U Republici Srpskoj se pojede tri puta više hljeba nego u Evropskoj uniji

Ko kaže da je narod u Republici Srpskoj hljeba gladan?! Tu se pojede tri puta više hljeba nego u Evropskoj uniji.

Egzaktno, jedan stanovnik RS godišnje potroši 110 kilograma hljeba, dok jedan stanovnik EU za isto vrijeme konzumira 35 kilograma. I tu je kraj priče o prednosti RS nad EU, jer ovdašnji puk sve teže, osim hljeba, krompira i tjestenine, sebi može priuštiti kvalitetnu ishranu. Prema podacima Unije potrošača RS jedan stanovnik u EU godišnje potroši 86 kilograma mesa, dok stanovnik RS, za isto vrijeme, potroši 40 kilograma mesa. U odnosu na stanovnike zemalja EU, građani RS troše duplo manje i mliječnih proizvoda, ribe, voća i povrća, odnosno svega onoga što čini zdravu i kvalitetnu ishranu. Kako od početka godine cijene divljaju, a para je sve manje, narod sve više steže kaiš. Za to vrijeme, vlast presipa iz šupljeg u prazno, povlačeći poteze koji bitnije ne mogu popraviti urušeni životni standard građana. Rječju, vlast fingira brigu o svojim podancima, jer to je sve što može uraditi nakon što je u prethodnim godinama spiskala gotovo sav novac od prodaje Telekoma.

MINORNE UŠTEDE

Poslednji u nizu očajničkih poteza Vlade RS je donošenje uredbe o smanjenju marži na osnovne prehrambene proizvode, kojom su marže na osnovne životne namirnice smanjene sa deset na osam odsto u maloprodaji i sa osam na šest procenata u veleprodaji. Koliko je ozbiljna namjera Vlade da ovom uredbom ograniči divljanje cijena, govori i činjenica da je uredba ograničena na dva mjeseca “kako bi se vidjeli njeni efekti i analiziralo da li će i u kojoj meri ona uticati na smanjenje cijena osnovnih prehrambenih proizvoda”. Efekti ove mjere za običan svijet biće minorna ušteda u kućnom budžetu, dok trgovci tvrde da će im vladina uredba iz džepa izbiti mjesečnu platu jednog zaposlenog radnika. Banjalučki ekonomista Siniša Božić smatra da Vlada RS kasni sa mjerama ograničavanja ili kontrole cijena, budući da su osnovni životni proizvodi u poslednjih šest mjeseci poskupjeli za više od 20 procenata.

- Prema Zakonu o regulisanju cijena, Vladi su na raspolaganju značajni resursi. Primjera radi, mnogo bi bilo efikasnije da je za neophodne živežne namirnice (ulje, brašno, mlijeko, so...) donesena mjera određivanja fiksnih cijena, ili maksimalnih cijena. Smanjivanjem marži za po dva posto u veleprodaji i maloprodaji se ne utiče na ostale elemente koji čine konačnu maloprodajnu cijenu. Drugim riječima, trgovci mogu da povećavaju ostale elemente koji utiču na krajnju cijenu, npr. nabavnu cijenu, troškove skladištenja i transporta, kako bi nivelirali smanjenje marži. Iz tog razloga, vrlo je vjerovatno da će ovakva mjera biti neefikasna, rekao je Božić za “Žurnal”. On dodaje da donošenje bilo koje mjere, ograničene na dva mjeseca, odaje utisak da resorna ministarstva trgovine i finansija vrše pokuse sa krajnjim potrošačima, bez iole ozbiljnijeg analitičkog pristupa. Da se radi tek o vladinoj “dudi varalici”, koja primarno treba da primiri neraslo socijalno nezadovoljstvo, govori i podatak da su protiv uredbe o smanjenju marži bili i osvjedočeni partneri vlastrodržaca, poput Privredne komore iz koje je saopšteno da njena primjena neće značajno poboljšati standard stanovništva, ali će zasigurno imati negativan uticaj na poslovnu zajednicu.

Premijer RS Aleksandar Džombić i njegov kabinet, otkako su početkom godine preuzeli vlast, vuku očajničke poteze kako bi u budžet namakli što više para, ili bar onoliko koliko ih je bilo u proteklim godinama.

- Povećavanje postojećih poreza i doprinosa, te uvođenje novih poreza (na dividendu i kapitalnu dobit) u situaciji recesije i privrednog nazadovanja, imaće katastrofalan karakter. Povećanjem doprinosa, poslodavci će odgovoriti ili smanjenjem plata, ili otpuštanjem. Povećanjem poreza na dohodak (i ukidanjem neoporezivog dijela dohotka), kao i uvođenjem oporezivanja dividendi i kapitalne dobiti, vlast se nada da će prikupiti više. Međutim, ovakvi potezi nisu razvojnog karaktera, te će se vrlo vjerovatno desiti situacija da će se, iako su stope povećane, smanjiti osnovica za obračun poreza (dobit preduzeća, broj zaposlenih), tako da je krajnji efekat ili upitan ili negativan, kaže Božić.

On smatra da je vladajuća garnitura ekonomski prokockala poslednjih par godina, u kojima je uspjela da potroši gro novca od privatizacije Telekoma Srpske, a da, pri tome, ne riješi strukturalne probleme.

- Novac od prodaje Telekoma (646 miliona evra) poslužio je za formiranje IRB RS. Nakon tri godine, imali smo povećanje svih poreza, a tokom 2009. i 2010. godine budžet RS stagnira, te se zadužujemo sve više kod MMF i drugih kreditora. Stopa nezaposlenosti je preko 35%. Jedino su prosječne plate rasle, i to nerealno i neopravdano. Broj penzionera raste, a broj zaposlenih stagnira ili se smanjuje. Očigledan je zaključak da novac kojim je IRB RS raspolagala (80% potrošeno), nije racionalno uposlen - nema javnih radova, privrednih poduhvata koji će zaposliti hiljade radnika, kako je mnogo puta najavljivano. Novcem od prodaje IRB RS smo zadužili mlade bračne parove, koji su u protekle tri godine i kupovali stanove po basnoslovnim cijenama. To što su dobili kredite po povoljnim kamatnim stopama im je mala utjeha, budući da su plaćali 30-50% višu cijenu stana u odnosu na realnu. Kreditirali smo privatne preduzetnike, što je dobro ako se sredstva ne dodjeljuju netransparentno i po partijskoj liniji, a država je kupovala i opštinske obveznice, što je klasično prelivanje 'iz šupljeg u prazno'. Suštinski problemi, koji se ogledaju u makroekonomskim parametrima (zaposlenost, cijena potrošačke korpe, realna prosječna plata, inflacija), nisu riješeni, već su dodatno pogoršani, ističe Božić.

DOBRA VOLJA

Prema njegovom mišljenju, poboljšanju životnog standarda ne bi doprinijelo ni uvođenje diferencijalne stope PDV-a, koja bi, u ovom trenutku, odgovarala samo malobrojnom bogatom stanovništvu.

- Imajući u vidu da ogromna većina stanovništva u BiH živi sa mjesečnim primanjima ispod 1000 KM, to znači da oni veći dio svojih primanja potroše na upravo osnovne životne proizvode i namirnice, koje su ranije bile oporezivane sa 0%, a sada sa 17%. S druge strane, bogatim porodicama, čija su mjesečna primanja tri hiljade maraka ili više, samo manji dio dohotka ode na osnovne proizvode, dok oni uglavnom troše na luksuzne proizvode, koje od uvođenja PDV plaćaju 3% jeftinije. Drugim riječima, uvođenje diferenciranih stopa PDV bi jako odgovaralo siromašnom dijelu stanovništva, dok bogatima diferencirana stopa PDV ne znači mnogo. Budući da su 'bogati' upravo i u velikom broju slučajeva političari i državni službenici, vidimo da oni nemaju direktan interes za iniciranjem promjene zakona o PDV i uvođenju diferenciranih stopa, tvrdi Božić.

On upozorava da samo samo uvođenje nulte stope na osnovne životne namirnice ne znači automatski i pojeftinjenje tih proizvoda.

- Uvođenje diferencirane, manje stope PDV na osnovne živežne namirnice bi značilo i pojeftinjenje tih namirnica samo onda kada bi se striktno primjenjivao Zakon o regulisanju cijena, te na te proizvode bi Vlada nametnula maksimalne cijene. Tek onda bi takva stopa PDV značila i de facto pojeftinjenje takvih proizvoda. Budući da je Zakon o PDV na BiH nivou, a regulisanje cijena na entitetskom, jasno je da je tu potrebna koordinacija, ili bar dobra volja, entitetskih i državnih institucija, kaže Božić.

Kako sada stvari stoje, daleko smo od koordinacije, a još dalje od “dobre volje” vlastodržaca da život ljudima u BiH učine podnošljivim.

(zurnal.info)