U zemlji sa zakonom za konje i pse, nema državnog zakona o zaštiti žrtava torture

Agonija logoraša, žrtava torture u BiH se nastavlja, jer nema dovoljno razumijevanja od  aktuelne vlasti za rješavanje njihovih problema donošenjem zakona o pravima žrtava torture u BiH kazano je na konferenciji za novinare održanoj 20. i 21. maja u Sarajevu.

Logoraši su istakli da ukoliko predstavnici vlasti ne donesu spomenuti zakon u skorije vrijeme, spremni su da se svim raspoloživim sredstvima i metodama bore za ostvarivanje svojih prava, a kao jednu od mogućnosti naveli su i masovne proteste.

Po riječima predsjednika Saveza logoraša BiH Jasmina Meškovića, bivši logoraši su jedina kategorija proizašla iz proteklog rata koja nema adekvatno zakonski riješen status na nivou BiH. Kako je istakao, ukoliko izostane reakcija predstavnika vlasti, logoraši će se pod pritiskom članova odlučiti za agresivniju kampanju.

- Neka vidi šta će sa nama kada se okupimo pred Vijećem ministara BiH i entitetskim vladama. Neka nas onda prebroje koliko nas ima i kolika je cijena zakona. Mi ne tražimo milostinju. Obaveza BiH je prije svega riješiti probleme s kojima su suočene žrtve torture. Mi smo sve vrijeme govorili da želimo biti partneri aktuelnoj vlasti kada je u pitanju donošenje zakona o zaštiti žrtava torture u BiH.

Često nam postavljaju pitanje koliko vas ima i koliko spomenuti zakon košta. Ako se zakon ne donese, izaći ćemo na masovne proteste i neka onda vide kolika će cijena zakona biti. Odgovorno tvrdim da zakon ne košta ni stoti dio koliko će koštati institucije entiteta i države tužbe na koje su nas prisilili. To je sve produkt nepostojanja zakona - kazao je predsjednik Mešković.

Sa žaljenjem je konstatovao da u zemlji sa zakonom za konje i pse, nema državnog zakona o zaštiti žrtava torture.

- Žalosno je da u ovoj zemlji psi-lutalice imaju zaštitu, Livanjski konj ima svoj zakon, a logoraši i žrtve torture su diskriminirani i prepušteni sami sebi - istakao je predsjednik Mešković i dodao da godine prolaze, a logoraši u BiH još  čekaju da država prizna njihova prava i omogući im dostojanstven život.

On je objasnio da je populacija žrtava torture u BiH suočena s diskriminacijom i da ne može ostvariti osnovna prava u okviru postojećih zakonskih propisa, jer istim nisu obuhvaćena.

- Žalosno je da 18 godina nakon rata nema zakona i ozbiljnog djelovanja politike kada je u pitanju njegovo donošenje. Učinit ćemo sve da zakon u ovoj godini bude donesen, jer mi više nemamo vremena za čekanje. Ključni krivac za nedonošenje zakona je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH - zaključio je predsjednik Mešković.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u Kantonu središnja Bosna Anđelko Kvesić smatra da se politika i njeni akteri bave sobom i ne žele prepoznati potrebe drugih.

- Ako ništa drugo ne uspije, godina 2014. je izborna godina u kojoj mislimo otvoriti trgovinu po principu "glas za zakon". Nije pošteno, ali je učinkovito. U politici ništa nije pošteno - kazao je Kvesić.

Dodao  je da će usvajanje zakona o zaštiti žrtava torture u BiH i njegova implementacija riješiti mnoge probleme, ali da je jako bitno da to bude kvalitetan zakon.

- Apelujem na političare u BiH da u skladu sa svojim ovlaštenjima i mogućnostima sve učine da zakon o pravima žrtava torture u BiH što prije ugleda svjetlo dana - naglasio je predsjednik Udruženja logoraša regije Višegad Dragiša Andrić.

Kako je istakla pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Saliha Đuderija ne postoji politička saglasnost entiteta za donošenje zakona o pravima žrtava torture u BiH.

- Nažalost, za tekst zakona o pravima žrtava torture nismo dobili saglasnost ni jedne od vlade entiteta koju moramo imati ako se želi donijeti jedan krovni zakon na nivou BiH. Ne postoji zakon koji bi olakšao život i ubrzao proces tranzicije i ostvarivanja prava svih žrtava, a posebno žrtava koje su bile predmetom zatočenja i nezakonitog pritvaranja te svih drugih tortura i mučenja.

Posljednja informacija koja je aktuelna jeste da je o svemu ovome kao vrlo složenom i kompleksnom problemu zvanično izviješteno Vijeće ministara BiH, gdje je uz informaciju priložen i tekst zakona. Ukazano je da je urađen posao i da je potrebno još samo dobiti političku volju da se zakon i donese - istakla je Đuderija.

Ona je još dodala da je Ministarstvo u stručnom i ljudskom pogledu za ovakvo zakonsko rješenje, međutim, za sada nemamo političku saglasnost entiteta, a samim time i mogućnost da ovaj zakon bude razmatran od Vijeća ministara BiH i parlamenta te da je to trenutno naša realnost.

Po riječima savjetnika u kabinetu ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Vjekoslava Bakule, da li će zakon o pravima žrtava torure u BiH biti donesen u 2013. godini, zavisi isključivo od političke volje u entitetima.

- Mi smo zakon poslali entitetima, jer tako nalaže procedura, ali nismo dobili njihovu suglasnost - izjavio je Bakula.

Na pitanje šta je glavni razlog i kočnica za nedonošenje zakona, Bakula je odgovorio da se BiH nalazi u teškoj krizi i recesiji te da BiH spašava MMF, ali on smatra da se mogu iznaći sredstva za pokrivanje tog zakona ukoliko parlament to dopusti.

- Ne bih spekulirao ima li političke volje ili nema. To će se najjasnije iskazati prilikom procedure za donošenje zakona, a to je na Vijeću ministara i parlamentu. Za sada novaca definitivno nema nizašto, ali država ipak funkcionira. Ukoliko se zakon donese u parlamentu će novac za njega morati iznaći - zaključio je Bakula.

Prema analizama oko 80 posto žrtava torture ne može ostvariti svoja prava, jer u postojećim entitetskim zakonima postoje određene diskriminatorske odredbe koje su u suprotnosti s Evropskom konvencijom za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je ratificirala i BiH.
Glavni problemi s kojima se susreću žrtve torture u BiH su pristup pravdi i dobijanju statusa te dostupnosti različitih oblika zaštite.

Žrtve torture nemaju adekvatno riješenu zdravstvenu zaštitu, redovna primanja, kao ni prava na povlastice po osnovu lišavanja slobode i pretrpljene torture.

- Ništa mi tim zakonom posebno ne tražimo. Tražimo da se prizna da je bilo logora u BiH. Da su logoraši u tim logorima ubijani, mučeni i silovani. Ko je izašao iz logora živ, treba da ima pravo na penziono-invalidsku zaštitu, da ima prava iz radnopravnog odnosa. To sve normalne države svijeta priznaju svojim građanima.

Ključna stvar je zdravstvena zaštita, priznavanje invalidnosti fizičkog oštećenja, kao i formiranje fonda za kompenzaciju - naglasio je Mešković.

Dodao  je da je nepostojanje zakona natjeralo logoraše da počnu podnositi tužbe protiv entiteta i zemalja u okruženju te da je zakon donesen na vrijeme, ne bi bilo potrebe za tužbama.

- Vlade entiteta će morati prihvatiti presude sudova, to će po svemu sudeći na kraju dovesti do blokade i kolapsa svih budžeta - zaključio je Mešković.

- Podrške donošenju zakona su sigurno i tužbe koje vode logoraši širom BiH, koje bi trebale izvršiti jedan pritisak na entitetske vlade da rasterete svoje budžete - obrazložio je koordinator projekta
uime Saveza logoraša u BiH Murat Tahirović.

- Nacrt zakona na kojem smo, između ostalog, radili proteklih mjeseci u okviru projekta „Zajedno protiv torture-Mreža“, koji je finansirala Evropska unija je napravljen. Iako je projekt finansijski završen, mi kao organizacija 'Vive žene' zajedno sa svojim partnerima nastavljamo  aktivnosti sve dok se zakon ne donese.

Pitamo se da li je moguće da nakon 21 godinu od početka rata, sedam godina od prvog pokušaja da se zakon donese, ovih 55 hiljada skupljenih potpisa i oko 200 hiljada žrtava torture, država ne osjeća odgovornost za žrtve i njihove porodice. Da li iko od političara postavi sebi pitanje kako ti ljudi žive? Pitamo se da li uopće imaju namjeru donijeti ovaj zakon u najskorije vrijeme - kazala je direktorica UG Vive žene Jasna Zečević.

Ona je dodala da ukoliko se zakon ne donese svi će biti odgovorni za posljedice koje će čekati u smislu retraumatizacije ljudi koji nisu riješili svoj status, koji ne mogu da se brinu o svojim porodicama i stvaraju jednu novu generaciju osoba koje će razvijati u nekom pravcu koji nije adekvatan za zdrav život, a i mentalno zdravlje je upitno.

(zurnal.info)