Sjećanje na ratare koji su postali bauštelci:Tomislavgrad podiže spomenik gastarbajterima

Arhiva

Tomislavgrad podiže spomenik gastarbajterima

Tomislavgrad podiže spomenik gastarbajterima

U blizini autobuske stanice u Tomislavgradu bit će postavljen spomenik gastarbajteru, radniku koji je sa ovih prostora decenijama odlazio u svijet tražeći posao. Bit će visok dva metra i prikazivat će porodicu na rastanku – oca, majku i dvoje djece, ili, kako to u ovom kraju vole reći – ćaću, mater i dicu:

-To je spomenik obitelji duvanjskog gastarbajtera – majci: odgajateljici, ženi, ljubavnici, stubu kuće koji drži sva četiri ćoška, ocu koji odlazi u svijet, ratarima koji su postali bauštelci i kopači kanala – objašnjava smisao buduće skulpture Mate Kelava, predsjednik Općinskog vijeća Tomislavgrada.

Ideja je, kaže, nastala još 60-ih godina u narodu, a prvi ju je konkretizovao i ostale na djelo animirao novinar Petar Miloš, kako kaže Kelava, i sam gastarbajter i prijatelj sa mnogima od njih. Zahvaljujući sluhu Opštine, ali i domaćih biznismena u susjedstvu, već sljedeće godine mogla bi biti i ostvarena:

-Naši ljudi su odlazili a žene su ostajale i hranile dicu. Ovo je, osim gastarbajterima, spomenik i majci, zbog toga je ona uspravna. Iza njih će se nalaziti kofer ili, kako mi kažemo, kuver, kao simbol rastanka.

Neminovnost rastanka

Spomenik će od bračkog kamena napraviti akademski kipar Pero Jakšić sa Brača. Iako se u Tomislavgradu pribojavaju da brački kamen nije dovoljno jak da podnese oštre zime, Jakšić kaže kako razloga za brigu nema. Proces je već otpočeo:

-Nikakvih problema neće biti. Iz tog razloga se kameni blokovi i vade dosta prije izrade kako bi odstajali vani. Izvadio sam kamen prije zime i na proljeće ću početi njegovu izradu – kaže za Žurnal i dodaje:

-Spomenik prikazuje sam čin rastanka, otac ide ća, mater i dica ostaju... U nekim komentarima sam čitao kako nekoga podsjeća na njegovog oca a ja sam želio da podsjeća na sve te očeve koji su odlazili i obitelji koje su se rastajale.

Prije nego što je prihvaćena finalna ideja, dosta građana kreativaca je imalo svoje prijedloge, prisjeća se Kelava. Jedan od prijedloga bio je i figura “gipsera sa letvom” koji bi bio simbol teškog rada u tuđini. U opticaju je bila i ideja klupe na kojoj bi sjedio zamišljeni gastarbajter a na drugoj strani njegova porodica... Izabrano rješenje, smatra Kelava, na vrlo emotivan i vjeran način oslikava dramu porodice:

-Naši ljudi su prepoznali ovu ideju a mislim da su i rješenjem spomenika zadovoljni. Ideja je originalna i izvanredna, i sad taj cijeli proces završava u čovjeku sponzoru.

Originalnost su prepoznali i domaći ljudi vani pa će izradu finansirati privatni poduzetnik iz Zagreba Marijan Šarić, rodom iz ovih krajeva. Troškove postavljanja i održavanja snosit će Općina Tomislavgrad. Zadanog roka za izradu i postavljanje spomenika nema.

I lokacija na kojoj će spomenik biti postavljen izabrana je pomno – blizina autobuske stanica dodatno potcrtava neminovnost rastanka:

-Lokacija je logična, sama se nametnula. Kao da je samo čekala da bude odabrana.

Odati počast za nas je nasušno

Pretpostavlja se da je od početka 60-ih godina kada su počele prve ekonomske migracije sa područja bivše SFRJ iz Tomislavgrada i Livna na privremenom radu u Njemačkoj penziju zaradilo više od 20.000 ljudi. Kelava kaže kako je trećina stanovnika ove opštine raseljena, uglavno u Bavarskoj.

Osim spomenika gastarbajterima koji su iz inostranstva prehranjivali ovaj kraj, u gradu ima mjesta i za druga obilježja:

-Duvno je policentrično, ima prostora za više trgova – ispred robne kuće, crkve i sl. Moglo bismo imati četiri ili pet prekrasnih trgova.

Trgove bi krasili i spomenici – već su otkupljena dva:

-Stećak u obliku kuće sa krovom, motivima hrvatske povijesti i anđelom na krovu. Tu je i dupli križ Stipe Sikirice. Bilo bi lijepo da postanemo prepoznatljivi po tome, po spomenicima koji krase naš grad.

Do tada, građani s nestrpljenjem iščekuju postavljanje spomenika gastarbajterima:

-Bit će sastavni dio grada, znamo to već sada – siguran je Kelava:

-Za nas je to normalno, odati počast našem čovjeku, čak i potrebno, nasušno, kao kruh.

(zurnal.info)