Mislim samo na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji kada bih mogla doživjeti olakšanje
Kad čujete, pročitate, naučite na biologiji, pa čak i vidite svojim očima da trudnoća traje devet mjeseci to prihvatite kao nešto najnormalnije, Bogom/Sudbinom dato.
Sve dok ne uđete u sopstveni osmi mjesec. To nije osmi da se razumijemo, već 1158!
Nikad kraja. Kao da sam trudna kćerka Radovana III kojoj nije dao 11 godina da se porodi. I baš u takvoj situaciji ja samo mislim na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji da mogu doživjeti olakšanje. Inače bilo je perioda kad sam mnogo mnogo duže bila bez te vrste olakšanja i uopšte mi nije nedostajalo, a sad kad je to fizički nemoguće...
Ja više nisam žena
Ja više nisam žena. Ne znam baš tačno šta jesam ali od žene ni ž. Jasno, imam i dalje grudi (zapremine Meggle mljekare, a isto tako i seksi). Ponekad uzmem ručno ogledalce da se uvjerim da mi ono među nogama i dalje postoji. Znate, posumnjam često u dugim noćima da mi je vagina dala otkaz i otišla negdje gdje ima više života i aktera osim urinarnog trakta.
Više ni vođenje ljubavi ili masturbacija ne mogu da mi vrate osjećaj ženstvenosti. Mislim, stvarno, kako da uživam kad onom mom jadničku treba dizalica za FAP dok me okrene? Ako je odozgo, ne valja pritišće me a i leđa me bole znaš da moram ležati na boku. S boka isto nije rješenje jer kako nema ruke kao u majmuna ne može da me obujmi. Dospije tik negdje do zadnjeg rebra i onda se osjećam kao da me grli prekratka potkošulja koja se zarola pod pazuh pa nervira.
Oralno zadovoljstvo i nije vala više neko zadovoljstvo obzirom da nemam nikakvog vizuelnog kontakta. Od stomaka ne vidim ni njega ni noge ni krevet ni majku mu ne vidim ništa! A ako slučajno uspijemo zajedničkim snagama dići moje noge, pogled na uštipke mi ubije svaku želju. Da se razumijemo ja nikad nisam bila tip žene, iako su me stotine njih možda tako doživljavale, koja stavi noge u crvenim štiklama dragom za vrat ili bar u pleksus. Ali čak i ja sa minus 10 dioptrijom znam da uštipak nije seksi i gotovo.
Jednostavno, kao da se sve dešava nekom drugom. Ne treba meni reflektor sa aerodroma da sve upijem, i naravno važnije je znati, osjetiti nego gledati, ali lijepo je nekad i vidjeti šta ti se dešava.
Salamica u mrežici
Masturbacija je također postala persona non grata. Kako i čime? S koje strane? Bavila sam se mišlju da kupim onu drvenu četku za pranje leđe - kontam ako možeš dosegnuti preko ramena do guzova s njom, možda uspijem i ovo. Ali kad sam je vidjela malo mi se zgadila i ona, a i ja, što o tome razmišljam.
Ostalo mi je samo da pokušam kao i one žene fenomeni - da čistim zamišljanjem ili stiskanjem bedara donesem svojoj napaćenoj duši mir. E tek je to bio zajeb. Zamišljanje uopšte nije tako jednostavno. Pogotovo kad u sred zamišljanja predmet tvoje požude se transferiše sa dvonožnog bića na slijedeći obrok ili bar komad čokolade. I to tako intenzivno da ne pomaže ništa do da ustaneš i pomažeš krišku.
A stiskanje bedara! Tja koja je to glupost! Kako ćeš stiskati nešto što je već stisnuto kao salamica u mrežicu? Potom nije ugodno, odavno već ne mogu da se depiliram kako treba tako da periodično preostane nekog šiblja. I sad to šiblje treba da me seksualno inspiriše? Jedino da sam Čubaka.
I pitam ja sad Vas šta mi je činiti? I što je važnije: Kako majku mu? Najboljem odgovoru slijedi velikodušna nagrada...
(zurnal.info)
">Mislim samo na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji kada bih mogla doživjeti olakšanje
Kad čujete, pročitate, naučite na biologiji, pa čak i vidite svojim očima da trudnoća traje devet mjeseci to prihvatite kao nešto najnormalnije, Bogom/Sudbinom dato.
Sve dok ne uđete u sopstveni osmi mjesec. To nije osmi da se razumijemo, već 1158!
Nikad kraja. Kao da sam trudna kćerka Radovana III kojoj nije dao 11 godina da se porodi. I baš u takvoj situaciji ja samo mislim na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji da mogu doživjeti olakšanje. Inače bilo je perioda kad sam mnogo mnogo duže bila bez te vrste olakšanja i uopšte mi nije nedostajalo, a sad kad je to fizički nemoguće...
Ja više nisam žena
Ja više nisam žena. Ne znam baš tačno šta jesam ali od žene ni ž. Jasno, imam i dalje grudi (zapremine Meggle mljekare, a isto tako i seksi). Ponekad uzmem ručno ogledalce da se uvjerim da mi ono među nogama i dalje postoji. Znate, posumnjam često u dugim noćima da mi je vagina dala otkaz i otišla negdje gdje ima više života i aktera osim urinarnog trakta.
Više ni vođenje ljubavi ili masturbacija ne mogu da mi vrate osjećaj ženstvenosti. Mislim, stvarno, kako da uživam kad onom mom jadničku treba dizalica za FAP dok me okrene? Ako je odozgo, ne valja pritišće me a i leđa me bole znaš da moram ležati na boku. S boka isto nije rješenje jer kako nema ruke kao u majmuna ne može da me obujmi. Dospije tik negdje do zadnjeg rebra i onda se osjećam kao da me grli prekratka potkošulja koja se zarola pod pazuh pa nervira.
Oralno zadovoljstvo i nije vala više neko zadovoljstvo obzirom da nemam nikakvog vizuelnog kontakta. Od stomaka ne vidim ni njega ni noge ni krevet ni majku mu ne vidim ništa! A ako slučajno uspijemo zajedničkim snagama dići moje noge, pogled na uštipke mi ubije svaku želju. Da se razumijemo ja nikad nisam bila tip žene, iako su me stotine njih možda tako doživljavale, koja stavi noge u crvenim štiklama dragom za vrat ili bar u pleksus. Ali čak i ja sa minus 10 dioptrijom znam da uštipak nije seksi i gotovo.
Jednostavno, kao da se sve dešava nekom drugom. Ne treba meni reflektor sa aerodroma da sve upijem, i naravno važnije je znati, osjetiti nego gledati, ali lijepo je nekad i vidjeti šta ti se dešava.
Salamica u mrežici
Masturbacija je također postala persona non grata. Kako i čime? S koje strane? Bavila sam se mišlju da kupim onu drvenu četku za pranje leđe - kontam ako možeš dosegnuti preko ramena do guzova s njom, možda uspijem i ovo. Ali kad sam je vidjela malo mi se zgadila i ona, a i ja, što o tome razmišljam.
Ostalo mi je samo da pokušam kao i one žene fenomeni - da čistim zamišljanjem ili stiskanjem bedara donesem svojoj napaćenoj duši mir. E tek je to bio zajeb. Zamišljanje uopšte nije tako jednostavno. Pogotovo kad u sred zamišljanja predmet tvoje požude se transferiše sa dvonožnog bića na slijedeći obrok ili bar komad čokolade. I to tako intenzivno da ne pomaže ništa do da ustaneš i pomažeš krišku.
A stiskanje bedara! Tja koja je to glupost! Kako ćeš stiskati nešto što je već stisnuto kao salamica u mrežicu? Potom nije ugodno, odavno već ne mogu da se depiliram kako treba tako da periodično preostane nekog šiblja. I sad to šiblje treba da me seksualno inspiriše? Jedino da sam Čubaka.
I pitam ja sad Vas šta mi je činiti? I što je važnije: Kako majku mu? Najboljem odgovoru slijedi velikodušna nagrada...
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
ZABILJEŠKE STARE TRUDNICE: Potraga za seksom
Mislim samo na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji kada bih mogla doživjeti olakšanje
Kad čujete, pročitate, naučite na biologiji, pa čak i vidite svojim očima da trudnoća traje devet mjeseci to prihvatite kao nešto najnormalnije, Bogom/Sudbinom dato.
Sve dok ne uđete u sopstveni osmi mjesec. To nije osmi da se razumijemo, već 1158!
Nikad kraja. Kao da sam trudna kćerka Radovana III kojoj nije dao 11 godina da se porodi. I baš u takvoj situaciji ja samo mislim na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji da mogu doživjeti olakšanje. Inače bilo je perioda kad sam mnogo mnogo duže bila bez te vrste olakšanja i uopšte mi nije nedostajalo, a sad kad je to fizički nemoguće...
Ja više nisam žena
Ja više nisam žena. Ne znam baš tačno šta jesam ali od žene ni ž. Jasno, imam i dalje grudi (zapremine Meggle mljekare, a isto tako i seksi). Ponekad uzmem ručno ogledalce da se uvjerim da mi ono među nogama i dalje postoji. Znate, posumnjam često u dugim noćima da mi je vagina dala otkaz i otišla negdje gdje ima više života i aktera osim urinarnog trakta.
Više ni vođenje ljubavi ili masturbacija ne mogu da mi vrate osjećaj ženstvenosti. Mislim, stvarno, kako da uživam kad onom mom jadničku treba dizalica za FAP dok me okrene? Ako je odozgo, ne valja pritišće me a i leđa me bole znaš da moram ležati na boku. S boka isto nije rješenje jer kako nema ruke kao u majmuna ne može da me obujmi. Dospije tik negdje do zadnjeg rebra i onda se osjećam kao da me grli prekratka potkošulja koja se zarola pod pazuh pa nervira.
Oralno zadovoljstvo i nije vala više neko zadovoljstvo obzirom da nemam nikakvog vizuelnog kontakta. Od stomaka ne vidim ni njega ni noge ni krevet ni majku mu ne vidim ništa! A ako slučajno uspijemo zajedničkim snagama dići moje noge, pogled na uštipke mi ubije svaku želju. Da se razumijemo ja nikad nisam bila tip žene, iako su me stotine njih možda tako doživljavale, koja stavi noge u crvenim štiklama dragom za vrat ili bar u pleksus. Ali čak i ja sa minus 10 dioptrijom znam da uštipak nije seksi i gotovo.
Jednostavno, kao da se sve dešava nekom drugom. Ne treba meni reflektor sa aerodroma da sve upijem, i naravno važnije je znati, osjetiti nego gledati, ali lijepo je nekad i vidjeti šta ti se dešava.
Salamica u mrežici
Masturbacija je također postala persona non grata. Kako i čime? S koje strane? Bavila sam se mišlju da kupim onu drvenu četku za pranje leđe - kontam ako možeš dosegnuti preko ramena do guzova s njom, možda uspijem i ovo. Ali kad sam je vidjela malo mi se zgadila i ona, a i ja, što o tome razmišljam.
Ostalo mi je samo da pokušam kao i one žene fenomeni - da čistim zamišljanjem ili stiskanjem bedara donesem svojoj napaćenoj duši mir. E tek je to bio zajeb. Zamišljanje uopšte nije tako jednostavno. Pogotovo kad u sred zamišljanja predmet tvoje požude se transferiše sa dvonožnog bića na slijedeći obrok ili bar komad čokolade. I to tako intenzivno da ne pomaže ništa do da ustaneš i pomažeš krišku.
A stiskanje bedara! Tja koja je to glupost! Kako ćeš stiskati nešto što je već stisnuto kao salamica u mrežicu? Potom nije ugodno, odavno već ne mogu da se depiliram kako treba tako da periodično preostane nekog šiblja. I sad to šiblje treba da me seksualno inspiriše? Jedino da sam Čubaka.
I pitam ja sad Vas šta mi je činiti? I što je važnije: Kako majku mu? Najboljem odgovoru slijedi velikodušna nagrada...
(zurnal.info)
dženana alađuz
Mislim samo na seks. Svaki problem koji mi iskrsne uvjerena sam da bi bio manji kada bih mogla doživjeti olakšanje
Kad čujete, pročitate, naučite na biologiji, pa čak i vidite svojim očima da trudnoća traje devet mjeseci to prihvatite kao nešto najnormalnije, Bogom/Sudbinom dato.
