Vatrogasci brekću u šklopocijama, gradonačelnik bježi u limuzini

Velika je sreća za mostarske vlastodršce što se lokalni izbori u Mostaru neće održati u skorije vrijeme. Klimatske su prilike u gradu, vremenske i političke, neumjereno mediteranske. Dogorilo je do noktiju, ali doslovno. Svakog ljeta okolica Mostara je u plamenu. Ove godine, u par navrata, gorilo je i u samom središtu grada. Kad god se pojave plameni jezici na površinu izvuku jedan stari problem za koji gradske i županijske vlasti već godinama niti traže niti nalaze rješenje.

ISKLJUČENJE PACIJENTA

Naime, ima tome par godina, mostarski su vatrogasci skinuti s gradskog budžeta. Grad je odavno u financijskom samrtnom hropcu pa Gradsko vijeće svake godine briše određene budžetske stavke. Gospoda iz vijeća čine to beskrupulozno, manirom hladnokrvnog ubojice ili manijakalnog lječnika koji se igra tuđim sudbinama. Oni i ne pokušavaju pronaći nekakvo prijelazno rješenje, ne konzultiraju blisku rodbinu već jednostavno isključe pacijenta s aparata. Mrtvaca, zatim, poput stolnoteniske loptice obično ošamare u pravcu Županije. Učinili su to s nacionalnim kazališnim kućama, a isto su uradili i sa vatrogascima. A kako u ovom pokušaju od države pored mostarske gradske postoji još samo jedna nesposobnija razina vlasti i to ona u čijim uredima stoji grb hercegovačkoneretvanske Županije kristalno je jasno da mrtvace poput mostarskih kazališnih kuća i vatrogasaca nema tko sahraniti. Mostarski paradoks je u tome što svojim djelovanjem mostarsko gradsko vijeće i vlada HNŽ - a najviše podsjećaju na pogrebna poduzeća.

Elem, kad već neće majka zemlja, Mostar je neko veče prekrio dimni pokrov. Ja se često znam uhvatiti kako maštam da živim u nekom drugom, obično starom vremenu čije je lice premazano puderom romantike, jer mi se zna učiniti da je svijet bio bolji i pošteniji od ovog u kojem živimo. Hodao sam tako snatreći kroz rijedak surutkast dim i prije par večeri kad iz jedne sporedne ulice na cestu pored koje sam šetao doklokota vatrogasno vozilo. U prvi mah sam pomislio da sam negdje, valjda prelazeći Bulevar, prošao kroz kapiju vremena i obreo se u vremenu crnobijelih filmova, onom istom o kojem sam hodajući maštao. Naravno, nit' je Bulevar kapija vremena, nit' je putovanje kroz vrijeme fizički moguće, osim ako ne posjećujete povijesne muzeje ili se nađete okruženi voznim parkom mostarskih vatrogasaca.

S voznim parkom mostarskog gradskog vijeća situacija je bitno drugačija. Dok vatrogasci jure za požarima brzinom bicikla s pomoćnim motorom, gradonačelnik Mostara i predsjednik gradskog vijeća svoje mukotrpne zadaće obavljaju duboko zamišljeni na stražnjim sjedalima glanc novih Made in Germany limuzina. Prosječna starost vatrogasnih vozila u Mostaru je 28 godina. Od njih su stariji tek vatrogasci, jer mlađarija ovim crvenim skalamerijama ne bi niti znala upravljati.

BEZOBRAZNI AUDI

Već smo konstatirali da je nemoguće odrediti gradske financijske dubioze, ali našlo se, eto, prije par mjeseci budžetskog novca za dva nova automobila, koja nismo imali priliku vidjeti u obilasku požarišta. Audi, jebiga, ne proizvodi vatrogasna vozila.

Ovo uporno i krajnje bezobrazno vrijeđanje inteligencije građana odavno je postalo pravilo političkog ponašanja svih razina vlasti u BiH. Suvremeni BH faraoni ne nalaze za shodno pravdati bahato trošenje budžetskog novca pred građanima. Duboko vjerujem da im to niti ne okrzne pamet. Nemaju oni, čini se, kome odgovarati. Kad već ne sahranjuju ono što i mrtvo čereče valjda nas kane kremirati i to može biti jedini razlog zbog čega hrabri hercegovački vatrogasci rade vozeći kamione za koje je i furgon braće Trotter Curiosity. No, gospodu iz mostarskog pogrebnog vijeća neće stići kazna, makar ne tako skoro obzirom da će Mostar, opet mimo svijeta, glasovati u bitno kasnijem terminu. Izmicat će, tako, pljačkaška koalicija Audijem slabašnoj ruci građanske pravde do novih snjegova i požara, do konačnog uništenja, valjda. Vrag bi ga znao kakvu su nam kataklizmu namjenili.

STIGAO BATMAN

Nego, da ne kukam više i ne žvaćem žvaku koja je odavno izgubila okus, red je da široj BH javnosti obznanimo senzacionalnu vijest da je Mostar nakon 20 godina konačno dobio kino. Svijet mašte nam je počesto jedina utjeha i nada. Netko sa neinventivnim smislom za humor bi rekao: samo nam Batman i može pomoći.

(zurnal.info)