SUSRET SA ZLOČINCEM: Suze na rumskom raskršću

Saradnik Žurnala pronašao je Mirka Todorovića zvanog Banana koji se već dvije godine krije u Srbije, nakon što mu je Sud BiHizrkao presudu od 13 godina zatvora zbog zločina u Bratuncu

Iza nas je bilo 400 kolometara loših srbijanskih puteva, a i spred nas čovjek sa kapuljačom na glavi. Škrba je zaustavio, a ja progovorio:

-Avdo Avdić, novinar političkog magazina 60 minuta.

Uslijedio je odgovor: Mirko Todorović zvani Banana. Ti si me zvao?

Da, da, zvao sam ga. Deset sati prije nego smo se sreli na rumskom raskršću. Njegov mi je broj telefona dao Milenko Prodanović Mungos. Drug mu po zločinu.

-Izađi ti. Kolege nek prođu dalje - izdao je naređenje.

Poslušali smo. Izašao sam i pružio ruku čovjeku obrijane glave. Ratnom zločincu. Pravosnažno osuđenom ratnom zločincu. Njegove krvave ruke bile su vlažne. Strah je istjerao znoj.

-Mungos mi je rekao da si korektan. Dat ću ti izjavu- progovorio je zločinac.

U BOSNU NEĆU

Proštali smo do auta. Mirko je ušao. Nas trojica, a on sam. Odmah se stvorila glupa i preambiciozna ideja da ga „otmemo“ i prevezemo u BiH iz koje je pobjegao prije dvije godine nakon što je osuđen na 13 godina robije zbog ratnog zločina u Bratuncu.

-Skrivam se svuda. Od Rume do Ljubovije. Šabac, Valjevo, Loznica. Tu sam negdje- objašnjavao je Banana.

Predat se, kaže, neće. Nije kriv. Baš kao i svaki osuđenik.

-Zatvaraju samo sirotinju. Zašto ne uhapse Zorana Milosavljevića Kokaru. On nas je natjerao da zarobimo te ljude. On je doveo Krketa i one maskirane ljude što su pobili Bošnjake - jadao se Todorović i plakao.

Na momenat me kupio pričom. Povjerovao sam u njegovu nevinost. Sažalio se zato što nema šta da jede.

-Ali, zašto se ne predate?- pitao sam zločinca.

Šutio je. Tražio neko opravdanje i potom kazao: Dok mi ne obnove postupak, u Bosnu neću.

Onda je počeo da žali ljude koji su u maju '92. godine ubijeni u šumi Borkovac kod Bratunca. Pustio je suzu kada sam ga upitao zašto su silovali devetnaestogodišnju djevojku.

-Drugi su to uradili. Nisam ja. Ja sam samo otišao na zarobljavanje. Nisam imao ni pušku - pravdao se.

Onda me zamolio da ga spojim sa Tužilaštvom BiH da progovori o naredbodavcima tog zločina.

ROKNUT ĆE ME

Nisam oklijevao. Pozvao nadležnog tužitelja Adnana Gulamovića. Nije odgovarao. Imao je, vjerovatno, preča posla od proganjanja ratnih zločinaca, za što od države mjesečno dobije 5-6 hiljada maraka.

-Spoji me, molim te, s Tužilaštvom BiH. Sve ću ispričati -preklinjao je Banana.

No, moj prijedlog da s nama pređe u Bosnu je odbio. Nije čak htio ni da ga odvezemo „kući“. Bojao se da ćemo mu otkriti adresu.

-Znaj da nisam kriv- rekao mi je na rastanku.

Potom se izgubio u mraku, a mi smo krenuli u Bosnu. Na granici velike projere. Sumnjivi smo bili pripadnicima DGS-a. Mirko im prije dvije godine nije bio sumnjiv. Mada je osuđen na 13 godina robije.

Kad smo prešli u Bosnu, pronašli smo Nasera Sulejmanovića. Preživio je strijeljanje u Borkovcu. Rekao nam je da poznaje Mirka Todorovića.

-To je moj komšija. Vodio me na strijeljanje. Nije pucao. Samo je čuvao stražu - posvjedočio je Naser.

Tri dana poslije, objavio sam priču. Nekako u isto vrijeme primio sam dvije poruke.

“Avdo, reci ovima iz Tužilaštva da me nazovu. Roknut će me. Ugasiću mob”, pisao je Banana.

Drugu mi je poruku napisao Naser. Bananina žrtva.

“Tužilaštvo ga ganja dvije godine, a vi ga nađoste za dan. Hvala.Valjda će se sad nešto desiti.“

Tužilac Adnan Gulamović još se nije javio.

(zurnal.info)