Više od 90 posto tužilaca u BiH je korumpirano

Čak 104 (slovima: stotinu i četiri) počinitelja krivičnih dijela – pretpostavićemo razbojnika, pljačkaša, falsifikatora - bezbrižno i nekažnjeno će uživati u blagodetima nefunkcionalnog pravosuđa u Bosni i Hercegovini! Toliko je, naime, prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, krivičnih predmeta sa poznatim počiniteljima kod kojih je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja prije podizanja optužnice, samo u prvih šest mjeseci ove godine! U prosjeku, četiri predmeta sedmično!

Laički – osoba XY, zna se tačno ko je i šta je - učini krivično djelo, policija obradi slučaj i pošalje ga tužilaštvu gdje predmet čeka li čeka - tužilac prezauzet ili nedovoljno posvećen ili nema saslušanja jer se ne može doći do prijavljenih, oštećenih, svjedoka...Predmet zastari, pojede vuk magarca.

Trudimo se ali džaba

Kada se ovome dodaju predmeti s nepoznatim počiniteljima, njih 1.567, dobijamo podatak da je u BiH, od početka januara do kraja juna ove godine, zastario 1.671 krivični slučaj!

Situacija je, kazuju nam brojke, tri i po puta teža u Republici Srpskoj nego u Federaciji. Naime, u deset kantonalnih tužilaštava zastarilo je ukupno 348 predmeta a u pet okružnih 1209 predmeta. U Distriktu Brčko brojka je 112.

Najčešći razlozi zastare su, prema podacima Žurnalu dostavljenim iz VTSV-a, nedostupnost osumnjičenog i dostavljanje krivične prijave nakon nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Istina, „u manjem broju predmeta, zastarjelost krivičnog gonjenja u tužilačkim predmetima mogla je biti spriječena boljom organizacijom rada po predmetima u nadležnim tužilaštvima i ažurnijim postupanjem tužilaca zaduženih sa ovim predmetima“, pišu Žurnalu iz VSTV, dodajući da „uslijed propusta u tim predmetima, tužilaštva nisu adekvatno iskoristila zakonske rokove za postupanje po predmetima u kojima je, u međuvremenu, nastupila zastarjelost.“ Spominje se naravno i preopterećenost tužilaca „uslijed čega, i pored ostvarenja dobrih rezultata na rješavanju velikog broja predmeta, oni nisu uspjeli preduprijediti nastupanje zastarjelosti u pojedinim predmetima.“

Na preopterećenost se žali i Salih Memić, glavni tužilac u Okružnom tužilaštvu u Doboju, koje prednjači, na nivou BiH, u broju slučajeva apsolutne zastare (od dana počinjenja krivičnog djela). Takvih je, u ovom tužilaštvu, 182 predmeta. Plus 15 u kojima je nastala relativna zastara (od trenutka saznanja da je krivično djelo počinjeno), ukupno 197 predmeta.

Lažljivci i neradnici

- Treba imati u vidu da veliki broj zastara nije rezultat nerada tužilaca na tom predmetu, odlučan je Memić u dopisu upućenom Žurnalu. Kaže da u okružnom tužilaštvu radi 15 tužilaca te da će tek od ovog mjeseca "Tužilaštvo biti popunjeno s odobrenom sistematizacijom, što će svakako doprinijeti bržem rješavanju predmeta i manjem broju zastara."

Ipak, u pasusu niže, u tački gdje objašnjava razloge zbog kojih je nastupila zastara krivičnog gonjenja kod poznatih počinilaca - a 36 je takvih predmeta u dobojskom Tužilaštvu – kao prvi razlog navodi se nedovoljan rad tužilaca na konkretnom predmetu, poslije čega slijedi nedostupnost lica „bez čijeg saslušanja nije moguće donijeti valjanu tužilačku odluku“. Tu je i nekoliko predmeta u kojima je zastara nastupila i prije nego su „zaprimljeni u Tužilaštvu“. Upitan ko i kakve sankcije snosi zbog toga što predmet uđe u zastaru, glavni okružni tužilac objašnjava da je „za zastaru odgovoran isključivo tužilac zadužen za premet, pod uslovom da je zastara rezultat njegovog nerada.“

- U dobojskom tužilaštvu lažu kad navode da je nedovoljan broj tužilaca razlog za zastaru velikog broja slučajeva krivičnog gonjenja. Stvarni razlog za zastaru je korumpiranost glavnog i većine okružnih tužilaca i pružanje zaštite određenim licima iz krivičnog miljea – oštar je, Žurnal, Momir Dejanović, predsjednik NVO Centar za humanu politiku iz Doboja, koji nastavlja:

- Vjerovatno je među slučajevima koji su zastarjeli i policijski izvještaj protiv direktora dobojske Elektrodistribucije. Kada smo prije nekoliko godina intervenisali u vezi sa ovim slučajem, tužilac koji je ovaj predmet držao u fijoci otvoreno nam je prijetio. Kada smo prošle godine tražili od dobojskog tužilaštva da istraže i gone one koji neskriveno podmićuju birače i vrše druga koruptivna djela u predizbornoj kampanji, glavni okružni tužilac nam je dao isti odgovor kao i Vama.

Dejanović govori da je Centar za humanu politiku, u proteklih desetak godina, u desetinama navrata slao tužilaštvu u Doboju prijave i dokaze o organiziranom kriminalu, zloupotrebi službenog položaja, nesavjesnom radu u službi i šteti koja se mjerila desetinama milona maraka. Tvrdi da je su reakcije izostale. Tražili su izuzeće dobojskog tužilaštva, angažovanje republičkog i specijalnog tužilaštva, podosili prijave disciplinskom tužiocu VSTV „ali su sve ove institucije stale u zaštitu glavnog i većine okružnih tužilaca“. Umjesto toga, kaže, vode istragu protiv Centra za humanu politiku „zbog lažnog prijavljivanja krivičnog djela“.

Predsjednik Centra za humanu politiku nema bolje riječi ni za tužilaštva diljem BiH:

- Dobojsko tužilaštvo je vjerovatno najlošije, uz napomenu da je stanje u tužilaštvima BiH katastrofalno. Preko 90 posto tužioca u BiH je korumpirano ili nesposobno a tužioci u BiH otkriju i gone manje od 10 posto odgovornih za stvarno izvršena krivična djela organizovanog i privrednog kriminala i nikom ne odgovaraju za svoj nerad. Dokaz za ovo je da niko do sada nije odgovarao za pljačku ili gubitak oko 600 miliona KM godišnje prilikom javnih nabavki, za neplaćanje preko dvije milijarde poreza i doprinosa, za kupovinu izbora i slično – ogorčen je Dejanović.

„Krivično djelo je svjesna i voljna čovjekova radnja ili propuštanje radnje koja je društveno opasna, protupravna i u zakonu određena kao krivično djelo“, kaže definicija. Iza suhoparnih pravničkih termina i obrazloženja stoje živi ljudi, žrtve i počinitelji (ne)kažnjenih „društveno opasnih, protupravnih a pritom i voljnih radnji“. Što znači da od pukih opravdanja za njihovo neprocesuiranje, koliko god ona bila (ne)utemljena, jedinu korist imaju – sami počinitelji.

(www.zurnal.info)