Transformacija šanera

Sjećate li se prijeratnog doba kada su stasavali “šaneri”? Mlađe, ili one zaboravne, podsjetićemo da su to bili mladići koji su uglavnom krali u Švicarskoj, a nije im se gadio ni domaći plijen na koji usput nalete. Lopovski zanat su na zapadu doveli do savršenstva. Vještine su rado demonstrirali po komšiluku, kožnu jaknu su u komadiću sekunde mogli smotati oko ruke, imali su nekakvo ljepilo kojim su nakit podizali iz futrola u izlozima, a psihološki profil prodavača, njegovu fizičku izdržljivost i tačku loma mogli su izgraditi nakon samo par minuta posmatranja.

BULDOZI PROVALNICI

Šaneri su vremenom izgradili čitavu supkulturu, izgrađenu po njihovom, vjerovatno iskrivljenom, doživljaju švicarske zlatne mladeži. Gajili su specifične frizure, oblačili papagajske svilene trenerke i uz njih obuvali mokasinke s zvončićima na pertlama, slušali su techno, čitali crne hronike i biografije velikih ljudi, komunicirali posebnim slengom, šmrkali istu drogu, pili isto pivo, njegovali karakteristično držanje tijela, mimiku lica, hod... Ukratko, koristili su sve što mogu da bi se izdvojili iz mase i legitimirali kao vješti i uspješni kriminalci. Bili su upadljivi kao buldozi provalnici iz stripova o Paji Patku.

Policija ih nije dirala. Otvarali su kafiće, ljubavnicama kupovali cvjećare i frizerske salone, prebrzo vozili teške motore, zavodili vlastiti red na ulicama, osvajali teritorije i regrutirali vojnike za buduće operacije.

Pričalo se da im policija obezbjeđuje pasoše i omogućava nesmetan prolaz preko granice s ukradenom robom i devizama. Tako sam čuo, ne znam da li je tačno, ali bio sam prisutan u nekoliko racija kada su policajci, u potrazi za lopovima, legitimirali i pretresli sve prisutne u kafani izuzev onih koji su se na svaki mogući način trudili da se identificiraju kao kriminalci. Policajci su samo njih tretirali kao, izvan svake razumne sumnje, ugledne građane. Mi, ostali, jadni i bezlični, bili smo sumnjivi.

ŠOKANTNA TRANSFORMACIJA

Nakon rata šaneri su doživjeli transformaciju. Kao i sve ostalo oko nas, uostalom. Sve je drugačije na njima, odbacili su trenerke, mokasinke su ostavili jer su ponovo u modi, pronašli druge frizere, sjahali s motora, odustali od karakteristične leksike, obuzdali korak i ispravili kičmu, ali su uspjeli održati osnovni utisak – svakom je bez imalo sumnje jasno da se radi o lopovima. Poboljšanje imagea pratilo je i poboljšanje odnosa s predstavnicima zakona. Policija im sada čuva stanove i poslovne objekte da ih ne bi uznemiravala sirotinjska bezlična masa, a uz pratnju s rotacionim svjetlima omogućava im da uživaju u još bržoj vožnji.

Iako je očigledno da se bogate od nelegalnih poslova, tužitelji niti jednom od njih ne mogu dokazati kriminal. Džaba što su oni pozirali ispred kamera tokom potpisivanja kriminalnih privatizacijskih ugovora, što su na pečatima ostavili svoj rukopis, nije važno što se sumnjivi računi vode na njihovo ime, što su oni bili odgovorni direktori, ministri i premijeri - tužitelji ignorišu sve napore. Iako se jadnici svim silama trude da se izdvoje iz mase i prosto vape za priznanjem statusa, predstavnici zakona odbijaju da ih prepoznaju kao lopove i uporno insistiraju da se radi o uglednim građanima. Frustrirajuća situacija, složićete se...

Koliko puta nesretni Čović treba da izađe ne sud da bi mu neko rekao da je kriminalac, kakve sve dokaze Dodik još treba da donese pa da ga neko proglasi lopovom, koliko stanova Bičakčić treba da pokloni pa da mu neko konačno oda dužno priznanje? Pravda mora da bude slijepa, ali ne smije biti bešćutna!

Utješno je što građani u ovom odnosu nemaju razloga za frustraciju. Nama je sve ostalo isto, bez obzira na protok vremena i smjenu mode: Mi, a ne oni, i dalje smo sumnjivi.

(zurnal.info)