Vlada Aleksandra Džombića u poslednjih mjesec dana više liči na vatrogasno društvo nego na ozbiljnu izvršnu vlast koja rješava nagomilane ekonomske i socijalne probleme, s obzirom da većinu vremena posvećuje gašenju požara, koji bi mogli da izazovu antivladin bunt širokih razmjera u Republici Srpskoj. Problem je u tome što će vatrogasno društvo Džombić & company uskoro ostati bez prijeko potrebnih sredstava za gašenje požara, jer je para u entitetskom budžetu svakim danom sve manje, dok su podaci o punjenju javnih fondova (koji se kriju daleko od očiju javnosti) poražavajući.
ŠTRAJK U PARKU
Prvo se desio problem demobilisanih boraca, koji su zaprijetili blokiranjem graničnih prelaza ako im se ne isplate zagarantovane boračke naknade, pa je Vlada odriješila kesu (ponovo zavukla ruku u esrco račun) i umirila boračku populaciju. Onda su četvorica ratnih vojnih invalida iz Dervente nekoliko dana štrajkovali glađu u banjalučkom parku “Mladen Stojanović”, a od protesta su odustali tek nakon što ih je posjetio lično Milorad Dodik, odlučan da spriječi svaku mogućnost talasanja, i obećao im da neće biti ostavljeni na cjedilu.
Poslednji u nizu protesta pokrenuli su studenti Univerziteta u Banjaluci, nakon što su do njih doprle informacije da će se školarina od naredne godine povećati na 2000 maraka. Alarm za uzbunu vlast je dobila nakon što je prije dva dana na zidu Studentskog centra “Nikola Tesla” osvanuo grafit upućen ministru prosvjete i kluture RS Antonu Kasipoviću: “Juče Egipat, Libija i Grčka, a uskoro će i kod nas da se krčka. Ne diraj školarine, biće svašta!!!”. Grafit je za nekoliko sati prekrečen, ali je ostala jasna poruka studenata.
Sva zvona za uzbunu u Vladi RS upalili su nakon što se na društvenoj mreži Facebook pojavila grupa pod nazivom “Protiv povećanja školarina i cijena u studentskim domovima”. Ova grupa je pozvala svoje članove da 11. maja izađu na proteste, ukoliko se Vlada RS odluči da poveća cijenu školarine i smještaja u studentskim domovima. Za manje od 24 sata grupa je brojila više od hiljadu članova. Vatrogasno društvo Džombić & company procijenilo je da bi iskra iz Studentskog centra mogla da preraste u buktinju i da nanese nesagledive posljedicama po izvršnu vlast, pa je zadužilo dežurnog vatrogasca Antona Kasipovića da zagasi požar. Isti je odmah izašao u javnost i objelodanio kako se “zbog teške ekonomske situacije cijene školarine i studentskog smještaja na dva javna Univerziteta u RS neće povećavati”. “Uz puno razumijevanje predsjednika Vlade, uz puni angažman mog kolege, ministra finansija Zorana Tegeltije, uvjeren sam da u u ovoj godini nikakvih pomjeranja cijena neće biti, da ćemo zadržati postignuti nivo kvalitete studija i da ćemo zadržati i unaprijediti kvalitet studenstkog smještaja”, poručio je Kasipović.
BALABAN VOLI DA UČI
Facebook je, očigledno, postao djelotvoran način da se čuje glas nezadovoljnih i opespravljenih, kada to već u njihovo ime ne čine oni koji bi trebalo - raznorazni predstavnici nevladinih udruženja koji, navodno, predstavljaju različite društvene grupe. Nevladin sektor u Republici Srpskoj godinama to suštinski nije, a čelni ljudi Saveza sindikata, Udruženja penzionera, Boračke organizacije, Unije studenata i inih organizacija, tek su ekspoziture vladajuće strukture čiji je osnovni zadatak da amotrizuju članstvo koje predstavljaju i onemoguće bilo kakvu vrstu pobune. Za takav samopregoran rad u ime nenarodne vlasti dobro su nagrađeni i finansijski obezbijeđeni. Zato ne čudi što se predsjednik Unije studenata RS Gordan Balaban ne može čudom načuditi što studenti iza njegovih leđa planiraju proteste, nemušto odbacujući tvrdnje da organizovanje pobune bez njegovog znanja ne znači da mu se ne vjeruje. Balaban ne spori da je nezadovoljstvo studenata ogromno, ali nije za radikalne poteze “jer smisao postojanja studenata jeste da uče, a ne da svoja prava traže na ulici”.
Ulica, međutim, nekada jeste jedino mjesto gdje ljudi mogu pokazati svoj protest i nezadovoljstvo. Toga su svjesni i vlastodržci u RS, pa im se od najave bilo kakvih protesta, pa i onih najmanjih, diže kosa na glavi. Takođe im je postalo jasno da je Facebook postao moćno sredstvo protiv njih. Početkom februara student Stefan Filipović putem ove društvene mreže na banjalučke ulice izveo je oko 500 ljudi, uglavnom mladih. Zato ne bi zadučilo da je vlast formirala posebnu grupu koja će pratiti dešavanja na Facebook. Uz to, sasvim je sigurno da su ovdašnje vladajuće strukture već ukalkulisale i ulicu i Facebook u svoj politički kalendar, te da će učiniti sve da se njihove paranoje ne materijalizuju.
(zurnal.info)