Šta dolazi nakon pada Alepa: Više istina u jednoj strašnoj priči

POSTOJI VIŠE OD JEDNE ISTINE

(Robert Fisk, The Independent)

Vrijeme je da se kaže druga istina: mnogi “pobunjenici” koje smo mi, Zapad, podržavali – i koje je naša apsurdna premijerka Theresa May indirektno blagoslovila kada je otpuzala zaljevskim glavosjecima prošle sedmice – su među najokrutnijim i najnemilosrdnijim borcima na Bliskom Istoku. I dok smo se zgražavali nad strahotama ISIL-a tokom opsade Mosula (događaj vrlo sličan Alepu, iako ne biste pomislili da jeste čitajući naše narative te priče), svjesno smo ignorisali ponašanje pobunjenika u Alepu.

Prije samo nekoliko sedmica, intervjuisao sam jednu od prvih Muslimanskih porodica koje su pobjegle iz istočnog Alepa tokom primirja. Otac je upravo tad saznao da će njegovog brata pogubiti pobunjenici zato što je prešao liniju fronta sa ženom i sinom. Osudio je pobunjenike zbog zatvaranja škola i postavljanja oružja u blizini bolnica. A on nije bio pro-režimska marioneta; čak se divio ISIL-u zbog njihovog dobrog vladanja u početku opsade.

Otprilike u isto vrijeme, sirijski vojnici su mi u privatnim razgovorima govorili kako misle da će Amerikanci dozvoliti ISIL-u da napuste Mosul da bi opet napali režim u Siriji. Jedan američki general je čak izrazio strah da bi iračka šiitska milicija mogla spriječiti ISIL da pobjegne preko iračke granice u Siriju.

…

Poznati i sada već umorni političko-novinarski narativ treba osvježenje. Dokazi su jasni već danima. Nakom mjeseci osuda bezakonja sirijskog režima, dok su istovremeno zabašurivali identitet i brutalnost svojih protivnika u Alepu, organizacije ljudskih prava – nanjušivši poraz pobunjenika – prije samo nekoliko dana su počele širiti kritike koje uključuju branitelje istočnog Alepa.

Uzmimo za primjer Visokog povjerenika za ljudska prava pri UN. Nakon prošlosedmičnog protrčavanja kroz uobičajene – i potpuno razumljive – strahove za civilno stanovništvo u Alepu i njihovo medicinsko osoblje i za civile koji su žrtve vladine odmazde za “stotine ljudi” koji su nestali nakon prelaska linije fronta, UN je iznenada izrazio druge strahove.

“Tokom posljednje dvije sedmice, Fatah al-Sham Front (drugim riječima Al Kaida) i Abu Amara bataljon su navodno oteli i ubili nepoznat broj civila koji su zatražili od naoružanih grupa da napuste njihova naselja kako bi se sačuvali životi civila...”, rekli su iz UN-a.

…

Mislim da ćemo u narednim danima čuti još ovakvih stvari. Sljedećeg mjeseca ćemo čitati i zastrašujuću novu knjigu “Trgovci ljudima” italijanske novinarke Lorette Napoleoni o finansiranju rata u Siriji. Ona katalogizira otmice za novac koje su činile i vladine i pobunjeničke snage u Siriji, ali ima i oštrih riječi za našu profesiju – novinarstvo.

Reporteri koje su otele naoružane grupe u istočnoj Siriji, piše ona, “su postali žrtve vrste Hemingvejevog sindroma: ratni reporteri koji podržavaju pobunu vjeruju pobunjenicima i stavljaju svoje živote u njihove ruke jer su s njima u istoj ligi”. Ali, “pobuna je samo varijacija kriminalnog džihadizma, modernog fenomena koji je lojalan samo jednoj stvari: novcu”.

Da li je to preoštro prema mojoj profesiji? Da li smo “u istoj ligi” sa pobunjenicima?

Naši politički gospodari sigurno jesu – i to iz istog razloga iz kojeg pobunjenici kidnapuju svoje žrtve: novca. Otud sramota premijerke May i njenih ministara lakrdijaša koji su se prošle sedmice pružili pred sunitskim autokratima koji finansiraju sirijske džihadiste u nadi da će osvojiti milijarde funti u post-Brexitovskoj prodaji oružja Zaljevu.

Za nekoliko sati, britanski parlament treba debatovati o nevoljama ljekara, medicinskih sestara, ranjene djece i civila u Alepu i drugim dijelovima Sirije. Groteskno ponašanje Vlade Velike Britanije je osiguralo da ni Sirijci ni Rusi neće obratiti ni malo pažnje na naše jadikovke. To također mora postati dio priče.

...

ŠTA SLIJEDI NAKON PADA ALEPA

(Faysal Itani, New York Times)

Bitka za istočni Alep će uskoro završiti, ali desetine hiljada Sirijaca neće naći mir. Pobjeda Vlade predsjednika Bashara al-Assada će otvoriti novo nasilno, dezorijentirajuće poglave u njihovim životima i opasno poglavlje za opoziciju.  Uskoro, civili i pobunjenici jednako će biti ili kažnjeni ili će morati napustiti grad i morati se pridružiti hiljadama onih koje su Assad i njegovi iranski i ruski saveznici raselili – dio plana da se uguši pobuna i Sirija promijeni zauvijek.

…

Istorija onoga što je Asadova vlada nekada nazivala “primirjima” - ali koje sada iskrenije promoviše kao vojne pobjede – je mračna. U 2014, Asadove snage su zarobile stotine mladića sa suparničke strane koji su pristali da se predaju u Starom gradu Homsu, središtu pobune koji je na kraju bombardovan i izgladnjen do predaje. Mnogima je obećana amnestija, samo da bi bili regrutovani u vojsku koja im je pobila porodicu. Stanovnicima je kasnije dozvoljeno da odu u druge pobunjeničke dijelove, ali samo sa po jednom torbom. (Borci su mogli ponijeti jedan komad naoružanja). Raseljavanje ili pritvaranje stanovnika je postala normalna stvar u dijelovima koje je režim ponovo zauzeo.

…

Opozicija, Rusija, Turska i SAD će nastaviti da pregovaraju o sudbini Alepa, dok će je Assad oblikovati. Jedna pobunjenička grupa mi je rekla da su pobunjenici tražili humanitarnu pomoć, prestanak bombardovanja i garanciju da će civili moći ostati u istočnom Alepu pod zaštitom pobunjenika. Ništa od toga neće dobiti. Borci će se predati ili će biti primorani da odu. Civili će ih moći slijediti u gezil ili se staviti u milost vlade. Možda se pridruže raseljenima u Idlibu ili krenu istočno od Alepa, u regiju koju kontrolišu pobunjenici u savezu sa Turskom. Ljudi bliski pobunjenicima mi kažu da bi Asadova vlada i Iran radije da pošalje borce u Idlib gdje se mogu nastaviti boriti, dok pobunjenici preferiraju enklave pod zaštitom Turse, dijelom zato što bi prisutnost Turske mogla odvratiti režimske snage od nasilja.

Vojno sposobni muškarci iz dijela Alepa pod kontrolom pobunjenika se suočavaju sa najstrašnijom budućnošću. Možda budu regrutovani ili pogubljeni ili se priključe desetinama hiljada izgladnjelih u sirijskim zatvorima. Već sada, stotine boraca koji su se predali je nestalo, prema portparolu UN-a. Civili koji ostanu, teško da će biti bezbjedni; sirijska vlada ne pravi razliku između boraca i onih koji su im pružali pomoć, medicinsku njegu, sklonište ili medijski prostor. Asad, njegova vlada i vojnici i oni koji ga podržavaju smatraju ove ljude izdajnicima i teroristima. Ljudi bliski vladi kažu da se Asadove trupe i oni koji ga podržavaju protive zelenim autobusima: radije bi da “izdajnici” u Alepu budu privedeni pravdi nego da budu poslani u Idlib.

…

Rat u Alepu je bio primjer bezgranične ljudske patnje i nemoći Zapada toliko dugo da neko skoro da jedva čeka da završi. U Siriji, međutim, sigurnost nestaje za one označene kao neprijatelji države. Uništenje Alepa im neće donijeti mnogo olakšanja. Ako međunarodna zajednica neće djelovati da nametne primirje u Siriji ili prihvati više izbjeglica, možda je konačno vrijeme da se stvore enklave u Siriji za raseljene iz Alepa i drugih mjesta, uključujući više od milion ljudi koji još uvijek žive pod opsadom. Bila bi to mala kompenzacija za uništenje njihovih gradova, domova i porodica, ali je i to bolje od beskrajne noćne more.

...

OTVARA SE NOVO POGLAVLJE PATNJE

(Martin Chulov, The Guardian)

Borba za Alepo se bliži kraju. Grupe očajnih Sirijaca koji ostaju zbijeni u posljednjoj pobunjeničkoj utvrdi se suočavaju sa neizbježnom računicom, prikloniti se lojalističkim snagama preko obližnje linije razgraničenja ili ostati i suočiti se sa zarobljavanjem. Ili prihvatiti uslove dogovora u posljednjem trenutku koji omogućava svima koji su ostali da pobjegnu.

Alep će biti očišćen od anti-Asadove opozicije i svih njeih simpatizera. Oni koji pobjegnu, ili koji osvoje milost osvajača, će se suočiti sa izgonom, najvjerovatnije u provinciju Idlib, bastion posljednje inkarnacije al-Kaide, Jabhat al-Nusre, koju svi učesnici rata smatraju terorističkom grupom.

…

Asad ne pokazuje znakove da će primijeniti milost. A ni oni koji ga podržavaju, koji iz različitih razloga izgledaju odlučni da nastave ovu pobjedu u pobjedu u cijeloj zemlji. Ovdje će stvari postati problematične za sirijskog vođu koji svoju prisutnost u predsjedničkoj palati duguje Teheranu i Moskvi. Obje ove sile će uzeti vodeće uloge u onome što slijedi i, iako su do sada imali zajednički cilj da osiguraju Asadovo preživljavanje i održe teritorijalni integritet Sirije, Asad će teže navigirati kroz sljedeću fazu konflikta.

…

Pritužbe koje su podsticale konflikt ostaju neriješene. Sunitsko nezadovoljstvo je važan i ponekad glavni faktor. A bez političkog procesa koji bi riješio to pitanje vojna pobjeda neće značiti mnogo, dugoročno gledano.

Patnja i neizvjesnost ulaze u novu fazu. Ali još uvijek nije gotovo.

(zurnal.info)