Dokumenti dokazuju:Tragedija u rudniku Breza se mogla spriječiti
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Copy / paste

Tragedija u rudniku Breza se mogla spriječiti

BIRN-ova istraga otkriva da se tragična nesreća prošle godine u bosanskom Rudniku „Breza“ možda ne bi desila da se uprava jame nije oglušila na bezbjednosne odredbe. Požar, u ranoj fazi „oksidacije“, nije pravovremeno otkriven. Kada se razbuktao, uništio je veći dio jame „Sretno“ i usmrtio Tatarevića

Tragedija u rudniku Breza se mogla spriječiti
Rudnik u Brezi; FOTO: BalkanInsight

BIRN otkriva da se podzemna nesreća u Rudniku „Breza“, blizu Sarajeva, u kojoj je 6. maja 2012. god. stradao Sakib Tatarević, otac troje djece, mogla izbjeći da su zakonom propisani organi nadzora bili na licu mjesta da primijete požar koji je danima tinjao.  

Dokumentacija, koju je BIRN dobio, pokazuje da su instrumenti za mjerenje nivoa otrovnih gasova pokazali prisustvo ugljen-monoksida u jami „Sretno“, Rudnika „Breza“, tri dana prije Tatarevićeve smrti. Ovo je trebalo ukazati na mogućnost pojave plamena.  

Požar, u ranoj fazi „oksidacije“, nije pravovremeno otkriven. Kada se razbuktao, uništio je veći dio jame „Sretno“ i usmrtio Tatarevića.  

Nesreća se dogodila za vikend,  a po riječima direktora, Suada Čosića „nesreća se možda ne bi desila da nije bio vikend, vikendom nema nadzora“.

Međutim, Zakon o rudarstvu Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da se nadzor mora konstantno obavljati.  

BIRN je razgovarao i sa 15-tak rudara koji se žale na loše uslove rada i nedavna smanjenja plata.  

Svi su odbili da govore javno, u strahu od represalija.  Jedan rudar kaže da ih uprava drži pod kontrolom korištenjem restriktivnih „aneksa“ na ugovore, kojima im se prijeti otkazima. 

Nekoliko rudara kaže da se situacija pogoršala nakon smjene ranijeg direktora, Ćamila Zaimovića, u novembru 2011.  Smjena direktora, po riječima Zaimovića  bila je politički motivirana.   

 

Nesretno u jami „Sretno“

U nedjelju, 6. maja 2012. godine, više od 40 ljudi se spustilo u jamu „Sretno“ u 7.00 sati ujutro.  Dokumenti sa rezultatima mjerenja, koje je BIRN dobio, pokazuju da je požar buknuo u vremenu izmedju 10.30 i 11.00 sati, kada je koncentracija ugljen-monoksida dosegla nivo iznad propisanog. 

Sakib Tatarević je prvi primjetio vatru i upozorio je svoje kolege.  

Jedan od rudara, koji se tu zatekao, sjeća se kako se „zaledio“ od straha.

„Pogledam ispred sebe, dim dolazi. Ali ne dolazi ravno. Kotrlja se kao grudva kroz hodnik“, kaže.  

„Prva pomisao mi je bila da bježimo na suprotnu stranu“, nastavlja svoju priču. „Onda sam shvatio da do izlaza moramo kroz dim.“

Uspjeli su da se izvuku iz rudnika koristeći zaštitnu opremu za disanje, „samo-spas“. Tatarevića su pronašli mrtvog, u polusjedećem položaju, sa zaštitnom opremom oko vrata. Nije utvrđeno zašto nije koristio „samo-spas“.

Izvještaj tužilaštva, koji tek treba biti objavljen, možda će rasvijetliti ulogu uprave rudnika.

Još uvijek je goruće pitanje zašto požar nije primjećen na vrijeme, s obzirom na to da se požari u jamskim uslovima razvijaju danima, pa čak i sedmicama. Proces oksidacije, tokom kojeg dolazi do oslobađanja ugljen-monoksida, obično je dugotrajan.

„Da bi došao do faze razbuktavanja, požar treba da dosegne temperaturu od preko 500 stepeni Celzija. Obično je to sedmica, dvije, pa do par mjeseci“, kaže Abduselam Adilović, šef odsjeka za sigurnost Rudarskog fakulteta u Tuzli.  

U prvom od dva razgovora za BIRN, iz oktobra prošle godine, direktor „Breze“, Čosić, kaže da se požar brzo razbuktao, od noći do jutra.

No, Adilović insistira da se požar u rudniku ne može razviti u toku samo jednog dana.

„Ne može. To je nemoguće. Sve zavisi od litološkog sastava i taj period, zavisno od uslova, može varirati od sedam dana do nekoliko mjeseci.“

Stručnjaci kažu da se ugljen-monoksid može javiti u rudnicima kao posljedica procesa nepotpunog sagorijevanja, poznatog kao tinjanje, ali i kao trenutna posljedica miniranja.  

U svrhu zaštite radnika od mogućih štetnih uticaja ugljen-monoksida, potrebno je što prije utvrditi uzrok njegove pojave.

Adilović kaže da propisi obavezuju upravu da, u slučaju pojave ugljen-monoksida, otkrije njegov uzrok.  

BIRN je dobio dokumente u kojima se navode mjerenja nivoa gasa, koji pokazuju da je, tri dana prije nesreće u maju 2012. god., na 11 mjernih mjesta u jami „Sretno“ zabilježen povećan nivo ugljen-monoksida.   

Drugi dokument, iz metano-metrijske stanice, pokazuje da je prisustvo ugljen-monoksida zabilježeno satima prije nesreće. 

Ujutro, 6. maja 2012. god., u 11.00 sati, krivulja na grafikonu je prešla liniju koja označava fatalnu opasnost. To znači da se požar u jami rasplamsao i poprimio otvoreni oblik.  Tijelo poginulog rudara je izvučeno na površinu u 13.00 sati.

Rudarski stručnjaci za BIRN kažu da jama posjeduje opremu koja učinkovito signalizira sve neuobičajene vrijednosti otrovnih gasova.  

Premda se iz dokumenata vidi da je ugljen-monoksid bio prisutan u rudniku tri dana prije nesreće, direktor Čosić je, u svom prvom razgovoru za BIRN, ustvrdio da se požar razbuktao za samo nekoliko sati.  

„Bila je indikacija [prisustva ugljen-monoksida] na metano-metriji, ali sa subote na nedjelju, ujutro“, rekao je.

Ćosić je rekao da je odsustvo nadzora tokom vikenda „uobičajena praksa“ .  

No, Član 35. Zakona o rudarstvu Federacije BiH, propisuje da nadzor nad rudnikom i radnicima u njemu mora biti „stalan i neprekidan“.  

U drugom kontaktu BIRN-a sa Čosićem, putem elektronske pošte, u decembru 2012. godine Ćosić tvrdi da je prisustvo ugljen-monoksida u Rudniku „Breza“ bila svakodnevna pojava.

„Indikacije ugljen-monoksida su uvijek prisutne u našim jamama svakodnevno, ali se putem izrade regulacionih i izolacionih ventilacionih objekata smanjuje uticaj oksidacijskih procesa ugljeva u našim jamama i koncentracije opasnog CO [ugljen-monoksida] se dovode u granice dopuštenih ispod 55 ppm [milioniti dio]“, napisao je Ćosić u svom odgovoru BIRN-u elektronskom poštom.  

Bivši direktor rudnika, Ćamil Zaimović, kaže da „postoji moderna oprema koja unaprijed upozorava.“

 

Zastarjela sigurnosna oprema

Jama „Sretno“ je zatvorena odmah nakon nesreće, a radovi na saniranju oštećenja od požara su počeli u augustu 2012. god. Nepun mjesec kasnije, dolazi do nove, tragične nesreće.  

Tokom rada u bezvazdušnoj zoni rudnika oštećenog u požaru, Almir Hajduković, 24-godišnji pripadnik rudarske čete za spašavanje, skinuo je svoj aparat za disanje i ugušio se.  

Federalni rudarski inspektor, Ferid Osmanović, za BIRN kaže da je većina opreme, koju koriste rudari u zemlji, odavno dotrajala i da se više ne proizvodi, tako da je teško doći do rezervnih dijelova.  

„Samo dva rudnika imaju moderne aparate za disanje, dok je u ostalim proces nabavke opreme u toku“, dodaje.  

Rudnik „Breza“ spada u drugu kategoriju.  Nakon nesreće u kojoj je stradao Hajduković, Ćosić je rekao da su aparati za disanje, korišteni u rudniku, stari 33 godine i da ove godine očekuju nove.  

 

Nova vlast, novi šef rudnika

Rudnik uglja „Breza“ je širom bivše Jugoslavije bio poznat po svom legendarnom udarniku, „heroju socijalističkog rada“, Aliji Sirotanoviću. Njegov lik se pojavio na jednoj dinarskoj novčanici nakon što su vlasti ustvrdile da on, u jednoj smjeni, iskopa više uglja nego Aleksei Stakhanov, „uzoran radnik“,  kojeg je promovirala komunistička propaganda Sovjetskog Saveza.

Rudnik trenutno zapošljava oko 1.250 radnika i predstavlja najvećeg poslodavca u Brezi, općini udaljenoj 20-tak kilometara od Sarajeva, sa oko 15.000 stanovnika.  

Kompleks Rudnika „Breza" se sastoji od dvije podzemne jame, „Kamenica“ i „Sretno“, i jednog površinskog kopa.  Rudari svakodnevno iskopaju između 1.000 i 1.500 tona uglja u vrijednosti od 80.000 do 240.000 eura.  

Od januara 2009. god., rudnikom upravlja kompanija u većinskom državnom vlasništvu, Elektroprivreda Bosne i Hercegovine.  Spajanjem sa Elektroprivredom BiH, „Breza“ je nastojala osigurati svoju budućnost u poslijeratnim, izmijenjenim privrednim uslovima.

Prema podacima nadzornog odbora, koje je BIRN dobio, rudnik je počeo ostvarivati bolje finansijske razultate godinu dana nakon spajanja u septembru 2010. god.

U međuvremenu, na Općim izborima 2010. godine, u Federaciji BiH na vlast dolazi Socijaldemokratska partija, SDP.  Energetski sektor je samo jedan u nizu sektora u kojima dolazi do promjene uprave nakon izbora.  

Zaimovića je postavio bivši ministar za energetiku, Vahid Hećo, kadar Stranke za Bosnu i Hercegovinu, a smijenjen je u novembru 2011. godine, kada je Ćosić, član dolazećeg SDP-a, imenovan na mjesto direktora rudnika umjesto njega.  

Zaimović navodi da je od Elektroprivrede BiH dobio usmenu potvrdu da je njegova smjena bila politički motivirana, te trenutno tuži svog poslodavca, radeći na drugom radnom mjestu. Tvrdi da nije postojao poslovni razlog za njegovu smjenu, jer je rudnik počeo da se oporavlja nakon višegodišnjih gubitaka.   

„Počeli su sa sastankom, a meni su rekli da sačekam vani.  Nakon petnaest minuta su me obavijestili [da sam smijenjen]“, navodi.

Rudnik 2012. godine ponovno ima finansijke poteškoće. Četiri od 11 računa rudnika su blokirani 19. oktobra prošle godine. 

No, direktor Ćosić kaže da se od tada bilježi rekordna poslijeratna proizvodnja i da „nakon što se svedu sve bilance, ove godine (2012.) bi Rudnik „Breza“ trebao pozitivno poslovati“.  

 

Rudari pate u tišini

Petnaestak rudara je reklo BIRN-u, pod uslovom anonimnosti, da su se uslovi rada pogoršali nakon novembarske promjene u upravi.

Rudnik je ionako bio opasan, kažu.

„To gdje mi radimo, to je strava i užas“, objašnjava jedan od njih. „Penješ se na visinu od četiri metra i popunjavaš rupu iznad glave, visine još četiri metra.  Bilo šta da padne odozgo, gotov si.“

Plate su smanjene i pored povećanja proizvodnje, navode rudari.  

„Prije sam zarađivao skoro 2.000 KM [1.000 eura], sada ne mogu ni 1.000 KM [500 eura]“, kaže jedan rudar. Drugi navodi da mu je plata smanjena za oko 150 eura tokom protekle godine. Većina kaže da zarađuju manje nego prije.  

No, Ćosić i dalje tvrdi da ni jedan rudar ne zaradi manje od 600 eura mjesečno i da većina nosi ličnu odgovornost za svoje finansijske probleme, jer su se zadužili kod banaka.  

Uprkos nezadovoljstvu zbog uslova rada, ni jedan od rudara nije voljan dati svoje ime. Kažu da uprava osigurava njihovu šutnju putem aneksa na ugovore koji se potpisuju svaki mjesec. Iako rudari imaju dvogodišnje ugovore o radu, aneksi na ugovor se koriste za ocjenu njihovog rada i discipline, te daju mogućnost da ih se otpusti.  

„Drže te 23 mjeseca i 14 dana na aneksu. Onda ti daju otkaz i prime te ponovo za 16 dana, ponovo na probni rad i ponovo potpišeš aneks“, objašnjava jedan od njih.

Ovim se takođe izbjegava da se rudari uposle na neodređeno vrijeme, što bi im dalo veću sigurnost od gubitka posla.

Ćosić je potvrdio korištenje aneksa, ali kaže da oni predstavljaju koristan mehanizam za period probnog rada, „da se vidi kakav je ko radnik“.  

Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona još uvijek istražuje uzroke obje nesreće u Brezi.  

Ferid Osmanović, iz Federalne uprave za inspekcije, kaže da je tužilaštvu koje se bavi istragom, već dostavio svoj izvještaj u vezi sa nesrećom u maju 2012. godine, no odbija dati bilo kakve dodatne podatke o slučaju.  

Kada je riječ o drugoj nesreći, Osmanović kaže da je zatraženo stručno mišljenje o aparatu za disanje poginulog rudara, što će, također, biti upućeno u tužilaštvo.  

Nakon završetka istrage, otvorene prije devet mjeseci, tužilac će procijeniti da li je ljudski faktor odgovoran za nesreće koje su odnijele živote dva mlada rudara i ostavili petoro djece bez očeva.

(Preneseno sa BalkanInsight)