infobar.ba/kategorije/BARometar/2007 09/12 03.php).

Da je dotična gospođa imalo koristila Google pretraživač ili tražila moje Rješenje o plaćenom odsustvu ili Ugovor koji sam potpisala s ADS BiH ( jer se navodno bavi istraživačkim novinarstvom) doznala bi da je taj studij obvezao mene, kao i moje kolege, da ostanemo raditi u državnoj službi tri godine nakon završenog poslijediplomskog studija i pridonesemo stečenim znanjem i iskustvom putu BiH ka euro-atlantskim integracijama , te bi o tome trebala pisati u pozitivnom kontekstu jer nijedna država u okruženju nije imala priliku poslati svoje državne službenike na ovakve poslijediplomske studije koje sama nije financirala već su to radile EU institucije. Prema svemu navedenom može se zaključiti da se dotična novinarka nije nimalo bavila istraživanjem već po vlastitom nahođenju izvlačila riječi iz konteksta i donijela na temelju toga pogrešne zaključke koji u mom slučaju nisu ni točni ni vjerodostojni. Molim Vas da ovaj demani objavite u cijelosti na vašem portalu i u slučaju daljnjih pisanja neistina o meni spremna sam tražiti sudsku zaštitu, jer mislim da mi je ovakvim pisanjem nanesena šteta ugledu i dostojanstvu.

S poštovanjem, Blaženka Prskalo

(zurnal.info)