Treba mi lifelift
pod 1. jer ja nemam više šta da tražim od života. Imam preko 30 godina.
Za većinu, ma lažem, za skoro 100 posto ljudi sam već zrela za otpis. Da sam kakva žena pokrila bi se od brade do članaka, zavukla u kuhinju i ufatila se odgoja djece. Uostalom šta se više čeka, zašto drugo nije na putu? Ne postaješ sve mlađa Dženana!
Ako mi još jednom neko kaže „pa zar nije vrijeme da se smiriš“ kunem se skočiću i napašću mu grkljan pa nek sva ljudska prava odu k vragu!
Pod 2. jer više ne pripadam nigdje. Ni u kultne kafiće, tamo su oni isti lovci na maloljetni plijen koji su cirkulisali dok sam ja još bila na tržištu. Kad ih vidim dođe mi muka jer na njihovom licu vidim i svoje godine. Tačno me bude stid u njihovo ime.
Ne mogu otići ni u hit mjesta jer ne podnosim dim i kad mi neko gazi nove cipele. To mora biti do godina, jer kad mi je bilo 20 ništa mi nije smetalo, nisam imala očiju da im smeta dim, bubrege da se jadaju kad im zabiju lakat. Svaki odlazak u pozorište mi donese napad gastritisa. Na svakom plakatu isto lice posljednjih 20 godina. Pa majku mu ako sam ja zrela za otpis pa šta je s njim? Zar još ima uloga za njega?
Izlasku u restoran se jedino radujem, zabijem nos u pastu i ne dižem glavu dok sve ne posrčem. Tu uspješno i korisno utučem čak i pola sata! Što sporija usluga to bolje, preporučam Karuzzo gdje ne smiješ otići gladan inače će te naći isušenu na stolici sljedećeg jutra kako i dalje čekaš svoje jelo.
Pod 3. jer su sve žene oko mene mlađe i ljepše i zgodnije i sretnije i gipkije i bezcelulitne i besprijekorno izdepilirane i meta najvećih ljubavnika i idealne za novi posao i .... U mom svijetu je došlo do toga da se niko više ne čudi HEJJJJ ne čudi što nisam izdepilirana. Prošlu sedmicu zaista ali zaista nisam stigla da se ogulim i po belaju nema ko mi nije došao u kuću i naravno mora proviriti ispod hlača koja dlaka ili vjenčić oko članka i ja znam, ja osjetim, kad to drugi ljudi uoče jer me pogledi zapeku ...Ali niko, niko se nije zgadio, niko se nije zapitao - svima je to bilo normalno! U kojoj sam ja to sad ligi? Da li bi me bar Vrbanjuša primila?
Nisam čak ni u ligi ljubavnica, tzv drugih žena.
Došao mi je drug danas, nos do poda, tužan...Saznao da mu se nekadašnja velika ljubav viđa sa ministrom po hotelima, pa je onda kući odvozi vozač dok se on oporavlja. A ja umjesto da se sažalim jedino što sam pitala jeste a koliko ona ima godina? I naravno kad sam čula 15 godina manje nego ja nisam više uopšte obraćala pažnju ni na njega ni na ljubavnu priču. Iako nikad u životu nisam željela biti djevojka jednog ministra, pa čak ni jednog novoimenovanog pod kojim pucaju kreveti (znam to pouzdano), ipak me zapeklo. Čovječe pa da mene otkriju u ministrovom zagrljaju to ne bi bila nacionalna kriza, jedva bi dobacili i do opštinskih medija...
Protiv mene
Mislim ima nekih stvari koje mi ne idu u prilog. Dok sam nekad džipala po krevetu u 3 ujutro sad kad hoću u wc leđa me uštaknu kao mog oca od 80 godina. Također ni đuskanje u diskačima mi nije više najjača strana obzirom da mi predveče krenu oticati stopala pa do deset uveče mogu samo da stupam a nikako da kližem po podiju. Tu je i vječno pitanje koju ekstravagantnu pozu mogu da ponudim ili izmislim? Ako upre s leđa pa onako s visoka direkt me udara u matericu što nije nimalo prijatno. Bočno mi isto tako nije idealno rješenje obzirom da me guši nešto u prsima ako ne ležim na lijevoj strani.
Noge za vratom nisam prakticirala od jedne fatalne poledice.
Oralni seks sam uvijek više voljela primati nego davati ne volim brate kad me se lupa u čelo i trpa u usta svašta.
Na leđima mi jeste najlakše ali nije i najpametnije. Mislim da se ministrima hoće žena koja voli ležeći ne bi ni otišli iz svog sela u Sarajevo.
Dakle, fizička spretnost mi ne ide u prilog. Ali ja imam dušu. Obrazovana sam. Širokih shvatanja. Vidjela sam svijeta. Volim djecu i volonterski rad. Mislim da je BiH moja zemlja. Zašto onda o zašto ne izazivam nacionalne potrese i krize?
Elem, obrni okreni ostaje isto pitanje. Da li je cigla zaista jedino rješenje?
(zurnal.info)