U borbi protiv sapunske bolesti

U posljednje vrijeme, javni TV emiteri, entitetske, kantonalne, pa čak i lokalne televizijske kuće u BiH emituju TV serije porijeklom iz Španije, Brazila, Turske...

Na mjesec dana ranije počinje se s najavama koje su bombastične i otprilike ovog sadržaja: "Uskoro! Najgledanija, najskupocjenija, serija koja će vas fascinirati... Serija koju ne treba da propustite... TV kuće nas "bombarduju" serijama i prava je poplava na TV ekranima. U toj poplavi sve se uzburka, nastaje haos, sve pjeni i zato se te serije nazivaju sapunicama!

A, u suštini, sve serije su na isti kalup. Radnja se odvija u nekoj raskošnoj vili, bogatoj porodici u kojoj se ne zna ni ko je kome brat, ko je čije dijete, a ljubavnica ima na pretek. Glavna glumica je obično ljepuškasta djevojka umilnog glasa. Kad zažmiriš - imaš šta čuti, a kad otvoriš oči - imaš šta vidjeti. Ona je tokom serije, koja u kompletu ima najmanje 200 epizoda, a nerijetko i 300, non-stop suočena s ljubavnim jadima i oko nje se sve vrti. Ona, po pravilu, u svakoj od serija, doživljava saobraćajni udes i svi je žale. Stekne simpatije gledalaca i svi je sažaljevaju tokom cijele serije.

Ona, kao i ostali glumci su puki anonimusi i nikad neće stići do Holivuda jer nemaju vremena da o tome razmišljaju kad se pojedina serija snima po dvije-tri godine, a odmah poslije toga slijedi ulazak u novi projekat istog tipa.

Ni jedna serija ne nudi humor. Pola emisije prođe u plakanju. Plaču i gledaoci (u daljem tekstu Žena). Ponekad je to plakanje na silu, ali važno je zaplakati i rasplakati Ženu. Glumac plače toliko dugo dok režiser ne osjeti da je zaplakala i Žena pored TV-a. Radnja serije je toliko razvučena, ponekad i dosadna, da bi se na kraju, poslije sedam mjeseci svakodnevnog emitovanja uspostavilo da je moglo sve stati u jedan igrani film u trajanju od 90 minuta.

U svemu tome Žena je na velikim mukama. Jer, sve TV kuće koje smo ovdje u prilici da gledamo,u svojim programima nude najmanje dvije, a ponekad i četiri serije tokom 24 sata. Žena se ne može da odluči koju će prije gledati, posebno kada se termini emitovanja poklapaju. Žena onda gleda pola jedne, pola druge, a sutradan gleda reprize obje serije. Ako je nešto propustila tokom radnih dana - tu je nedjelja kada se cijelog dana emituju sve epizode iz prethodne sedmice.

Nije to sve. E, a onda nastupa večernji termin, kada počinju nove epizode drugih serija i to traje do 22 sata. U međuvremnu, prošao je termin za ručak i večeru. Žena nije uspjela ništa pripremiti za večeru ili, ako je pripremala, to je zagorilo ili iskipilo. Uglavnom, večera nikad nije gotova ili se jede oko ponoći. Zašto u ponoć? Pa, nema se kad prije, jer treba sagledati bar jedan dnevnik, a kad se iscrpi komplet svih serija, onda slijedi igrani film da bi se Žena opustila i odmorila. Tek na kraju dana Žena vidi da ju je sjedenje pored TV-a toliko iscrpilo da nije ni za šta. Ne može ni da zaspi na vrijeme. Zato nastavlja da gleda laganije filmove, a ne daj bože da ima satelitski program ili internet, pa da "zasjedne“ na Facebook.

Kad se sve sabere, Žena dnevno pored TV-a provede šest sati. Neko je sračunao da Žena za gledanje jedne serije koje se emituju oko sedam mjeseci, provede neprekidno punih 15 dana. Ali, pošto ne može da sjedi svih 24 sata, neka to radi samo po danu – to je puni mjesec sjedenja. To je samo za jednu seriju! Ali, ako se Žena odluči da pažljivo gleda još jednu, a uz nju ide obično još jedna – može se zaključiti da Žena tokom godine „zakovana“ pored TV-a provede dva-tri mjeseca po 24 sata.

 Ni to nije sve. Hajd, i da sagleda sve serije pažljivo, Žena se odlučuje da gleda i reprize, pa i reprize repriza da bi sve utvrdila, da neki detalj ne bi promakao. Pola godine Ženi prođe u gledanju da bi na kraju svake serije rekla – pa nije nešto posebno. Tek vidi da je uzalud protračila pola svog života, prateći da li će neka od glumica abortirati ili će zadržati trudnoću, a da ni sama ne zna ko je otac. Dok se glavna glumica odluči na udaju, Žena izgubi vid i sve teže i teže ustaje jer postepeno dolazi do kočenja mišića i bolova u zglobovima. Ali, Žena je uporna u gledanju. Bez obzira što se „guši“ u sapunici, ide dalje. Jer, dvadesetak dana prije kraja jedne serije, TV kuće već počnu najavljivati novu seriju, još bolju i glamurozniju od ove koja se završava. I, tako, Žena mora ići dalje i dalje.

Mužu će reći da i on provodi mnogo vremena pored TV-a gledajući fudbalske prenose, posebno kad je Svjetsko prvenstvo. Da, ali fudbalsko prvenstvo traje „samo“ mjesec dana i to svake četvrte godine. A, serije su svaki dan, svakih četvrt sata!

Gledajući serije Ženi se jedino razvijaju moždane vijuge. Jer, neophodno je popamtiti nazive svih serija i likova i u tom metežu ne pomiješati sadržaj pojedinih serija.

 Šest mjeseci u godini mnoge žene iskoriste na pametniji način.

Ne gledaju ni jednu seriju!

(Fena)