Ucjenjuju nas da se odreknemo džihada

Brojni bosanskohercegovački intelektualci, od teologa do članova nevladinog sektora, nerado govore o temi kvaliteta udžbenika iz predmeta vjeronauk/a, kao i o tome koliko su i na koji način, u rečenom predmetu, zastupljeni pripadnici drugih konfesija. Višenedjeljna Žurnalova potraga pokazala je da, iako svoje stavove nezvanično iznose jasno, glasno i punim plućima, brojni naši intelektualci ne žele javno govoriti o osjetljivoj temi; u delikatnom momentu; plašeći se da ne budu pogrešno shvaćeni...

A pitanja, vjerujemo bar, nisu bila toliko složena: Ocijenite kvalitet udžbenika iz vjeronauke; Da li se u okviru ovog predmeta dovoljno uči o pripadnicima drugih konfesija? Koja je uloga vjeronauke u uzajamnom upoznavanju, razumijevanju i toleranciji među pripadnicima svih vjerskih skupina u BiH?

Eh, da, trebalo je i komentarisati određene navode iz udžbenika vjeronauka, koji su još 2007. godine ocijenjeni neodgovarajućim u istraživanju Fonda otvoreno društvo BiH Obrazovanje u BiH: Čemu učimo djecu.

Tako su, sve do prije nekoliko dana tačnije do završetka školske 2010/2011. godine, učenici osmih razreda koji nastavu pohađaju prema osmogodišnjem planu i programu, iz udžbenika islamske vjeronauke mogli, između ostalog, naučiti i sljedeće: “Danas su islamske zemlje suočene s svojevrsnom ucjenom: naime, ako se žele učlaniti u organizaciju UN, moraju se bar prešutno odreći džihada kao organizirane forme općih muslimanskih interesa. Uzroke ovakvog odnosa prema muslimanima treba prije svega tražiti u vlastitim slabostima i njihovom udaljavanju od islama Već sa sljedeće stranice, autori Ševko Sulejmanović i Esma Kapetanović poručuju:

“Muslimani su se uspješno oduprli planskim nastojanjima da se sekularizira islamski svijet namećući mu tzv. svjetovni zakon. Islam bi se tako sveo samo na osobnu stvar svakog pojedinca čime bi se otklonio ili bar smanjio njegov utjecaj na društvena događanja.

Rečeni udžbenik će, od naredne školske godine, biti zamijenjen novim.

Zamračeni nepravoslavnim nanosima

Učenici pravoslavne vjeroispovijesti također će, prema riječima Aleksandre Radojčić-Srdanović, članice Katihetskog odbora SPC, od naredne školske godine vjeronauku učiti iz novih udžbenika, dorađenih u smislu sadržaja, grafičke opreme i prilagođavanja uzrastu djeteta Zbog toga što se do sada nalazio u udžbeniku iz vjeronauke za šesti razred osnovne škole pa je neprilagođen uzrastu od jeseni će, između ostalih, iz knjiga biti izbačen sljedeći navod (pravopis prenosimo u originalu): Prisustvo pravoslavne Dijaspore utiče blagotvorno i na narode među kojima i sa kojima pravoslavci zajednički žive. Tako danas imamo mnoge Nijemce, Francuze, Engleze, Amerikance i dr. koji su prihvatili drevnu i vječno novu vjeru svojih praotaca. Primajući Pravoslavlje oni se ustvari samo vraćaju sebi samima, svojoj hiljadugodišnjoj pravoslavnoj prošlosti, koja je docnije bila zamračena nepravoslavnim nanosima U sličnom duhu je i sljedeće: “Svi pravoslavni hrišćani su dužni da svakodnevno mole Bogu za sve one koje je Bog odabrao da prenose slavu Imena Njegovog među one narode koji su još u tami neznanja i čekaju da ih obasja svjetlost Evanđelja Hristovog.
- Samo da znate, ako tekst ne bude korektan ja ću Vas pronaći...Ove riječi, koje bi se mogle protumačiti kao vrlo svjetovna prijetnja, uputio je novinarki Žurnala duhovni službenik monsinjor Petar Jukić, pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije.

Imao je monsinjor, naime, izvjesne sumnje u naš kredibilitet, dobre namjere i duh u kojem će istraživanje biti napisano, a tražili smo samo da nam dostavi spisak važećih udžbenika iz predmeta katolički vjeronauk! Uvidjevši da njegovo upozorenje nismo prihvatili dovoljno skrušeno te da mu ne namjeravamo poslati istraživanje na autorizaciju, monsinjor Jukić odlučio se zabraniti nam da objavimo koji se udžbenici koriste (?!) Spomenućemo da je naš sugovornik bio član Komisije za uvredljive sadržaje iz 2006. godine, što znači da je lično, između ostalih, pročešljao i odobrio sve citate navedene u istraživanju Fonda otvoreno društvo godinu dana kasnije. Ne znamo, tako, uče li danas đaci na katoličkom vjeronauku i sljedeće:

“U dramatičnim trenucima tokom najtežih turskih navala na BiH i Hrvatsku, Hrvati su iskazali nesalomljivu i zadivljujuću snagu duha. Zahvaljujući njihovim nebrojenim žrtvama, spriječeno je daljnje tursko nadiranje u Europu. Za te zasluge povijest im je dodijelila časni naslov: Predziđe kršćanstva Pitanje nakon lekcije: Zbog čega Hrvati nose naslov predziđe kršćanstva Na koji način bi to trebali biti i danas? Ili recimo ovo: Crkva u Hrvata suočila se za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata s dva totalitarna i protukršćanska sustava: nacizmom i komunizmom. Odlučno se suprotstavila nacističkoj ideologiji nacionalne, vjerske i rasne diskriminacije te stala na stranu ugroženih i progonjenih. Za vrijeme komunističke vladavine, unatoč tome što je bila izložena teškim progonima, Crkva je sačuvala vlastitu slobodu te mnogima postala oslonac u borbi protiv komunističkog režima

- Premda je religijsko obrazovanje šire društveno pitanje, gdje je potrebno uključiti društvo u cjelini, naša studija nije izazvala interes nadležnih institucija. Tako predstavnici ministarstava obrazovanja i pedagoških zavoda nisu došli ni na press-konferenciju povodom završetka istraživanja, kaže nam Dženana Trbić, koordinatorica programa za obrazovanje u Fondu otvoreno društvo. Problemi, prema mišljenju naše sugovornice, postoje i danas, četiri godine kasnije:
- Postoje indicije da religijsko obrazovanje doprinosi segragaciji društva. Zbog toga bi trebalo da se na njegovom unapređenju angažuju i vladine i nevladine organizacije i mediji i vjerske zajednice.

Shvatiti drugog i ostati svoj

Vjeronauk/u u BiH, prema navedenom istraživanju, pohađa više od 90 procenata učenika osnovnih škola koji su, kao i njihovi roditelji, zadovoljni što, u okviru nastave, imaju pravo na vjersku naobrazbu a mnogi od njih su i za uvođenje alternativnog predmeta, poput kulture religija. Preostalih šest do deset procenata smatra da bi u školama trebalo izučavati samo kulturu religija ali ne i vjeronauk/u ili da su oba predmeta suvišna.
- Ako hoćemo mir u društvu, moramo pustiti da se čuju svi glasovi. Definicija za društveni mir je pluralizam. Treba da dođemo u stanje u kojem će to biti normalna ponuda na demokratskoj trpezi. Da mogu, ako želim, da budem agnostik, Jehovin svjedok ili da izaberem da me se to ništa ne tiče. Svaki građanin ima pravo da živi svoje slobodno uvjerenje. Za mene kao vjernicu je strašno mi ljudi pravimo segragaciju a dragi Bog nas je stvorio iste. Ali kad je već tako, hajde da vidimo šta ćemo da učimo o tom drugom, drugu iz klupe, komšiji. Treba da izađu svi stavovi za i protiv vjeronauke i što je još važnije, da se otvore naučne rasprave o sadržaju nastave iz ovog predmeta koji pohađa devedeset posto djece, govori nam mr. Amra Pandžo, direktorica Udruženja za dijalog u porodici i društvu Mali koraci.

Naša sugovornica priredila je Priručnik za nastavnice i nastavnike islamske vjeronauke o mirovnoj dimenziji islama. Kroz deset lekcija obrađene su teme poput: Mjesto drugog, položaj žene, način rješavanja konflikta, odnos učenika i nastavnika. Radionicama je prisustvovalo 900 vjeroučitelja iz svih krajeva Bosne i Hercegovine od kojih je, prema riječima magistrice Pandžo, njih oko 30 posto u potpunosti prihvatilo preporuke.

Bračni par Mersiha i Muhamed Jusić i Udruženje Mali koraci autori su Međureligijskog vodiča za srednjoškolce: Koliko učenici srednjih škola u Bugojnu (ne)znaju o vjeri drugoga i šta bi htjeli znati. Učenici iz Bugojna katoličke vjeroispovijesti tako su, u okviru ovog projekta, imali priliku razgovarati sa Jusićem, islamskim teologom, dok je sa učenicima islamske vjeroispovijesti razgovarao fra Ivo Marković.
- Željeli smo vidjeti koliko bugojanski sredjoškolci znaju jedni o drugima. Neka od pitanja koja su nam postavljena bila su: Zašto muslimani mogu imati četiri žene? Zašto se katolički svećenici ne mogu ženiti? Zašto vi jedete/ne jedete svinjetinu? - objašnjava Muhamed Jusić.

Govoreći o novopokrenutoj raspravi o vjeronauci u školama, Amra Pandžo ističe potrebu i važnost da se razgovora, da se čuju sva mišljenja:
- Važno je da se otvori dijalog, da svako čuje argumente druge strane. Moguće je shvatiti drugog i još uvijek ostati svoj. Udžbenici su suhoparni, proprani od svega. Pitanje je kako će vjeroučitelj učiti o vjeri, bez obzira na knjige.

Udžbenici iz predmeta vjeronauk/a prošli su, poput udžbenika iz ostalih predmeta, provjeru Komisije za uvredljive sadržaje, još 2006. godine. U komisiji su, pored predstavnika svih crkava i vjerskih zajednica u BiH, bili i prosvjetni radnici iz resornih ministarstava. Ipak, neki udžbenici koji prema studiji Fonda otvoreno društvo sadrže neprimjerene navode, koristili su se u nastavi sve do ovog juna, tačnije do završetka školske 2010/2011. godine. U nastavku našeg istraživanja, pročitajte razgovore s pravoslavnim, katoličkim i islamskim teolozima, koji za Žurnal pišu o kvalitetu udžbenika iz vjeronauka/e, objašnjavaju koliko se u okviru tog predmeta uči o pripadnicima drugih konfesija i komentiraju sporne citate iz istraživanja Fonda otvoreno društvo. Na zahtjev naših sugovornika, odgovore ćemo prenijeti u integralnoj verziji.

(zurnal.info)