Nakon što su smanjili naknade ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim borcima, zbog manjka novca u federalnom budžetu, ministri u Vladi FBiH i poslanici u Parlamentu FBiH odlučili su sebi podići plate.Pa šta košta da se plati.

Veliko stezanje kaiša u FBiH, kako bi se izbjegao bankrot budžeta, prošlo je gotovo bezbolno po aktuelnu vlast. Skresane su invalidnine ratnim i civilnim invalidima, naknade demobilisanim borcima i dobitnicima najviših ratnih priznanja, zapelo je samo na platama funkcionera i državne administracije.

Delegati Doma naroda Parlamenta FBiH , iskoristili su gužvu i na brzinu usvojili zakon o platama državnih službenika i funkcionera. Prijedlog zakona koji je pripremila Vlada FBiH u Domu naroda su “poboljšali” odredbom koja bi omogućila poslanicima u Parlamentu FBiH, da nakon što mukotrpno odrade svoj mandat, mogu otići u penziju ako imaju 50 godina starosti i barem 20 godina radnog staža.

Uz veće plate hoće i penzije

Kako su troškovi života sve veći a penzionerski život težak, delegati u Domu naroda za svaki slučaj odlučili su da njihove buduće mjesečne penzije ne budu ispod 2.100 maraka, odnosno 1.000 eura, onako, za svaki slučaj.

Zakon je ipak pao u vodu jer ga nije usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, ne zato što u ovom domu sjede odgovorniji i moralniji predstavnici građana, već zbog činjenice da je eksploziju nezadovoljstva u javnosti izazvala upravo odredba o “specijalnim” penzijama.

A sve je išlo tako dobro, jer je usvajanje ovog zakona po svaku cijenu do 31. marta, bilo od strane Vlade FBiH predstavljeno poslanicima i javnosti kao sudbinsko pitanje i ultimativni zahtjev MMF-a od kojeg zavisi nastavak korištenja 1,2 milijarde eura kredita koji je pod firmom “stand by“ aranžmana MMF odobrio BiH.

Jedini problem je što MMF nikada nije ultimativno postavio kraj marta kao rok a još manje prije usvajanja imao priliku vidjeti šta su to u zakonu za sebe i ostale funkcionere predvidjeli ministri u Vladi FBiH.

Za plate para mora biti

Da paradoks bude veći, niko pojma nema koliko bi po novom zakonu iznosile plate državnih funkcionera i ostalih zaposlenih u državnoj upravi, jer se u zakonu pominju samo koeficijenti.

Tako je bilo predviđeno da najveći koeficijent bude 10 po kome bi se plata obračunavala predsjedniku FBiH. Premijer FBiH bi se morao zadovoljiti sa koeficijentom 9,8 .

Zaa državne službenike, odnosno za zaposlene u javnoj administraciji, koji imaju diplomu fakulteta, koeficijenti bi se kretali u rasponu od 3,1 do 6,5 a za one sa srednjom stručnom spremom od 1,5 do 2,6 posto.

Konkretan iznos plate dobijao bi se tako što bi se koeficijent množio sa osnovicom za obračun plate, a kolika je ta osnovica u zakonu nigdje ne piše.

Upravo ova “nejasnoća” oko iznosa osnovice je i najveći problem ovog zakona, a ne pojedinačni iznosi plata.

Bez iznosa osnovice nemoguće je utvrditi koliko bi iznosile pojedinačne plate, odnosno koliko bi ukupno trebalo novca uzeti iz budžeta za plate funkcionera i prekobrojne administracije.

Nezvanično, u razgovorima sa predstavnicima sindikata zaposlenih u javnoj upravi federalni premijer Mustafa Muhezinović, kao iznos osnovice pominjao je sumu od 380 maraka, ali ostaje nejasno kako se došlo baš do ove sume a ne neke druge.

Trenutno, kao osnovica se uzima iznos od 340 maraka a postojeći raspon koeficijenata niži je od predloženih.

Za parlamentarce i ministre zakoni ne važe

Još je nevjerovatnije da je Vlada FBiH uopšte uputila parlamentu zakon a da nema pojma, barem zvanično, koliko će primjena ovog zakona koštati porezne obveznike, i to odmah nakon što je dala “časnu pionirsku riječ” MMF-u da ubuduće niti jedan zakon u FBiH neće biti usvojen ukoliko u budžetu ne postoji novac za njegovo izvršenje.

Iznos od 380 maraka, koji se nezvanično pominje kao moguća osnovica približno je jednak iznosu polovice trenutne prosječne plate u FBiH, što znači da bi se Vlada FBiH i u budućnosti mogla ravnati prema prosječnoj plati kod utvrđivanja nove osnovice.

Uzme li se u obzir da se po novom zakonom predviđa i povećanje osnovice i koeficijenti, jasno je da bi u ukupnom zbiru trošak za plate administracije i funkcionera, koji je već abnormalno veliki u odnosu na budžet, bio još veći nego što je do sada. I to u situaciji kada se je jedini način da se pokriju postojeći proškovi zaduživanje kod MMF-a.

I sada su prosječne plate zaposlenih u administraciji znatno veće od plata njihovih kolega sa istom stručnom spremom koji rade u “običnim” preduzećima a po prijedlogu novog zakona bile bi još i veće.

Činovnike niko ne smije da dira

Zbog ove činjenice podjednako je nemoralna i prijetnja predstavnika sindikata zaposlenih u javnim službama da će ukoliko im se smanje plate tužiti FBiH i da bi sudski mogli naplatiti od države, kako tvrde, pola milijarde maraka.

Samo povečanje plata državnih službenika, pogotovu onih najmanje plaćenih, i ne bi bilo sporno da je Vlada FBiH prije toga napravila čistku i riješila se onih prekobrojnih činovnika bez kojih bi se očigledno moglo. Time bi na kraju oni koji ostanu imali veće plate a ukupna suma za plate koja se izdvaja iz federalnog budžeta bila bi manja nego do sada.

Naravno, u sve se može dirati, kompanije sa desetinama zaposlenih mogu propadati i radnici završavati na ulici, čak i bez uplaćenih doprinosa, ali i sama pomisao na smanjenje broja zaposlenih u javnoj administraciji je nezamislivo svetogrđe, naročito u izbornoj godini.

Poslanici i funkcioneri su posebna priča jer njihove plate i sada su višestruko veće od plata onih koji ih i plaćaju, običnih građana, poreznih obveznika koji i pune federalni budžet. Pri tome, zaboravljau još jednu “sitnicu”, na funkcije su se sami prijavili, niko ih na to nije natjerao.

Ako su im postojeće plate male, onda je rješenje jednostavno, neka daju ostavke i prihvate se poslova na kojima će biti puno bolje plaćeni, jer nema nikakve sumnje da za takvim stručnjacima i talentima vlada neviđena potražnja na tržištu rada.

Zanimljivo je da je većina poslanika u federalnom parlamentu odmah nakon što su zasjeli u poslaničke klupe požurili da postanu prefesionalni poslanici, što zanči da im prethodne plate tamo gdje su radili i nisu bile nešto naročito velike da bi sada mogli da se žale kako su na gubitku.

Ministar Grahovac neće platu manju od poslaničke

Neusvojeni zakon o platama uzeo je već i prvu “žrtvu”. Gavrilo Grahovac, zamjenik federalnog premijera i ministar kulture u Vladi FBiH u znak protesta podnio je ostavku navodeći kao glavni razlog sporni zakon o platama državnih službenika i funkcionera.

Zamjeniku federalnog premijera nije zasmetalo što Vlada u kojoj sjedi predlaže zakon za koji se uopšte ne zna koliko će koštati njegova provedba niti što u doba ekonomske krize i kresanja svih budžetskih stavki funkcioneri sebi traže još veće plate nakon što su smanjili primanja ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim nekadašnjim vojnicima, dobitnicima najviših ratnih odlikovanja.

Ministar Grahovac našao se duboko povrijeđen činjenicom da bi po novom zakonu parlamentarni poslanici mogli mjesečno iz državne blagajne naplatiti više od ministra, pri čemu je ministru izgleda sasvim nebitno kolika je njegova plata u odnosu na “obične” plate u ovoj zemlji, ali mu je bitno samo da bude veća od poslaničkih primanja. Trenutnih 2.550 maraka plate zamjenika federalnog premijera Gavrila Grahovca, očigledno su mu malo.

Spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo i nezadovoljnog ministra i građane koji svojim novcem pune budžet, bilo bi da se ministrima i svim ostalim funkcionerima umjesto povećanja plate smanje za 20 posto a poslanicima u federalnom parlamentu za 30 posto.

Na dobitku bi bio budžet i porezni obveznici, ministar bi konačno bio zadovoljan jer bi mu plata bila veće od poslaničke a poslanicima bi i ta plata bila previše, s obzirom na rezultate njihovog rada.

Jedini je problem što su šanse da se ovako nešto dogodi podjednake kao i da BiH 1. januara 2014. postane punopravna članica EU, dakle nikakve.

Plate važnije i od stand by aranžmana

Sapunica sa platama federalnih funkcionera, poslanika i činovnika tako će se nastaviti i narednih nekoliko sedmica sa neizvjesnim ishodom. Kako su federalni funkcioneri i poslanici riješili da po svaku cijenu sebi podignu plate njihovu odlučnost ne treba potcjenjivati.

Kada se radi o njihovim platama oni su uporni, čvrsti, beskompromisni i spremni da svoje stavove brane do poslednjeg feninga u federalnom budžetu i da se hrabro suprotstave svim ultimatumima MMF-a i Svjetske banke, pa šta košta da košta.Porezne obveznike, naravno.

(zurnal.info).

 

">Nakon što su smanjili naknade ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim borcima, zbog manjka novca u federalnom budžetu, ministri u Vladi FBiH i poslanici u Parlamentu FBiH odlučili su sebi podići plate.Pa šta košta da se plati.

Veliko stezanje kaiša u FBiH, kako bi se izbjegao bankrot budžeta, prošlo je gotovo bezbolno po aktuelnu vlast. Skresane su invalidnine ratnim i civilnim invalidima, naknade demobilisanim borcima i dobitnicima najviših ratnih priznanja, zapelo je samo na platama funkcionera i državne administracije.

Delegati Doma naroda Parlamenta FBiH , iskoristili su gužvu i na brzinu usvojili zakon o platama državnih službenika i funkcionera. Prijedlog zakona koji je pripremila Vlada FBiH u Domu naroda su “poboljšali” odredbom koja bi omogućila poslanicima u Parlamentu FBiH, da nakon što mukotrpno odrade svoj mandat, mogu otići u penziju ako imaju 50 godina starosti i barem 20 godina radnog staža.

Uz veće plate hoće i penzije

Kako su troškovi života sve veći a penzionerski život težak, delegati u Domu naroda za svaki slučaj odlučili su da njihove buduće mjesečne penzije ne budu ispod 2.100 maraka, odnosno 1.000 eura, onako, za svaki slučaj.

Zakon je ipak pao u vodu jer ga nije usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, ne zato što u ovom domu sjede odgovorniji i moralniji predstavnici građana, već zbog činjenice da je eksploziju nezadovoljstva u javnosti izazvala upravo odredba o “specijalnim” penzijama.

A sve je išlo tako dobro, jer je usvajanje ovog zakona po svaku cijenu do 31. marta, bilo od strane Vlade FBiH predstavljeno poslanicima i javnosti kao sudbinsko pitanje i ultimativni zahtjev MMF-a od kojeg zavisi nastavak korištenja 1,2 milijarde eura kredita koji je pod firmom “stand by“ aranžmana MMF odobrio BiH.

Jedini problem je što MMF nikada nije ultimativno postavio kraj marta kao rok a još manje prije usvajanja imao priliku vidjeti šta su to u zakonu za sebe i ostale funkcionere predvidjeli ministri u Vladi FBiH.

Za plate para mora biti

Da paradoks bude veći, niko pojma nema koliko bi po novom zakonu iznosile plate državnih funkcionera i ostalih zaposlenih u državnoj upravi, jer se u zakonu pominju samo koeficijenti.

Tako je bilo predviđeno da najveći koeficijent bude 10 po kome bi se plata obračunavala predsjedniku FBiH. Premijer FBiH bi se morao zadovoljiti sa koeficijentom 9,8 .

Zaa državne službenike, odnosno za zaposlene u javnoj administraciji, koji imaju diplomu fakulteta, koeficijenti bi se kretali u rasponu od 3,1 do 6,5 a za one sa srednjom stručnom spremom od 1,5 do 2,6 posto.

Konkretan iznos plate dobijao bi se tako što bi se koeficijent množio sa osnovicom za obračun plate, a kolika je ta osnovica u zakonu nigdje ne piše.

Upravo ova “nejasnoća” oko iznosa osnovice je i najveći problem ovog zakona, a ne pojedinačni iznosi plata.

Bez iznosa osnovice nemoguće je utvrditi koliko bi iznosile pojedinačne plate, odnosno koliko bi ukupno trebalo novca uzeti iz budžeta za plate funkcionera i prekobrojne administracije.

Nezvanično, u razgovorima sa predstavnicima sindikata zaposlenih u javnoj upravi federalni premijer Mustafa Muhezinović, kao iznos osnovice pominjao je sumu od 380 maraka, ali ostaje nejasno kako se došlo baš do ove sume a ne neke druge.

Trenutno, kao osnovica se uzima iznos od 340 maraka a postojeći raspon koeficijenata niži je od predloženih.

Za parlamentarce i ministre zakoni ne važe

Još je nevjerovatnije da je Vlada FBiH uopšte uputila parlamentu zakon a da nema pojma, barem zvanično, koliko će primjena ovog zakona koštati porezne obveznike, i to odmah nakon što je dala “časnu pionirsku riječ” MMF-u da ubuduće niti jedan zakon u FBiH neće biti usvojen ukoliko u budžetu ne postoji novac za njegovo izvršenje.

Iznos od 380 maraka, koji se nezvanično pominje kao moguća osnovica približno je jednak iznosu polovice trenutne prosječne plate u FBiH, što znači da bi se Vlada FBiH i u budućnosti mogla ravnati prema prosječnoj plati kod utvrđivanja nove osnovice.

Uzme li se u obzir da se po novom zakonom predviđa i povećanje osnovice i koeficijenti, jasno je da bi u ukupnom zbiru trošak za plate administracije i funkcionera, koji je već abnormalno veliki u odnosu na budžet, bio još veći nego što je do sada. I to u situaciji kada se je jedini način da se pokriju postojeći proškovi zaduživanje kod MMF-a.

I sada su prosječne plate zaposlenih u administraciji znatno veće od plata njihovih kolega sa istom stručnom spremom koji rade u “običnim” preduzećima a po prijedlogu novog zakona bile bi još i veće.

Činovnike niko ne smije da dira

Zbog ove činjenice podjednako je nemoralna i prijetnja predstavnika sindikata zaposlenih u javnim službama da će ukoliko im se smanje plate tužiti FBiH i da bi sudski mogli naplatiti od države, kako tvrde, pola milijarde maraka.

Samo povečanje plata državnih službenika, pogotovu onih najmanje plaćenih, i ne bi bilo sporno da je Vlada FBiH prije toga napravila čistku i riješila se onih prekobrojnih činovnika bez kojih bi se očigledno moglo. Time bi na kraju oni koji ostanu imali veće plate a ukupna suma za plate koja se izdvaja iz federalnog budžeta bila bi manja nego do sada.

Naravno, u sve se može dirati, kompanije sa desetinama zaposlenih mogu propadati i radnici završavati na ulici, čak i bez uplaćenih doprinosa, ali i sama pomisao na smanjenje broja zaposlenih u javnoj administraciji je nezamislivo svetogrđe, naročito u izbornoj godini.

Poslanici i funkcioneri su posebna priča jer njihove plate i sada su višestruko veće od plata onih koji ih i plaćaju, običnih građana, poreznih obveznika koji i pune federalni budžet. Pri tome, zaboravljau još jednu “sitnicu”, na funkcije su se sami prijavili, niko ih na to nije natjerao.

Ako su im postojeće plate male, onda je rješenje jednostavno, neka daju ostavke i prihvate se poslova na kojima će biti puno bolje plaćeni, jer nema nikakve sumnje da za takvim stručnjacima i talentima vlada neviđena potražnja na tržištu rada.

Zanimljivo je da je većina poslanika u federalnom parlamentu odmah nakon što su zasjeli u poslaničke klupe požurili da postanu prefesionalni poslanici, što zanči da im prethodne plate tamo gdje su radili i nisu bile nešto naročito velike da bi sada mogli da se žale kako su na gubitku.

Ministar Grahovac neće platu manju od poslaničke

Neusvojeni zakon o platama uzeo je već i prvu “žrtvu”. Gavrilo Grahovac, zamjenik federalnog premijera i ministar kulture u Vladi FBiH u znak protesta podnio je ostavku navodeći kao glavni razlog sporni zakon o platama državnih službenika i funkcionera.

Zamjeniku federalnog premijera nije zasmetalo što Vlada u kojoj sjedi predlaže zakon za koji se uopšte ne zna koliko će koštati njegova provedba niti što u doba ekonomske krize i kresanja svih budžetskih stavki funkcioneri sebi traže još veće plate nakon što su smanjili primanja ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim nekadašnjim vojnicima, dobitnicima najviših ratnih odlikovanja.

Ministar Grahovac našao se duboko povrijeđen činjenicom da bi po novom zakonu parlamentarni poslanici mogli mjesečno iz državne blagajne naplatiti više od ministra, pri čemu je ministru izgleda sasvim nebitno kolika je njegova plata u odnosu na “obične” plate u ovoj zemlji, ali mu je bitno samo da bude veća od poslaničkih primanja. Trenutnih 2.550 maraka plate zamjenika federalnog premijera Gavrila Grahovca, očigledno su mu malo.

Spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo i nezadovoljnog ministra i građane koji svojim novcem pune budžet, bilo bi da se ministrima i svim ostalim funkcionerima umjesto povećanja plate smanje za 20 posto a poslanicima u federalnom parlamentu za 30 posto.

Na dobitku bi bio budžet i porezni obveznici, ministar bi konačno bio zadovoljan jer bi mu plata bila veće od poslaničke a poslanicima bi i ta plata bila previše, s obzirom na rezultate njihovog rada.

Jedini je problem što su šanse da se ovako nešto dogodi podjednake kao i da BiH 1. januara 2014. postane punopravna članica EU, dakle nikakve.

Plate važnije i od stand by aranžmana

Sapunica sa platama federalnih funkcionera, poslanika i činovnika tako će se nastaviti i narednih nekoliko sedmica sa neizvjesnim ishodom. Kako su federalni funkcioneri i poslanici riješili da po svaku cijenu sebi podignu plate njihovu odlučnost ne treba potcjenjivati.

Kada se radi o njihovim platama oni su uporni, čvrsti, beskompromisni i spremni da svoje stavove brane do poslednjeg feninga u federalnom budžetu i da se hrabro suprotstave svim ultimatumima MMF-a i Svjetske banke, pa šta košta da košta.Porezne obveznike, naravno.

(zurnal.info).

 

">
:Vlada FBiH: Bitka za vlastite plate do poslednjeg feninga u budžetu

Istražujemo

Vlada FBiH: Bitka za vlastite plate do poslednjeg feninga u budžetu

Nakon što su smanjili naknade ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim borcima, zbog manjka novca u federalnom budžetu, ministri u Vladi FBiH i poslanici u Parlamentu FBiH odlučili su sebi podići plate.Pa šta košta da se plati.

Veliko stezanje kaiša u FBiH, kako bi se izbjegao bankrot budžeta, prošlo je gotovo bezbolno po aktuelnu vlast. Skresane su invalidnine ratnim i civilnim invalidima, naknade demobilisanim borcima i dobitnicima najviših ratnih priznanja, zapelo je samo na platama funkcionera i državne administracije.

Delegati Doma naroda Parlamenta FBiH , iskoristili su gužvu i na brzinu usvojili zakon o platama državnih službenika i funkcionera. Prijedlog zakona koji je pripremila Vlada FBiH u Domu naroda su “poboljšali” odredbom koja bi omogućila poslanicima u Parlamentu FBiH, da nakon što mukotrpno odrade svoj mandat, mogu otići u penziju ako imaju 50 godina starosti i barem 20 godina radnog staža.

Uz veće plate hoće i penzije

Kako su troškovi života sve veći a penzionerski život težak, delegati u Domu naroda za svaki slučaj odlučili su da njihove buduće mjesečne penzije ne budu ispod 2.100 maraka, odnosno 1.000 eura, onako, za svaki slučaj.

Zakon je ipak pao u vodu jer ga nije usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, ne zato što u ovom domu sjede odgovorniji i moralniji predstavnici građana, već zbog činjenice da je eksploziju nezadovoljstva u javnosti izazvala upravo odredba o “specijalnim” penzijama.

A sve je išlo tako dobro, jer je usvajanje ovog zakona po svaku cijenu do 31. marta, bilo od strane Vlade FBiH predstavljeno poslanicima i javnosti kao sudbinsko pitanje i ultimativni zahtjev MMF-a od kojeg zavisi nastavak korištenja 1,2 milijarde eura kredita koji je pod firmom “stand by“ aranžmana MMF odobrio BiH.

Jedini problem je što MMF nikada nije ultimativno postavio kraj marta kao rok a još manje prije usvajanja imao priliku vidjeti šta su to u zakonu za sebe i ostale funkcionere predvidjeli ministri u Vladi FBiH.

Za plate para mora biti

Da paradoks bude veći, niko pojma nema koliko bi po novom zakonu iznosile plate državnih funkcionera i ostalih zaposlenih u državnoj upravi, jer se u zakonu pominju samo koeficijenti.

Tako je bilo predviđeno da najveći koeficijent bude 10 po kome bi se plata obračunavala predsjedniku FBiH. Premijer FBiH bi se morao zadovoljiti sa koeficijentom 9,8 .

Zaa državne službenike, odnosno za zaposlene u javnoj administraciji, koji imaju diplomu fakulteta, koeficijenti bi se kretali u rasponu od 3,1 do 6,5 a za one sa srednjom stručnom spremom od 1,5 do 2,6 posto.

Konkretan iznos plate dobijao bi se tako što bi se koeficijent množio sa osnovicom za obračun plate, a kolika je ta osnovica u zakonu nigdje ne piše.

Upravo ova “nejasnoća” oko iznosa osnovice je i najveći problem ovog zakona, a ne pojedinačni iznosi plata.

Bez iznosa osnovice nemoguće je utvrditi koliko bi iznosile pojedinačne plate, odnosno koliko bi ukupno trebalo novca uzeti iz budžeta za plate funkcionera i prekobrojne administracije.

Nezvanično, u razgovorima sa predstavnicima sindikata zaposlenih u javnoj upravi federalni premijer Mustafa Muhezinović, kao iznos osnovice pominjao je sumu od 380 maraka, ali ostaje nejasno kako se došlo baš do ove sume a ne neke druge.

Trenutno, kao osnovica se uzima iznos od 340 maraka a postojeći raspon koeficijenata niži je od predloženih.

Za parlamentarce i ministre zakoni ne važe

Još je nevjerovatnije da je Vlada FBiH uopšte uputila parlamentu zakon a da nema pojma, barem zvanično, koliko će primjena ovog zakona koštati porezne obveznike, i to odmah nakon što je dala “časnu pionirsku riječ” MMF-u da ubuduće niti jedan zakon u FBiH neće biti usvojen ukoliko u budžetu ne postoji novac za njegovo izvršenje.

Iznos od 380 maraka, koji se nezvanično pominje kao moguća osnovica približno je jednak iznosu polovice trenutne prosječne plate u FBiH, što znači da bi se Vlada FBiH i u budućnosti mogla ravnati prema prosječnoj plati kod utvrđivanja nove osnovice.

Uzme li se u obzir da se po novom zakonom predviđa i povećanje osnovice i koeficijenti, jasno je da bi u ukupnom zbiru trošak za plate administracije i funkcionera, koji je već abnormalno veliki u odnosu na budžet, bio još veći nego što je do sada. I to u situaciji kada se je jedini način da se pokriju postojeći proškovi zaduživanje kod MMF-a.

I sada su prosječne plate zaposlenih u administraciji znatno veće od plata njihovih kolega sa istom stručnom spremom koji rade u “običnim” preduzećima a po prijedlogu novog zakona bile bi još i veće.

Činovnike niko ne smije da dira

Zbog ove činjenice podjednako je nemoralna i prijetnja predstavnika sindikata zaposlenih u javnim službama da će ukoliko im se smanje plate tužiti FBiH i da bi sudski mogli naplatiti od države, kako tvrde, pola milijarde maraka.

Samo povečanje plata državnih službenika, pogotovu onih najmanje plaćenih, i ne bi bilo sporno da je Vlada FBiH prije toga napravila čistku i riješila se onih prekobrojnih činovnika bez kojih bi se očigledno moglo. Time bi na kraju oni koji ostanu imali veće plate a ukupna suma za plate koja se izdvaja iz federalnog budžeta bila bi manja nego do sada.

Naravno, u sve se može dirati, kompanije sa desetinama zaposlenih mogu propadati i radnici završavati na ulici, čak i bez uplaćenih doprinosa, ali i sama pomisao na smanjenje broja zaposlenih u javnoj administraciji je nezamislivo svetogrđe, naročito u izbornoj godini.

Poslanici i funkcioneri su posebna priča jer njihove plate i sada su višestruko veće od plata onih koji ih i plaćaju, običnih građana, poreznih obveznika koji i pune federalni budžet. Pri tome, zaboravljau još jednu “sitnicu”, na funkcije su se sami prijavili, niko ih na to nije natjerao.

Ako su im postojeće plate male, onda je rješenje jednostavno, neka daju ostavke i prihvate se poslova na kojima će biti puno bolje plaćeni, jer nema nikakve sumnje da za takvim stručnjacima i talentima vlada neviđena potražnja na tržištu rada.

Zanimljivo je da je većina poslanika u federalnom parlamentu odmah nakon što su zasjeli u poslaničke klupe požurili da postanu prefesionalni poslanici, što zanči da im prethodne plate tamo gdje su radili i nisu bile nešto naročito velike da bi sada mogli da se žale kako su na gubitku.

Ministar Grahovac neće platu manju od poslaničke

Neusvojeni zakon o platama uzeo je već i prvu “žrtvu”. Gavrilo Grahovac, zamjenik federalnog premijera i ministar kulture u Vladi FBiH u znak protesta podnio je ostavku navodeći kao glavni razlog sporni zakon o platama državnih službenika i funkcionera.

Zamjeniku federalnog premijera nije zasmetalo što Vlada u kojoj sjedi predlaže zakon za koji se uopšte ne zna koliko će koštati njegova provedba niti što u doba ekonomske krize i kresanja svih budžetskih stavki funkcioneri sebi traže još veće plate nakon što su smanjili primanja ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim nekadašnjim vojnicima, dobitnicima najviših ratnih odlikovanja.

Ministar Grahovac našao se duboko povrijeđen činjenicom da bi po novom zakonu parlamentarni poslanici mogli mjesečno iz državne blagajne naplatiti više od ministra, pri čemu je ministru izgleda sasvim nebitno kolika je njegova plata u odnosu na “obične” plate u ovoj zemlji, ali mu je bitno samo da bude veća od poslaničkih primanja. Trenutnih 2.550 maraka plate zamjenika federalnog premijera Gavrila Grahovca, očigledno su mu malo.

Spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo i nezadovoljnog ministra i građane koji svojim novcem pune budžet, bilo bi da se ministrima i svim ostalim funkcionerima umjesto povećanja plate smanje za 20 posto a poslanicima u federalnom parlamentu za 30 posto.

Na dobitku bi bio budžet i porezni obveznici, ministar bi konačno bio zadovoljan jer bi mu plata bila veće od poslaničke a poslanicima bi i ta plata bila previše, s obzirom na rezultate njihovog rada.

Jedini je problem što su šanse da se ovako nešto dogodi podjednake kao i da BiH 1. januara 2014. postane punopravna članica EU, dakle nikakve.

Plate važnije i od stand by aranžmana

Sapunica sa platama federalnih funkcionera, poslanika i činovnika tako će se nastaviti i narednih nekoliko sedmica sa neizvjesnim ishodom. Kako su federalni funkcioneri i poslanici riješili da po svaku cijenu sebi podignu plate njihovu odlučnost ne treba potcjenjivati.

Kada se radi o njihovim platama oni su uporni, čvrsti, beskompromisni i spremni da svoje stavove brane do poslednjeg feninga u federalnom budžetu i da se hrabro suprotstave svim ultimatumima MMF-a i Svjetske banke, pa šta košta da košta.Porezne obveznike, naravno.

(zurnal.info).

 

Vlada FBiH: Bitka za vlastite plate do poslednjeg feninga u budžetu

Nakon što su smanjili naknade ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim borcima, zbog manjka novca u federalnom budžetu, ministri u Vladi FBiH i poslanici u Parlamentu FBiH odlučili su sebi podići plate.. Pa šta košta da se plati.