U školskim klupama tokom radnog vremena

Svake godine se iz državnog budžeta za obuku samo službenika institucija BiH izdvaja u prosjeku 250 hiljada KM. U taj iznos ne ulaze donacije različitih tijela međunarodne zajednice za tu svrhu. To znači da su u posljednje četiri godine građani BiH sa milion maraka vlastitog novca finansirali edukaciju osoblja zaposlenog u državnim institucijama. Potreba i pravo na doedukaciju službenika nikako ne smiju biti upitni a jasno je da će efikasni i educirani službenici biti korisni za sve. Uostalom, radi se i o obavezi koja se mora ispoštovati tokom procesa pristupanja evropskim integracijama.

Zanimljiva je, međutim, činjenica, da osim obuka iz drugih oblasti, službenici često pohađaju i časove engleskog jezika i osnove informatike. I to službenici kojima je uslov za dobijanje posla u državnoj instituciji, osim univerzitetske diplome, bilo upravo tečno znanje engleskog jezika i poznavanje osnova rada na računaru. Marljivi službenici educiraju se dva puta sedmično po 90 minuta, I to tokom radnog vremena u prijepodnevnim satima.

 Primjera radi, trenutno obuku u jednoj sarajevskoj školi stranih jezika pohađa Zlatko Akšamija, šef Odsjeka za vizno-pasoške poslove i ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Kao što je poznato, Zlatko Akšamija prije toga bio je pomoćnik direktora Agencija za državnu službu BiH, te član brojnih ekspertnih komisija. Teško je zamisliti da državni službenik sa takvom karijerom ne zna engleski jezik, ali se čini da nije iznimka u Ministarstva vanjskih poslova. Istu grupu pohađa i njegova kolegica, ministrica-savjetnica i šefica Odsjeka za informisanje Stela Šunjić, baš kao i brojni drugi službenici ministarstva čiji je primarni zadatak komunikacija sa svijetom.

Još jedan, ovlašno odabran primjer je Nikoleta Stanković, stručna saradnica u Direkciji za evropske integracije. Tačnije, stručna je saradnica u Odsjeku za bilateralnu pomoć zemljama Evropske unije. U konkursku za ovu poziciju raspisanom 12. februara 2010. kao obavezni uslovi navedeni su tečno poznavanje govornog i pisanog engleskog jezika, te kao poželjno poznavanje još jednog stranog jezika. Od mogućih 100 na konkursu je imala visokih 96 bodova. I Nikoleta ide na engleski, isti stepen kao i Akšamija.

Za posao Stručnog saradnika za razvoj baza podataka u Ministarstvu sigurnosti, koji trenutno obavlja Zoran Koprivica, na konkursu raspisanom u septembru prošle godne konkurs bilo je potrebno aktivno znanje engleskog jezika. No, Koprivica je prošlog mjeseca ponovo sjeo u školsku klupu da obnovi znanje. U drugu grupu ide i Ibrahim Efendić – uposlenik Ministarstva vanjskih poslova, dugogodišnji diplomata. Zvuči skoro nevjerovatno da ovom bivšem ambasadoru BiH u Iranu sada treba poduka iz engleskog, i to B1, ili početni stepen srednjeg kursa.

 Za razloge zbog kojih službenici od kojih je prilikom prijema traženo odlično znanje govornog i pisanog engleskog jezika te poznavanje rada na računaru pohađaju ove obuke upitali smo Zdravka Kujundžiju, šefa Odsjeka za obuku u Agenciji za državnu službu BiH:

- Kao što je poznato svima koji su ikada učili strani jezik, on se može i zaboraviti. Ukoliko kandidat prelazi na drugo radno mjesto gdje njegov posao zahtijeva viši nivo znanja, i tad ide na kurs. Kada je riječ o obuci za rad na računaru, kandidati su prilikom prijema testirani na e-mailu i wordu, a sada postoji mogućnost da im treba viši nivo znanja, treba im nadogradnja.

Ističe kako smisao ovih kurseva nije “da se nekome plati učenje jezika”. A kako to učenje ipak neko plaća, i to građani BiH, loša memorija svakako ne bi smjela biti odlika dobrog državnog službenika.

(zurnal.info)