Tržni centar sa sniženjima od 50 procenata

Džaba je Vlada Republike Srpske (RS) prije mjesec dana donijela uredbu o smanjenju marži na osnovne životne namirnice. Običan svijet od nje nije vidio velike koristi, jer su cijene gotovo iste kao ranije, ili su čak uvećane. Zvanični podaci su neumoljivi- dok je prosječna plata u odnosu na decembar porasla za tričavih šest maraka, troškovi prehrane za četvoročlanu porodicu povećani su za 41 marku. Hljeb je u februaru, u odnosu na prethodni mjesec poskupio za 11,5 odsto, brašno za 5,7 odsto, ulje za 1,8 odsto, šećer za četiri procenta, povrće 2,8 odsto i voće za 2,7 odsto. Ljudi sve češće kupuju samo ono što je neophodno za preživljavanje, a na pijacu odlaze sve rjeđe.

Međutim, nije baš sve tako crno. Postoji roba široke potrošnje koja se može kupiti po cijenama i do pedeset odsto nižim od onih u prodavnicama i tržnim centrima, a da joj, pri tome, nije istekao rok trajanja. Ovaj vid robnonovčane razmjene, doduše, smješten je u sivu zonu i van je zakonskih okvira, ali on u određenim sredinama, poput Istočnog Sarajeva, besprijekorno funkcioniše.

Lanac u ovoj trgovinskoj priči čine lopovi i sitni kriminalci (specijalizovani za obijanje skladišta i malih trgovačkih radnji, sušara mesa i sl.), njihovi posrednici i zadovoljni krajnji potrošači, koji do brašna, ulja, šećera i ostalih potrepština dolaze po znatno nižim cijenama. Prema informacijama do kojih je došao “Žurnal”, na crnom tržištu u Lukavici 25 kilograma brašna košta 20 maraka (u prodavnicama je 38 KM), ulje se može nabaviti po cijeni od 1,5 KM, crno vino 0,7 litara po tri marke (regularna cijena 6-7 KM), suvo meso ide ko halva po cijeni 12 do 13 maraka po kilogramu (u radnjama prosječna cijena oko 30 KM), dok se plazma televizor (najjeftiniji košta oko 700 maraka) može nabaviti za samo 150 maraka. Prenosna računala su koštala po 100 maraka, ali ih, prema poslednjim informacijama, nema u ponudi. Nude se i sve vrste konzervisanih mesnih narezaka, a za malo para se može dobro obuti i obući.

I to nije sve. Ako pazarite robe u vrijednosti do 50 maraka, a u datom momentu niste solventni, možete je dobiti na poček, odnosno omogućeno je odgođeno plaćanje do pet dana. Pošto je nezgodno, a bilo bi i sumnjivo, da iz kafane izlazite natovareni džakom brašna, “trgovci” su osigurali besplatnu kućnu dostavu.

Da bi proizvode plasirali na tržište, “dobavljači” u ovom slučaju morali su da uspostave dobro organizovan sistem. Zato su pronašli svoje ljude u velikim firmama, koji ih obavještavaju o tome kada se isplaćuje plata , što su, po pravilu, najbolji pazarni dani. Uz to, uspostavili su i odlične veze sa vlasnicima posjećenih kafana, koji svojim odanim klijentima daju informacije o tome kako i na koji način mogu doći do jeftine mjesečne fasunge.

Posebna priča su posrednici u ovom “biznisu”, koji svoje usluge naplaćuju tako što konačnu cijenu proizvoda povećaju za 10-20 pfeninga. Onima, opet, koji kupuju ovakvu robu (a znaju da su njeni tokivi nelegalni) ne pada na pamet da cijeli slučaj prijave nadležnim organima, jer se rukovode isključivo nagonom da prežive od prvog do prvog.

Pijaca u Lukavici prava je slika društva u kojem živimo i koje se u najvećoj mjeri kreće u sivoj zoni.

OBIJANJE PRODAVNICA

Portparolka Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo Danka Tešić rekla je “Žurnalu” da policija ne posjeduje tačne statističke podatke o tome koliko je na tom području u proteklom periodu bilo pljački trgovačkih radnji i skladišta roba široke potrošnje. Ona je navela da su, ipak, česti slučajevi obijanja prodavnica i privatnih kuća.

(zurnal.info)