Tunel koji misteriozno nestaje pa ponovo, još tajanstvenije, pojavljuje

Priča o izgradnji autoputeva u Republici Srpskoj, priča je o nevjerovatnoj lakoći izricanja lažnih obećanja, ali i dugačkog niza nezakonitosti koje su počinile vlasti ovog entiteta. Prvi u nizu vječnih projekata, (vječnih, jer njihova izgradnja traje već godinama, a kraj joj se ni ne nazire), svakako je autoput Banjaluka – Gradiška, koji je prema najavama iz vrha ovog entiteta, trebao biti završen polovinom juna 2011. godine, a kako sada stvari na gradilištu stoje, taj projekat neće biti finiširan ni do sredine 2012. godine.

AUTOPUT BANJALUKA - GRADIŠKA

Sve vrijeme izgradnje ovog autoputa, u javnosti se, svako malo, pojave dokumenti koji, najblaže rečeno, potvrđuju nezakonite i sumnjive rabote lica involviranih u ovaj projekat, (od nivoa entitetske izvršne vlasti, preko „Puteva“ RS, zaduženih za njegovu gradnju, čiju je funkciju kasnije preuzelo preduzeće „Autoputevi RS“, pa do izvođača radova, među kojima je najznačajniji „Integral inženjering“), ali nijedna pravosudna institucija nije se usudila da do kraja sprovede istragu i utvrdi da li su brojni medijski navodi o zloupotrebama utemeljeni. Istina, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu, nakon Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu upućenom od SIPE, (Agencije za istrage i zaštitu), ali je nije dovelo do kraja. Predmet je juna 2011. godine proslijeđen Specijalnom tužilaštvu RS, gdje trenutno „pregledaju dokumentaciju“.

Grupacija koju čine Nedeljko Čubrilović, Ministar saobraćaja i veza u Vladi RS, direktor «Puteva RS» Mladen Lazendić i Slobodan Stanković, vlasnik firme «Integral inženjering», (pod pokroviteljstvom Vlade RS i njenog ranijeg premijera, a sadašnjeg predsjednika ovog entiteta Milorada Dodika), su, kako svjedoče dokumenti koji su u našem posjedu, naduvavanjem cijena izgradnje tunela i trase na prvoj dionici autoputa, dugoj samo 5,7 kilometara, uspjeli da sa realnih 65 miliona KM, koliko je bilo potrebno za kompletan završetak ovog dijela autoputa, iznos podignu do 130 miliona KM, koliko je utrošeno do sada.

Takav skor postigli su naduvavajući cijenu tunela «Klašnice» sa prvobitno predviđenih 13 na 24 miliona KM, (da bi na kraju iznosila preko 31 miliona); potom tunela «Laktaši» sa potrebnih 18 miliona na astronomskih 28 miliona KM, (da bi na kraju koštao preko 30 miliona KM); dok su na čistoj trasi po kilometru, cijenu uvećali za 7 miliona KM, jer je cijena «njihovog» kilometra koštala RS 12 miliona KM, iako je za hiljadu metara asfalta, kako ćemo dokumentovati, bilo potrebno nepunih 5 miliona KM.

Nevjerovatno je da niko nije reagovao na ove činjenice, kao ni na dokumente, (u posjedu „Žurnala“), koji svjedoče da su po potrebi u jednom Aneksu ugovora tuneli nestajali, da bi se nakon toga, pojavili u drugom Aneksu, mnogo skuplji nego što je to iko mogao i zamisliti. Krenimo redom.

ŠTA SADRŽI OSNOVNI UGOVOR

Ministarstvo saobraćaja i veza RS, 17. i 18. 08. 2002., objavilo je tender za izgradnju puta Banjaluka- Gradiška u dužini 5,7 km . Komisija je 30.09. 2002. dostavila izvještaj Ministarstvu saobraćaja i veza, a 18. 12. 2002. sklopljen je Ugovor o građenju na iznos od 43. 442.755, 49 KM sa firmom “Integral Inženjering” d.o.o. Laktaši.

Pripremni radovi na trasi počeli su 21. 07. 2004., a po građevinskoj dozvoli 9.09.2004. Rok završetka radova predviđen ugovorom bio je 24 mjeseca od početka izgradnje, to jest 9.09.2006. (Svjedoci smo da od toga nije bilo ništa i da su rokovi probijeni za pet godina).

Činjenica je da je Urbanistički zavod RS iz Banjaluke loše uradio projekt auto-puta, pa je Građevinski fakultet napravio reviziju projekta; utvrđeni su nedostaci; projekt je dopunjen, što je po automatizmu značilo povećanje potrebnih sredstava predviđenih ugovorom.

Utvrđeno je da je realna cijena auto puta, svih objekata i dva tunela oko 65 miliona maraka. Agencija za javne nabavke BiH dala je sagalsnost za Aneks Ugovora o građenju za dodatne radove u vrijednosti do 50 posto osnovnog ugovora i taj Aneks 1 je potpisan 25.09. 2006. godine, tako da je nakon toga ukupan iznos za izgradnju ove deonice dostigao 65.164.133,24 KM, što je objektivna cijena koštanja.

NESTAJANJE TUNELA

Međutim, u Aneksu 1 Ugovora o građenju za dodatne radove načinjena je prva gruba prevara koja je omogućila nerealno uvećavanje cijene radova i realno nezakonito izvlačenje novca. Iz potpisanog ugovora izbačen je cijeli jedan tunel, “Laktaši” (vidi dokumente), iako je osnovnim ugovorom bila predviđena njegova izgradnja, a ni revizija koju je izvršio Građevinski fakultet nije dala tu mogućnost. Suštinski, to je nezakonito, ali je učinjeno kako bi se omogućila milionska prevara. Brisanje tunela “Laktaši” nije jedina sumnjiva radnja načinjena u Aneksu 1, koji su potpisali Mladen Lazendić i Slobodan Stanković. Istim Aneksom naduvana je vrijednost tunela “Klašnice” za 11 miliona KM, (sa 13 miliona na 24 miliona maraka).

Na ovaj način stvoreni su uslovi za “legalizaciju” novih sumnjivih dogovora, odnosno za Aneks 2 ugovora koji isti akteri potpisuju u julu 2007. godine, na vrijednost od 44 miliona KM. U Aneksu 2 se iznenada pojavljuje tunel “Laktaši”, koji je na volšeban način nestao u Aneksu 1. Aneksom 2 je predviđena izgradnja tunela “Laktaši” - od početka do kraja - iako je taj tunel već trebalo da bude izgrađen u skladu sa odredbama osnovnog ugovora. Međutim, jasno je iz svega navedenog, da je od novca predviđenog za prvobitni ugovor i onog Aneksom 1 izvučeno desetine miliona KM, tako da se Aneksom 2 morala ta “rupa” zatvoriti i omogućiti, dodatnim desetinama miliona KM, nastavak izgradnje. Stvar je urađena tako što je cijena tunela “Laktaši” naduvana kao i tunela “Klašnice”: “Nestali” tunel, nakon Aneksa 2, više ne košta 18 miliona KM, prvobitno predviđenih osnovnim ugovorom, (i sasvim dovoljnih za izgradnju), već sada košta 28 miliona KM. Aneksom 2 predviđeno je i 16 miliona KM “za ostale radove”, koji su, u trenutku potpisivanja ovog dokumenta, već bili odavno plaćeni i trebali davno biti završeni.

ASFALT VRIJEDAN ZLATA

Nije samo drastično uvećana cijena tunela, već i cijena kilometra čistog puta - trase.

Veliki objekti, dva tunela, “Klašnice” (31 milion KM), “Laktaši” (30 miliona KM) i most ( 11 miliona KM) ukupno koštaju 72 milion KM, a čist put - trasa preostalih 59 miliona KM. Ukupna dužina dionice koju radi “Integral Inženjering” je 5,7 km.

Kada iz ove mjere oduzmemo dužinu tunela i mosta (velikih objekata), što iznosi 1050 metara, to znači da je otvorene, čiste trase ostalo 4,6 km. Kada onih 60 miliona, koliko košta čista trasa, podijelimo sa ovih 4,6 km prosta računica kaže da kilometar košta čak 12 miliona KM u izvedbi “Integral inženjeringa”.

Veoma je interesantno ovu cijenu kilometra gotovog autoputa, uporediti sa ponudom iste te firme “Integral inženjering” za nastavak radova na istom tom autoputu do Gradiške, gde su išli sa cijenom manjom od 5 miliona KM po kilometru. To znači da čelnici “Integrala” ovom ponudom sami priznaju da su u izvođenju radova na prvoj dionici autoputa, Republiku Srpsku po kilometru oštetili za cijelih 7 miliona KM, što je na čistoj trasi 32 miliona KM.

KRŠENJE ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA

Zakon o javnim nabavkama BiH predviđa mogućnost sklapanja aneksa za naknadne radove u visini od 50 posto od osnovne cijene. Umjesto naknadnih radova, u Aneksu 1 smanjena je vrijednost radova na tunelu “Laktaši” na nulu, tako da je ovaj objekat, de facto, izbačen/izbrisan, što se nikako nije smjelo učiniti, čime je drastično prekršen zakon.

Ukupna vrijednost radova iznosi preko 130 miliona KM, što je tri puta veće od osnovnog ugovora, što je van svakog zakona. Preciznije rečeno, aneksima je “Integralu” dato 86 miliona maraka, a osnovnim ugovorom svega 44 miliona KM.

Stručnjaci tvrde da prvobitni Ugovor nije mogao biti uvećan ni za 50 posto, jer je potpisan u vrijeme dok su na snazi bili entitetski Zakoni o javnim nabavkama, tako da su svi Aneksi trebali biti potpisani u skladu sa Zakonom o nabavci roba i usluga i ustupanju građevinskih radova RS. Ovaj zakon predviđa mogućnost potpisivanja jednog Aneksa i to samo na iznos do 20 posto od iznosa utvrđenog osnovnim Ugovorom. Ovako ponašanje u slučaju izgradnje auto – puta je gruba zloupotreba položaja.

DODATNA PRAVNA GIMNASTIKA

Mladen Lazendić, direktor «Puteva RS», pokušao je 2007. godine prikriti sumnjive poslove sa tunelima koji nestaju, te je javnosti poturio dokument, takođe pod imenom Aneks 1 Ugovora o izgradnji autoputa.

«Ovim putem vas obavještavamo da nisu tačna saznanja da je bilo kojim aneksom iz osnovnog ugovora «izbačen» tunel «Laktaši» niti on može biti «izbačen» iz ugovora. U prilogu vam dostavljamo primjerak Aneksa 1 ugovora o građenju auto puta Gradiška Banjaluka, sekcija aerodrom Banjaluka-Glamočani, kojim je Javno preduzeće «Putevi RS» Banjaluka preuzelo ugovor o građenju, koji je kao investitor potpisalo Ministarstvo saobraćaja i veza dana 18.12. 2002. godine», naveo je Lazendić.

U čemu je kvaka: Aneksom 1 o građenju auto-puta E-661..., na koji se pozivao Lazendić, samo je, u skladu sa zakonskim propisima, izvršena promjena investitora, tako što je umjesto Ministarstva saobraćaja i veza, tu ulogu preuzelo preduzeće «Putevi RS». Taj Aneks potpisan je 23.12. 2004. godine i u njemu nema ni riječi o potrebi dodatnog finansiranja radova na autoputu, već je riječ samo o «pravnoj gimnastici».

Međutim, tunel «Laktaši» nestaje iz Aneksa 1 Ugovora o građenju za dodatne radove, koji je potpisan 25.09.2006. godine, gotovo dvije godine nakon Aneksa 1 Ugovora o građenju, koji je pokušao podvaliti Lazendić.

(zurnal.info)