RADIOKTIVNI RUDNIK TUŠNICA: Uran pronađen 150 metara pod zemljom, ispod je voda za piće

Žurnal je već pisao o radioaktivnosti mrkog uglja rudnika Tušnica i studiji iz 2020. koja dokazuje štetnost radijacije po zdravlje radnika i mjerama koje su se morale poduzimati. Ovaj ugalj koristili su mještani Livna, neki ga koriste i danas, a u vrijeme dok je rudnik radio ugalj se izvozio za Kakanj i Hrvatsku.

Stručnjaci su pojasnili da se gorenjem uglja radijacija povećava u samom pepelu, a izvori Žurnala navode da su iz Hrvatske dio ovog pepela vraćali u Livno. Da je to tako potvrđuje i tekst iz Nedjeljne Dalmacije „Šljaka u Kaštelanskom zaljevu“ koji je objavljen 25. oktobra 1987. godine.

Rudnik Tušnica opasan po životStanovništvo Livna koristi radioaktivni ugalj, pepeo rasut po baštama

„Deponij koji smo izgradili prošle godine već je postao malen, napunili smo ga tako da smo bili prisiljenu šljaku i pepeo odvoziti u napuštene kopove rudnika Tušnica u Livnu. Prijevoz svake tone otpada košta preko 3000 dinara i lako je izračunati nikako nam se ne isplati“, prenijela je Nedjeljna Dalmacija izjavu tadašnjeg direktora termoelektrane Jugovina.

U istom članku se navodi i da su nekada nesavjesni vozači šljaku istresali pored puta u Livnu, jer im je bilo bliže, pa su se u to vrijeme stanovnici bunili. Navodi se i to da se radilo o radiaktivnom materijalu, ali da su u ovoj termoelektrani imali certifikat koji je govorio da nije opasno za ljude.

Niko od nadležnih u Livnu se ne oglašava povodom naših upita o radioaktivnosti mrkog uglja u rudniku Tušnica i pronalasku urana, te zainteresiranosti stranih ulagača za ovaj rudnik.

Podsjetimo, Žurnal je već pisao o studiji iz 2010. koja govori o tome da se u rudniku Tušnica nalazi mrki ugalj značajne radioaktivnosti. Studija dokazuje štetnost radijacije po zdravlje radnika i preporučuje mjere koje su se morale poduzimati. Studija je javno dostupna.

Zavod za javno zdravstvo FBiH je i 2019. mjerio doze zračenja na površinskom kopu, a izvještaj koji je u posjedu Žurnala, pokazuje da „postoji značajno povećanje ekspozicije radnika na površinskom kopu” i “ne postoji značajno povećanje ekspozicije stanovništva u blizini površinskog kopa“.

Uran u Rudniku TušnicaZbog povećane radioaktivnosti ugroženo zdravlje rudara i mještana

Da je tušnički mrki ugalj pored ostalih minerala imao i uranijum, koji se nakon sagorijevanja koncentrira u pepelu, za Žurnal je potvrdio i Vule Babić koji je u rudniku Tušnica bio tehnički direktor punih 10 godina.

„U Livno sam došao 1981. gdje su se u Direkciji rudnika sve prostorije zagrijavale pećima na čvrsto gorivo, tj. na ugalj. Mjerenja Gajger-Milerovim detekterom pokazala su znatnu radijaciju u svakoj prostoriji, ali ne i nedozvoljeno prekoračenje. Poslije smo ugradili centralno zagrijavanje gdje je ugljen sagorijevao na jednom mjestu. Demokratskim promjenama došlo je do zabrane rada na površinskom kopu, smijenjen sam i nekoliko dana pred početak rata dobio sam otkaz. Od tada više nisam imao pristup rudniku i u meni je "ubijena" moja profesija - rudarstvo. Samo sam u toku rata uspio napisati tri članka za Livanjske vidike koji su ubrzo prestali izlaziti“, kaže naš sagovornik.

Poslije rata sa porodicom odlazi van BiH. Babić ističe da mrki ugalj ima povećanu radijaciju u odnosu na prirodnu radijaciju livanjskog prostora.

„Radijacija je postojala, postoji i postojaće. Rudarskim aktivnostima na površinskom kopu izrabljivanja uglja na njegovom izdanku samo pogoršava stanje radijacije i zagađenja terena i oborinskih voda od mogućih nepoželjnih minerala“, ističe za Žurnal.

S obzirom na spekulacije da su strani ulagači zainteresirani za rudnik zbog crpljenja urana, Babić naglašava da otvaranje nove jame ne dolazi u obzir dok se ne osigura apsolutno sigurno tržište za projektovani kapacitet.

“Energetski potrošač uglja morao bi biti u Livanjskom bazenu. Uran se može dobiti iz šljake pepela. Ispitano je koje količine urana U3O8 po toni bi se mogle dobiti sagorijevanjem uglja. Male su to količine koje iziskuju ogromna ulaganja i uvjet  sagorijevanja u energetskom objektu uz rudnik ili bližoj okolini. Hoće li to Livnjaci prihvatiti? Trebao bi to biti i interes Elektroprivrede BiH, a ne samo Livna“, zaključuje naš sagovornik, te dodaje da je istraživanja, projektiranje tehničko-tehnoloških i proizvodno opravdanih kapaciteta u funkciji potrebe tržišta su dug i skupocjen proces. 

Da se još u vrijeme Jugoslavije radio projekat za treću jamu potvrđuje izjava Fahrudina Ramića, koji je u periodu od 1983./1984. radio za firmu koja je obavljala radove na tri bušotine u tom predjelu.

Vlast u Livnu radi protiv mještana Zbog nalazišta urana mještani Tušnice ostaju bez pitke vode?

„Bušotina Pašinac dosezala je dubinu i preko 170 metara. Na sto metara su pronašli ugalj, a na 150 između 25 i 30 centimetara urana. Voda je pronađena na 170 metara dubine, ona je ostala i nama danas služi za napajanje domaćinstava. Šta se dalje nalazi nije za objavu, rekao mi je tada poslovođa koji je radio na bušenju., izjavio je još ranije Ramić. 

(zurnal.info)