Sanel Marić i Isidora Milivojević: Viktorova svjetlost iz pustinje 

Postoje pjesme koje me ne ostavljaju na miru. U slučaju da im je dodijeljena i melodija, proganjanju nema kraja.

Danas u Klubu Žurnal vam nudim jednu takvu pjesmu. Doživjela je nekoliko transformacije, studijskih i onih pred publikom, ali i dalje je neumorno nastavljala da me presreće u šetnjama po parkovima, pokraj rijeke, u polumraku sobe koja se sprema za nestanak. Javljala bi se eklektično i energično, kada sam spreman za odustajanja, prisiljavala me da snimam svoj glas, izgovarajući varijacije njenih stihova. Tako je nastala i njena posljednja verzija, snimljena između koraka, u Santo Domingu, u parku koji je samo sedam minuta udaljen od obale mora.

Sjećam se kao da je bilo jučer. Sunce visoko i nepobjedivo, Viktor Hara je u mojim mislima. Nema magle, nestaje sjećanje na avanture iz Paname. Zabilježio sam ono što ćete sada imati priliku da čujete i brže bolje poslao onima na koje računam, onima koji računaju na mene, onima koji će znati šta da rade i snimljenu recitaciju transformišu u Svjetlost iz Pustinje. 

(zurnal.info)