Traže se veleizdajnici

U dosadašnjem procesu privatizacije Republika Srpska je svoju imovinu, uglavnom, bagatelno rasprodala.Neki današnji tajkuni su starom deviznom štednjom jeftino pokupovali vrijedna preduzeća, a nekolicina je, putem namještenih licitacija, postala vlasnicima desetak i više firmi. Onda su učinili sve da ugase proizvodnju i otpuste radnike, kako bi se lakše domogli imovine preduzeća (zemljišta, opreme i objekata), što im je i bio jedini cilj.

JEDNA KO NIJEDNA

Jedina uspješna privatizacija u RS bila je prodaja Telekoma Srpske, za koji je Telekom Srbije iskeširao 646 miliona evra. To što je pozadina ove privatizacije politička i što je precijenjena vrijednost Telekoma Srpske u tom trenutku (kraj 2006. godine) bila dar Vlade Vojislava Koštunice tadašnjem premijeru RS Miloradu Dodiku, manje je bitno od činjenice da sa formalno-pravnog stanovišta ova privatizacija nije imala mrlja. Zahvaljujući parama naplaćenim od prodaje Telekoma, Republika Srpska živi već pet godina, ali, kako sada stvari stoje, pare sa „escro“ računa neće još dugo moći krpiti budžet koji curi na sve strane.

Jedna uspješna privatizacija nije mogla pokriti nezajažljive apetite rastrošne, bahate i nesavjesne vlasti, baš kao što nije uspjela sakriti činjenicu da su ostale privatizacije, u najvećoj mjeri, bile bagatelna rasprodaja narodne imovine.

Prije pet godina u RS je ustanovljena Komisija za reviziju privatizacije, koja je trebalo da pročešlja proces prodaje državnog kapitala i, ako zatreba, preduzme sankcije prema onima koji su se ogriješili o zakon. Tresla se gora, rodio se miš, rezultati revizije procesa privatizacije pokazali su se kao ništavni, a na kraju balade sami članovi tražili su da ova Komisija bude ugašena.

Koliko je vlast bila ozbiljna da se pozabavi ovim pitanjem, govore i sljedeće činjenice. Kako posao u Komisiji za reviziju privatizacije nije bio definisan kao posao sa punim radnim vremenom, tako je prvi predsjednik navedene Komisije (Borislav Bijelić pr. aut.) shvatio istu kao dobar biznis. Istovremeno je predsjedavao Komisijom za reviziju privatizacije, i bio u organima upravljanja ili nadzora preduzeća koja su bila predmet revizije privatizacije! Urbanistički zavod, Medicinska elektronika – u oba preduzeća su izbile afere zbog nezakonitosti i pronevjera, a Borislav revidira privatizaciju i upravlja istima. Snalažljiv čovjek, reklo bi se. Epilog rada Komisije za reviziju privatizacije jeste 199 urađenih revizija (oko 28% od ukupnog broja privatizacija), od kojih u 96 slučajeva postoji osnovana sumnja nezakonitih radnji (maltene-50%). I….nikom ništa. Nijedna privatizacija nije raskinuta, rekao je za „Žurnal“ ekonomista Siniša Božić.

On tvrdi da se iz svega ovoga nameću dva zaključka: ili su izvještaji Komisije za reviziju – netačni, pa je privatizacija urađena zakonito, što nije tačno, ili tužilaštva ne rade svoj posao?

Gdje su optužnice? Zašto krivične prijave, koje su i prije revizije privatizacije, podnijeli radnici i mali akcionari protiv privatizacijskih tajkuna, i evidentnog organizovanog kriminala koji je upropastio dobar dio preduzeća, skupljaju prašinu po ladicama tužilaštava, kaže Božić. On navodi da su u Srbiji do sada poništene 623 privatizacije (25% od ukupnog broja), a da tamošnja Agencija za privatizaciju, ukoliko utvrdi osnovanost navoda, uglavnom malih akcionara koji ukazuju na nezakonite procese, raskida privatizacioni ugovor, imenuje zastupnika državnog kapitala, i preduzeće se pokušava restrukturirati i naći novog partnera.

Time postoji bar nekakva nada da će se preduzeća spasiti od kriminalaca koji pokušavaju da kupovinom preduzeća ili operu novac ili zloupotrebe položaj većinskog akcionara nauštrb manjinskih i da načine i druge štete, navodi Božić.

O radu Komisije za reviziju procesa privatizacije raspravljaće i Narodna skupština RS. U najnovijem izvještaju dostavljenom poslanicima navodi se da je Komisija utvrdila veliki broj sumnjivih radnji u postupcima privatizacije, ali da su oni teško dokazivi. Komisija smatra da postoji osnovana sumnja da je na nezakonit način izvršena privatizacija državnog kapitala u 96 firmi, ali istu sumnju ne dijele pravosudne institucije.

Svi predmeti u kojima je Komisija zaključila da postoji osnovana sumnja u zakonitost provedenih privatizacija dostavljeni su nadležnim istitucijama na dalji postupak i procesuiranje. Pravosnažnim presudama Okružnog suda Banjaluka i Vrhovnog suda RS zaključeno je da su sumnje Komisije za privatizaciju nedovoljno uvjerljive i da su provedeni postupci privatizacije u skladu sa zakonom, navodi se u izvještaju.

PROTJERIVANJE IZ ZEMLJE

U izvještaju se konstatuje da je proces privatizacije pratila „čudna“ zakonska regulativa, jer je nekadašnja Direkcija za privatizaciju imala pravo da donosi pravila licitacije i drugih metoda prodaje, da ta pravila implementira, vrši njihovu kontrolu i da primjenjuje sankcije zbog neizvršenih obaveza, što je nonsens u zakonodavstvu.

Navedene metode privatizacije i zakonska regulativa, više puta su mijenjane u toku trajanja privatizacije, što je Komisiju navodilo na sumnju da je bilo unaprijed podešavanja pravila i namještanja uslova privatizacije pojedinim kupcima, stoji u izvještaju.

Komisija je konstatovala i da je se često dešavalo da se kupac javi na posljednju ponudu ili na cijenu koja je viša samo za 1 do 3 standarda sniženja, što ukazuje da je bilo namještenih licitacija.

Nakon provedenih sudskih procesa i donesenih pravosnažnih sudskih odluka, da su licitacije i druge metode koje su korištene kod prodaje državnog kapitala vršene u skladu sa zakonom, Komisija nije više dobijala zahtjeve te vrste, niti bi revizija privatizacije u ovom dijelu bila svrsishodna.

To što Komisija do sada ništa valjano nije učinila, očito je Vladi bila preporuka da joj da novi zadatak- da provjerava nezakonitu prodaju poslovnih prostora i ljetovališta koja su preduzeća iz RS imala u susjednim zemljama, nekadašnjim republikama bivše Jugoslavije. Komisija, kojom sada rukovodi Savo Ševaljević, do sada je izvršila reviziju u 13 preduzeća, čija se imovina nalazi izvan teritorije RS i u jednom preduzeću, čija se imovina nalazi na teritoriji RS, ali je sjedište firme u Federaciji BiH.

Na osnovu revizorskih izvještaja Komisija je došla do saznanja da se navedenom imovinom raspolagalo na nezakonit način... Najčešći oblik nezakonitog raspolaganja imovinom je njena prodaja. Neki zakonski zastupnici, direktori preduzeća, nisu u početni bilans stanja (30.06.1998.god.) unosili imovinu koja se nalazila izvan teritorije RS. Na ovaj način sakrivali su imovinu, a njenom prodajom pribavljali sebi i drugima protiv-pravnu imovinsku korist. Nakon isteka ugovora, bez ikakve obaveze mogli su prodavati kupljenu imovinu, mijenjati djelatnost i otpuštati radnike, navodi se u izvještaju.

Pitanje za milion maraka glasi- kako će Komisija provjeriti zakonitost prodaje imovine RS u inostranstvu, kada to nije mogla na svom terenu? Ili je, možda, cijeli posao pokrenut zato što su neki od pojedinaca iz ovdašnje vlasti bacili oko na pojedine vile i poslovne prostore na jadranskoj obali? Notorno je da aktuelna vlast u RS, kao ni one prije nje, nisu učinili ništa da se spriječi ili sankciniše lopovluk tokom privatizacionog procesa.

Ekonomista Siniša Božić sumnja da se namjerno čeka zastara krivičnih djela iz procesa privatizacije, čemu pogoduju i važeći zakonski propisi.

Pošto nema procesnih radnji, odnosno krivičnog gonjenja osumnjičenih lica, zastara neometano teče i dalje. Krivični zakon u tom smislu treba izmijeniti: krivična djela u oblasti privrednog kriminala, kojima su u procesu privatizacije osumnjičena lica načinila štetu protiv Republike Srpske treba da se tretiraju kao – veleizdajnici, a da se zastara ukine, te da se takav Krivični zakon primjeni – retroaktivno. Veleizdaja je uperena protiv države. Veleizdajnici su svi oni koji su kupili državni kapital u preduzećima, otpustili radnike, zaposjeli nekretnine, ili su svu imovinu prepisali na svoja privatna preduzeća. Ilegalno su prisvojili stotine miliona maraka. To su domaći izdajnici, koji su ostavili stotine hiljada građana bez posla, bez uvezanog radnog staža, izbačene i iskorištene šutnuli na ulicu, bez ikakve nade za drugim zaposlenjem, prekvalifikacijom, penzijom. Takvih krupnih kriminalaca nema puno, ali su odlično uvezani. Radi se o par stotina individua, tvrdi Božić. On smatra da ima lijeka i protiv osoba iz inostranstva, koje su nezakonito pokupovale velike privredne sisteme i ilegalno poslovali, iznosili stotine miliona maraka iz zemlje.

Njih treba protjerati, a njihova preduzeća nacionalizovati!, naglašava Božić.

On dalje kaže da RS čeka detaljna revizija svih privatizacija, svih dokapitalizacija, svih stečajeva, gdje postoji osnovana sumnja da su postojale nezakonite radnje. Snaga koja može pokrenuti ove procese, smatra on, leži u radnicima i malim akcionarima, a nikako u korumpiranoj vlasti i impotentnim sindikatima. Spas za ovakvu situaciju Božić vidi u izmjenama i dopunama Zakona o reviziji privatizacije i uspostavljanju Agenciju za kontrolu i reviziju privatizacije, samostalnoj i apolitičnoj institucija, sa širim ovlaštenjima, koja bi za svoj ne bi podnosila izvještaje izvršnoj vlasti, već Narodnoj skupštini RS.

Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije trebalo bi da kontroliše cjelokupan tok rada privatizovanog preduzeća, a ne samo postprivatizacioni period, kao što je to do bilo do sada bilo. Ova Agencija trebalo bi da uradi procjenu kapitala svih privatizovanih preduzeća i ako se kapital smanjio značajno (više od 30%) trebalo bi da ima mandat da automatski pokreće reviziju privatizacije takvih preduzeća, smatra Božić.

(zurnal.info)