Sumnjao sam da Swansi nakon 28 godina mogu napraviti album koji bi bio moćan kao snimci s početka karijere. Prevario sam se
Teško je za očekivati da band koji počeo sa radom 1982. godine može nakon 28 godina snimiti album koji bi bio na nivou snimaka sa početka karijere. Uz takvu sumnju preslušao sam novi album grupe Swans pod nazivom My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, snimljennakon što je idejni vođa i guru banda Michael Gira početkom 2010. godine reaktivirao ovaj legendarni njujorški band nakon 14 godina mrtvila.
Sve labuđe neuroze
Prvi put se pojavljuju u javnosti sa svojim EP-em na kojem su već tada pokazali da su band koji odstupa od klasičnog rock izražaja. Nastaju u periodu kada je noise zvuk bio glavna odrednica njujorške underground scene, zajedno sa Sonic Youth i Lydijom Lunch. Band je često pravio stanke zbog unutrašnjih previranja, ali Gira nije mirovao, snimao je razne projekte sa Jarboem koja je uz njega bila konstanta Swansa. Veliki je uticaj same Jarboe na rad Swansa. Kada se Gira prepustio akustičnom-noise projektu pod nazivom Angels Of Light ona se vratila noiseu. U tom periodu je sarađivala sa Blixe Bargeldom iz Einsturzende Neubauten, Justinom Broderickom iz Napalm Death i Jimom Thirlwellom aka Foetusom. Tokom saradnje sa Neurosisom je izdala fantastičan album pod nazivom ''Neurosis & Jarboe''(2003).
Swansi svoj kultni status postižu uz pomoć prva dva dugosvirajuća albuma Filth (1983) i Cop (1984) gdje prezentuju ekstremno tešku i nasilnu muziku. Postaju inspiracija mnogim bandovima među kojima je i sarajevski band SCH iz perioda sa početka '90 kao i Laibachu u pojedinim segmentima svog djelovanja. Potom snimaju albume Greed (1986), Holy Money (1986), Children of God (1987) i The Burning World (1989). Svi ovi albumi se odlično nastavljaju na prva dva koji su bili osnova za daljni rad.
Nakon albuma Children of God, Gir i Jarboe uskaču u još jedan projekat pod nazivom Skin (evropski naziv) odnosno World of Skin (američki naziv banda). Sa Skinom objavljuju dva fantastična albuma pod nazivom Blood, Women, Roses (1987) i Shame, Humility, Revenge (1988).
Nakon toga ulaze u malo mirniju fazu koristeći uglavnom akustične gitare, objavljuju albume The Burning World (1989), White Light From The Mouth of Infinity (1991), Love of Life (1992), The Great Annhilator (1996), Die Tur Ist Zu, Soundtrack for the Blind (1996)...
Danas srž grupe predstavljaju Michael Gira (gitara i vokal), Norman Westberg (gitara) Christoph Hahn (gitara, učestvovao i u projektu Angels Of Light), Phil Puleo (udaraljke), Chris Pravdica (bas) i Thor Harris (udaraljke i raznorazna buka). Zanimljivi omot albuma je radila Beatrice Pediconi.
Povratak u prošlost
Prije albuma My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky hiperproduktivni Gira snima i svoj solo album pod nazivom I Am Not Insane i DVD sa dva live nastupa. Međutim ništa ga ne spriječava da nas počasti i fantastičnim albumom u režiji Swansa na kojem se nalazi 8 numera koje su posložene ovim redom:
No Words/No Thoughts je prva numera sa albuma kojaodmah stvara sliku onogo što ćemo moći čuti na novom albumu grupe Swans. Gira ponovo stvara muzičku sliku sa početka karijere. Teški zvuk bubnjeva pojačava atmosferičnost pjesme, fuzirano nabrijani efekti kotrljaju se kao lavina i dostižu vrhunac pred sam kraj.
Reeling The Liars In je balada sa akustičnom atmosferom i sa prekrasnim zvukom gitara. To je pjesma koja najviše podsjeća na period kada je Gira radio na projektu pod nazivom Angels Of Light.
Jim kombinuje spore, monotone ritmove koji se naizmjenično smjenjuju sa povećanjem količine buke i ubrzavanjem ritma pjesme što vrši konstantan pritisak na slušaoca.
My Birth se potrudila da sve ne izgleda tako uspavano i usporeno. Teški i sumanuti zvuci bubnjeva donose osjećaj malaksalosti nakon preslušane pjesme. Preovladava kotrljajući ritam uz popriličnu buku koja je na svu sreću daleko od one koju su prezentovali na početku svoje karijere. Pjesma svojim ritmom razbija do tada relativno sporu atmosferu albuma.
You Fucking People Make Me Sick je sigurno jedna od ponajboljih pjesama sa albuma. U ovoj pjesmi je sažeto sve ono što Swans sviraju. Od svega pomalo su smiksali i dobili jednu od najkompaktnijih numera na albumu. Kombinacija eksperimentalnog zvuka, teških i na momente grubih ritmova uvezano sa emotivnom atmosferom je njihov stari recept. Dječiji vokal koji se pojavljuje iznenada daje numeri još malo dodatnog šarma.
Inside Madeline ima ponavljajući ritam vođen bas gitarom. Na momente počinje da biva iritantan ali radnja se veoma brzo ubrzava i prijeti da iskoči iz kolosijeka.
Eden Prison je sigurno pjesma koja je najbliža ranim radovima Swansa. Suludi industrijski zvuk koji konstantno vrši pritisak na moždane ćelije i organe sluha u trajanju od 6 minuta je samo za vjerne fanove Swansa.
Little Mouth je završetak albuma. Kroz cijelu numeru Gira koristi horsku pratnju koja pojačava melanholičnost pjesme.
(zurnal.info)
">Sumnjao sam da Swansi nakon 28 godina mogu napraviti album koji bi bio moćan kao snimci s početka karijere. Prevario sam se
Teško je za očekivati da band koji počeo sa radom 1982. godine može nakon 28 godina snimiti album koji bi bio na nivou snimaka sa početka karijere. Uz takvu sumnju preslušao sam novi album grupe Swans pod nazivom My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, snimljennakon što je idejni vođa i guru banda Michael Gira početkom 2010. godine reaktivirao ovaj legendarni njujorški band nakon 14 godina mrtvila.
Sve labuđe neuroze
Prvi put se pojavljuju u javnosti sa svojim EP-em na kojem su već tada pokazali da su band koji odstupa od klasičnog rock izražaja. Nastaju u periodu kada je noise zvuk bio glavna odrednica njujorške underground scene, zajedno sa Sonic Youth i Lydijom Lunch. Band je često pravio stanke zbog unutrašnjih previranja, ali Gira nije mirovao, snimao je razne projekte sa Jarboem koja je uz njega bila konstanta Swansa. Veliki je uticaj same Jarboe na rad Swansa. Kada se Gira prepustio akustičnom-noise projektu pod nazivom Angels Of Light ona se vratila noiseu. U tom periodu je sarađivala sa Blixe Bargeldom iz Einsturzende Neubauten, Justinom Broderickom iz Napalm Death i Jimom Thirlwellom aka Foetusom. Tokom saradnje sa Neurosisom je izdala fantastičan album pod nazivom ''Neurosis & Jarboe''(2003).
Swansi svoj kultni status postižu uz pomoć prva dva dugosvirajuća albuma Filth (1983) i Cop (1984) gdje prezentuju ekstremno tešku i nasilnu muziku. Postaju inspiracija mnogim bandovima među kojima je i sarajevski band SCH iz perioda sa početka '90 kao i Laibachu u pojedinim segmentima svog djelovanja. Potom snimaju albume Greed (1986), Holy Money (1986), Children of God (1987) i The Burning World (1989). Svi ovi albumi se odlično nastavljaju na prva dva koji su bili osnova za daljni rad.
Nakon albuma Children of God, Gir i Jarboe uskaču u još jedan projekat pod nazivom Skin (evropski naziv) odnosno World of Skin (američki naziv banda). Sa Skinom objavljuju dva fantastična albuma pod nazivom Blood, Women, Roses (1987) i Shame, Humility, Revenge (1988).
Nakon toga ulaze u malo mirniju fazu koristeći uglavnom akustične gitare, objavljuju albume The Burning World (1989), White Light From The Mouth of Infinity (1991), Love of Life (1992), The Great Annhilator (1996), Die Tur Ist Zu, Soundtrack for the Blind (1996)...
Danas srž grupe predstavljaju Michael Gira (gitara i vokal), Norman Westberg (gitara) Christoph Hahn (gitara, učestvovao i u projektu Angels Of Light), Phil Puleo (udaraljke), Chris Pravdica (bas) i Thor Harris (udaraljke i raznorazna buka). Zanimljivi omot albuma je radila Beatrice Pediconi.
Povratak u prošlost
Prije albuma My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky hiperproduktivni Gira snima i svoj solo album pod nazivom I Am Not Insane i DVD sa dva live nastupa. Međutim ništa ga ne spriječava da nas počasti i fantastičnim albumom u režiji Swansa na kojem se nalazi 8 numera koje su posložene ovim redom:
No Words/No Thoughts je prva numera sa albuma kojaodmah stvara sliku onogo što ćemo moći čuti na novom albumu grupe Swans. Gira ponovo stvara muzičku sliku sa početka karijere. Teški zvuk bubnjeva pojačava atmosferičnost pjesme, fuzirano nabrijani efekti kotrljaju se kao lavina i dostižu vrhunac pred sam kraj.
Reeling The Liars In je balada sa akustičnom atmosferom i sa prekrasnim zvukom gitara. To je pjesma koja najviše podsjeća na period kada je Gira radio na projektu pod nazivom Angels Of Light.
Jim kombinuje spore, monotone ritmove koji se naizmjenično smjenjuju sa povećanjem količine buke i ubrzavanjem ritma pjesme što vrši konstantan pritisak na slušaoca.
My Birth se potrudila da sve ne izgleda tako uspavano i usporeno. Teški i sumanuti zvuci bubnjeva donose osjećaj malaksalosti nakon preslušane pjesme. Preovladava kotrljajući ritam uz popriličnu buku koja je na svu sreću daleko od one koju su prezentovali na početku svoje karijere. Pjesma svojim ritmom razbija do tada relativno sporu atmosferu albuma.
You Fucking People Make Me Sick je sigurno jedna od ponajboljih pjesama sa albuma. U ovoj pjesmi je sažeto sve ono što Swans sviraju. Od svega pomalo su smiksali i dobili jednu od najkompaktnijih numera na albumu. Kombinacija eksperimentalnog zvuka, teških i na momente grubih ritmova uvezano sa emotivnom atmosferom je njihov stari recept. Dječiji vokal koji se pojavljuje iznenada daje numeri još malo dodatnog šarma.
Inside Madeline ima ponavljajući ritam vođen bas gitarom. Na momente počinje da biva iritantan ali radnja se veoma brzo ubrzava i prijeti da iskoči iz kolosijeka.
Eden Prison je sigurno pjesma koja je najbliža ranim radovima Swansa. Suludi industrijski zvuk koji konstantno vrši pritisak na moždane ćelije i organe sluha u trajanju od 6 minuta je samo za vjerne fanove Swansa.
Little Mouth je završetak albuma. Kroz cijelu numeru Gira koristi horsku pratnju koja pojačava melanholičnost pjesme.
(zurnal.info)
">
:SWANS, My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
SWANS, My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky
Sumnjao sam da Swansi nakon 28 godina mogu napraviti album koji bi bio moćan kao snimci s početka karijere. Prevario sam se
Teško je za očekivati da band koji počeo sa radom 1982. godine može nakon 28 godina snimiti album koji bi bio na nivou snimaka sa početka karijere. Uz takvu sumnju preslušao sam novi album grupe Swans pod nazivom My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, snimljennakon što je idejni vođa i guru banda Michael Gira početkom 2010. godine reaktivirao ovaj legendarni njujorški band nakon 14 godina mrtvila.
Sve labuđe neuroze
Prvi put se pojavljuju u javnosti sa svojim EP-em na kojem su već tada pokazali da su band koji odstupa od klasičnog rock izražaja. Nastaju u periodu kada je noise zvuk bio glavna odrednica njujorške underground scene, zajedno sa Sonic Youth i Lydijom Lunch. Band je često pravio stanke zbog unutrašnjih previranja, ali Gira nije mirovao, snimao je razne projekte sa Jarboem koja je uz njega bila konstanta Swansa. Veliki je uticaj same Jarboe na rad Swansa. Kada se Gira prepustio akustičnom-noise projektu pod nazivom Angels Of Light ona se vratila noiseu. U tom periodu je sarađivala sa Blixe Bargeldom iz Einsturzende Neubauten, Justinom Broderickom iz Napalm Death i Jimom Thirlwellom aka Foetusom. Tokom saradnje sa Neurosisom je izdala fantastičan album pod nazivom ''Neurosis & Jarboe''(2003).
Swansi svoj kultni status postižu uz pomoć prva dva dugosvirajuća albuma Filth (1983) i Cop (1984) gdje prezentuju ekstremno tešku i nasilnu muziku. Postaju inspiracija mnogim bandovima među kojima je i sarajevski band SCH iz perioda sa početka '90 kao i Laibachu u pojedinim segmentima svog djelovanja. Potom snimaju albume Greed (1986), Holy Money (1986), Children of God (1987) i The Burning World (1989). Svi ovi albumi se odlično nastavljaju na prva dva koji su bili osnova za daljni rad.
Nakon albuma Children of God, Gir i Jarboe uskaču u još jedan projekat pod nazivom Skin (evropski naziv) odnosno World of Skin (američki naziv banda). Sa Skinom objavljuju dva fantastična albuma pod nazivom Blood, Women, Roses (1987) i Shame, Humility, Revenge (1988).
Nakon toga ulaze u malo mirniju fazu koristeći uglavnom akustične gitare, objavljuju albume The Burning World (1989), White Light From The Mouth of Infinity (1991), Love of Life (1992), The Great Annhilator (1996), Die Tur Ist Zu, Soundtrack for the Blind (1996)...
Danas srž grupe predstavljaju Michael Gira (gitara i vokal), Norman Westberg (gitara) Christoph Hahn (gitara, učestvovao i u projektu Angels Of Light), Phil Puleo (udaraljke), Chris Pravdica (bas) i Thor Harris (udaraljke i raznorazna buka). Zanimljivi omot albuma je radila Beatrice Pediconi.
Povratak u prošlost
Prije albuma My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky hiperproduktivni Gira snima i svoj solo album pod nazivom I Am Not Insane i DVD sa dva live nastupa. Međutim ništa ga ne spriječava da nas počasti i fantastičnim albumom u režiji Swansa na kojem se nalazi 8 numera koje su posložene ovim redom:
No Words/No Thoughts je prva numera sa albuma kojaodmah stvara sliku onogo što ćemo moći čuti na novom albumu grupe Swans. Gira ponovo stvara muzičku sliku sa početka karijere. Teški zvuk bubnjeva pojačava atmosferičnost pjesme, fuzirano nabrijani efekti kotrljaju se kao lavina i dostižu vrhunac pred sam kraj.
Reeling The Liars In je balada sa akustičnom atmosferom i sa prekrasnim zvukom gitara. To je pjesma koja najviše podsjeća na period kada je Gira radio na projektu pod nazivom Angels Of Light.
Jim kombinuje spore, monotone ritmove koji se naizmjenično smjenjuju sa povećanjem količine buke i ubrzavanjem ritma pjesme što vrši konstantan pritisak na slušaoca.
My Birth se potrudila da sve ne izgleda tako uspavano i usporeno. Teški i sumanuti zvuci bubnjeva donose osjećaj malaksalosti nakon preslušane pjesme. Preovladava kotrljajući ritam uz popriličnu buku koja je na svu sreću daleko od one koju su prezentovali na početku svoje karijere. Pjesma svojim ritmom razbija do tada relativno sporu atmosferu albuma.
You Fucking People Make Me Sick je sigurno jedna od ponajboljih pjesama sa albuma. U ovoj pjesmi je sažeto sve ono što Swans sviraju. Od svega pomalo su smiksali i dobili jednu od najkompaktnijih numera na albumu. Kombinacija eksperimentalnog zvuka, teških i na momente grubih ritmova uvezano sa emotivnom atmosferom je njihov stari recept. Dječiji vokal koji se pojavljuje iznenada daje numeri još malo dodatnog šarma.
Inside Madeline ima ponavljajući ritam vođen bas gitarom. Na momente počinje da biva iritantan ali radnja se veoma brzo ubrzava i prijeti da iskoči iz kolosijeka.
Eden Prison je sigurno pjesma koja je najbliža ranim radovima Swansa. Suludi industrijski zvuk koji konstantno vrši pritisak na moždane ćelije i organe sluha u trajanju od 6 minuta je samo za vjerne fanove Swansa.
Little Mouth je završetak albuma. Kroz cijelu numeru Gira koristi horsku pratnju koja pojačava melanholičnost pjesme.
(zurnal.info)
denis modri
Sumnjao sam da Swansi nakon 28 godina mogu napraviti album koji bi bio moćan kao snimci s početka karijere. Prevario sam se
Teško je za očekivati da band koji počeo sa radom 1982. godine može nakon 28 godina snimiti album koji bi bio na nivou snimaka sa početka karijere. Uz takvu sumnju preslušao sam novi album grupe Swans pod nazivom My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, snimljen nakon što je idejni vođa i guru banda Michael Gira početkom 2010. godine reaktivirao ovaj legendarni njujorški band nakon 14 godina mrtvila.
