Ako prvo spomenem grudi koje su iz dana u dan sve veće, vjerujem da će zlobnici pomisliti da imam neki kompleks od grudi, jer non stop pišem o njima. Odlučno pobijam pomisao da sam iskompleksirana, ali ne mogu poreći da mi prija efekat koje one proizvode. Poslije 14 godina zajedništva nije mala stvar kad najdražem oči najedanput zastakle, vilica se opusti a tanak mlaz pljuvačke krene niz bradu. A sve to jer sam skinula grudnjak!
Skidanje grudnjaka povoljno djeluje i na partnera. Moj najdraži je na primjer razvio nindža sposobnosti. Ima šesto čulo koje mu u pola tri ujutro kaže kad mi se smaknula spavaćica. Često i ne osjetim kad mi zarije lice u grudi. Što mi se najčešće dešava kad čitam. Ja kad čitam ja vam ne vidim ništa oko sebe. Potpuno me obuzme taj čudesni svijet riječi i poezije. Zato mi se zna desiti da naslonim tanjir na njegovu glavu. Ili da polijem njegov potiljak ključalim čajem. Ponekad mu moram govoriti vrlo sporo da ključevi od auta sigurno nisu u mom dekolteu kao ni pileći batak za mačka.
Haos. Da mi nije ove trudnoće uopšte ne bih shvatila šta nagoni milione žena da pumpaju grudi do razmjera Dolly Parton ili Lole Ferrari. Džaba mi moja diploma, džaba samouvjerenost feminističke ženke koja ima svoj dinar kad u meni nešto zadrhti od naslade kad vidi taj specifični staklasti pogled. To je the pogled iz kojeg je jasno da ne postoji druga stvar koja mu je u tom trenutku u umu – već samo i jedino one. I zbog njih je u stanju svašta uraditi. Evo šta sam ja naučila svog najdražeg. Posljednjih večeri kad sam potištena razgrnem košulju, počnem se žaliti kako me grudi bole a tek bradavice i kako bi mi sigurno pomoglo kad bi dubio na glavi. Kad mi to dosadi, a i nije prijatno dugo gledati purpurno lice na plavokosom čovjeku, pomislim da bi mi sigurno olakšalo stanje da se go ogrne mokrom dekom i stane na propuh. Ako me ni to ne razgali zamolim ga uljudno da se baci sa četvrtog sprata i to više puta.
Eto kako je malo dovoljno da duge trudničke večeri prođu ugodno.
Šta je još dobro u trudnoći?
Osjećaj svrhe. Kao da trudnice znaju nešto što drugima još izmiče. Sve imamo neki samozadovoljni osmijeh na licu (samo u javnosti, razumije se) s kojim se dobrohodno obraćamo smrtnicima.
Odmah da razbijem iluziju – to uopšte nije tako i ja ništa posebno ne znam, čak mi se čini da zaboravljam i osnove poput koliko je 7 x 6! Mozak mi zataji pet šest puta u toku jednog sata, ne znam šta sam htjela reći. Ali me to ne spriječava da igram svoju ulogu – nekoga s misijom, možda čak i ulogu žene s tajnom! Ha! Na taj način, sa pravim stavom, uviđam to polako, može se puno toga postići. Da te ranije puste u redu, da dobiješ najbolji komad večere, da možeš, tačnije konačno se usudiš reći punici da ručak nije baš po tvom ukusu, ma znate otkad sam trudna ukus mi se skroz poremetio, eto ne bih da zahmetim ali ako ima nešto drugo, baš su mi se prijele šitaki gljive (hi hi hi ) ...
Najbolje u trudnoći?
Hmm, teško pitanje. Ako kažem da je to slika sa ultrazvuka slagala bih. Sve što vidim i pored najbolje volje doktora (evo vidite, kako ne vidite? primaknite se evo tačno ovdje, čekajte opet ne vidite ma nije moguće u šta gledate evo e v o tu ženo!) jeste gomila sivih i svijetlijih sivih mrlja. Da sam psihijatar ko zna šta bih prepoznala u tim mrljama. Sigurno vidu ne pomaže ni zavjesa od suza koja prati svaki moj ultrazvuk.
Nije ni seks. Istina, poslije trećeg mjeseca se ponovo pojavio iz izbjeglištva ali nije nešto aman zaman kao što su mi govorile druge trudnice. Fino je naravno i sve to ali nije kao prije trudnoće.
Možda je najbolje to što u igru ulazi još neko osim nas dvoje. Pardon troje –mačak Franz kojeg servisiramo bi se nasekirao da sam ga izostavila, pa mi ne bi dao da ga mazim
I s tom činjenicom – sveto trojstvo stupa na scenu - puno se mogućnosti otvara. Sad imam razloga da briznem u plač kad god mi se hoće, ako majka ne može plakati zbog svog djeteta radi koga može. Imaću nekoga kome mogu govoriti besmislice kad mi se govore, a da ne razmišljam o hipertekstualnosti i diskursima. I sad, ako Bog da, konačno ću imati nekoga na svojoj strani. Tako da najdražeg uvijek mogu nadglasati. Slika uplakane majke koja u naručju drži uznemireno djete dovoljna je da slomi i najtvrđe srce tako da se nadam da ću konačno moći dobiti sve što sam ikad željela!
(zurnal.info)
">Ako prvo spomenem grudi koje su iz dana u dan sve veće, vjerujem da će zlobnici pomisliti da imam neki kompleks od grudi, jer non stop pišem o njima. Odlučno pobijam pomisao da sam iskompleksirana, ali ne mogu poreći da mi prija efekat koje one proizvode. Poslije 14 godina zajedništva nije mala stvar kad najdražem oči najedanput zastakle, vilica se opusti a tanak mlaz pljuvačke krene niz bradu. A sve to jer sam skinula grudnjak!
Skidanje grudnjaka povoljno djeluje i na partnera. Moj najdraži je na primjer razvio nindža sposobnosti. Ima šesto čulo koje mu u pola tri ujutro kaže kad mi se smaknula spavaćica. Često i ne osjetim kad mi zarije lice u grudi. Što mi se najčešće dešava kad čitam. Ja kad čitam ja vam ne vidim ništa oko sebe. Potpuno me obuzme taj čudesni svijet riječi i poezije. Zato mi se zna desiti da naslonim tanjir na njegovu glavu. Ili da polijem njegov potiljak ključalim čajem. Ponekad mu moram govoriti vrlo sporo da ključevi od auta sigurno nisu u mom dekolteu kao ni pileći batak za mačka.
Haos. Da mi nije ove trudnoće uopšte ne bih shvatila šta nagoni milione žena da pumpaju grudi do razmjera Dolly Parton ili Lole Ferrari. Džaba mi moja diploma, džaba samouvjerenost feminističke ženke koja ima svoj dinar kad u meni nešto zadrhti od naslade kad vidi taj specifični staklasti pogled. To je the pogled iz kojeg je jasno da ne postoji druga stvar koja mu je u tom trenutku u umu – već samo i jedino one. I zbog njih je u stanju svašta uraditi. Evo šta sam ja naučila svog najdražeg. Posljednjih večeri kad sam potištena razgrnem košulju, počnem se žaliti kako me grudi bole a tek bradavice i kako bi mi sigurno pomoglo kad bi dubio na glavi. Kad mi to dosadi, a i nije prijatno dugo gledati purpurno lice na plavokosom čovjeku, pomislim da bi mi sigurno olakšalo stanje da se go ogrne mokrom dekom i stane na propuh. Ako me ni to ne razgali zamolim ga uljudno da se baci sa četvrtog sprata i to više puta.
Eto kako je malo dovoljno da duge trudničke večeri prođu ugodno.
Šta je još dobro u trudnoći?
Osjećaj svrhe. Kao da trudnice znaju nešto što drugima još izmiče. Sve imamo neki samozadovoljni osmijeh na licu (samo u javnosti, razumije se) s kojim se dobrohodno obraćamo smrtnicima.
Odmah da razbijem iluziju – to uopšte nije tako i ja ništa posebno ne znam, čak mi se čini da zaboravljam i osnove poput koliko je 7 x 6! Mozak mi zataji pet šest puta u toku jednog sata, ne znam šta sam htjela reći. Ali me to ne spriječava da igram svoju ulogu – nekoga s misijom, možda čak i ulogu žene s tajnom! Ha! Na taj način, sa pravim stavom, uviđam to polako, može se puno toga postići. Da te ranije puste u redu, da dobiješ najbolji komad večere, da možeš, tačnije konačno se usudiš reći punici da ručak nije baš po tvom ukusu, ma znate otkad sam trudna ukus mi se skroz poremetio, eto ne bih da zahmetim ali ako ima nešto drugo, baš su mi se prijele šitaki gljive (hi hi hi ) ...
Najbolje u trudnoći?
Hmm, teško pitanje. Ako kažem da je to slika sa ultrazvuka slagala bih. Sve što vidim i pored najbolje volje doktora (evo vidite, kako ne vidite? primaknite se evo tačno ovdje, čekajte opet ne vidite ma nije moguće u šta gledate evo e v o tu ženo!) jeste gomila sivih i svijetlijih sivih mrlja. Da sam psihijatar ko zna šta bih prepoznala u tim mrljama. Sigurno vidu ne pomaže ni zavjesa od suza koja prati svaki moj ultrazvuk.
Nije ni seks. Istina, poslije trećeg mjeseca se ponovo pojavio iz izbjeglištva ali nije nešto aman zaman kao što su mi govorile druge trudnice. Fino je naravno i sve to ali nije kao prije trudnoće.
Možda je najbolje to što u igru ulazi još neko osim nas dvoje. Pardon troje –mačak Franz kojeg servisiramo bi se nasekirao da sam ga izostavila, pa mi ne bi dao da ga mazim
I s tom činjenicom – sveto trojstvo stupa na scenu - puno se mogućnosti otvara. Sad imam razloga da briznem u plač kad god mi se hoće, ako majka ne može plakati zbog svog djeteta radi koga može. Imaću nekoga kome mogu govoriti besmislice kad mi se govore, a da ne razmišljam o hipertekstualnosti i diskursima. I sad, ako Bog da, konačno ću imati nekoga na svojoj strani. Tako da najdražeg uvijek mogu nadglasati. Slika uplakane majke koja u naručju drži uznemireno djete dovoljna je da slomi i najtvrđe srce tako da se nadam da ću konačno moći dobiti sve što sam ikad željela!
(zurnal.info)
">
:ZABILJEŠKE STARE TRUDNICE Šta je dobro u trudnoći
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Arhiva
ZABILJEŠKE STARE TRUDNICE Šta je dobro u trudnoći
Ako prvo spomenem grudi koje su iz dana u dan sve veće, vjerujem da će zlobnici pomisliti da imam neki kompleks od grudi, jer non stop pišem o njima. Odlučno pobijam pomisao da sam iskompleksirana, ali ne mogu poreći da mi prija efekat koje one proizvode. Poslije 14 godina zajedništva nije mala stvar kad najdražem oči najedanput zastakle, vilica se opusti a tanak mlaz pljuvačke krene niz bradu. A sve to jer sam skinula grudnjak!
Skidanje grudnjaka povoljno djeluje i na partnera. Moj najdraži je na primjer razvio nindža sposobnosti. Ima šesto čulo koje mu u pola tri ujutro kaže kad mi se smaknula spavaćica. Često i ne osjetim kad mi zarije lice u grudi. Što mi se najčešće dešava kad čitam. Ja kad čitam ja vam ne vidim ništa oko sebe. Potpuno me obuzme taj čudesni svijet riječi i poezije. Zato mi se zna desiti da naslonim tanjir na njegovu glavu. Ili da polijem njegov potiljak ključalim čajem. Ponekad mu moram govoriti vrlo sporo da ključevi od auta sigurno nisu u mom dekolteu kao ni pileći batak za mačka.
Haos. Da mi nije ove trudnoće uopšte ne bih shvatila šta nagoni milione žena da pumpaju grudi do razmjera Dolly Parton ili Lole Ferrari. Džaba mi moja diploma, džaba samouvjerenost feminističke ženke koja ima svoj dinar kad u meni nešto zadrhti od naslade kad vidi taj specifični staklasti pogled. To je the pogled iz kojeg je jasno da ne postoji druga stvar koja mu je u tom trenutku u umu – već samo i jedino one. I zbog njih je u stanju svašta uraditi. Evo šta sam ja naučila svog najdražeg. Posljednjih večeri kad sam potištena razgrnem košulju, počnem se žaliti kako me grudi bole a tek bradavice i kako bi mi sigurno pomoglo kad bi dubio na glavi. Kad mi to dosadi, a i nije prijatno dugo gledati purpurno lice na plavokosom čovjeku, pomislim da bi mi sigurno olakšalo stanje da se go ogrne mokrom dekom i stane na propuh. Ako me ni to ne razgali zamolim ga uljudno da se baci sa četvrtog sprata i to više puta.
Eto kako je malo dovoljno da duge trudničke večeri prođu ugodno.
Šta je još dobro u trudnoći?
Osjećaj svrhe. Kao da trudnice znaju nešto što drugima još izmiče. Sve imamo neki samozadovoljni osmijeh na licu (samo u javnosti, razumije se) s kojim se dobrohodno obraćamo smrtnicima.
Odmah da razbijem iluziju – to uopšte nije tako i ja ništa posebno ne znam, čak mi se čini da zaboravljam i osnove poput koliko je 7 x 6! Mozak mi zataji pet šest puta u toku jednog sata, ne znam šta sam htjela reći. Ali me to ne spriječava da igram svoju ulogu – nekoga s misijom, možda čak i ulogu žene s tajnom! Ha! Na taj način, sa pravim stavom, uviđam to polako, može se puno toga postići. Da te ranije puste u redu, da dobiješ najbolji komad večere, da možeš, tačnije konačno se usudiš reći punici da ručak nije baš po tvom ukusu, ma znate otkad sam trudna ukus mi se skroz poremetio, eto ne bih da zahmetim ali ako ima nešto drugo, baš su mi se prijele šitaki gljive (hi hi hi ) ...
Najbolje u trudnoći?
Hmm, teško pitanje. Ako kažem da je to slika sa ultrazvuka slagala bih. Sve što vidim i pored najbolje volje doktora (evo vidite, kako ne vidite? primaknite se evo tačno ovdje, čekajte opet ne vidite ma nije moguće u šta gledate evo e v o tu ženo!) jeste gomila sivih i svijetlijih sivih mrlja. Da sam psihijatar ko zna šta bih prepoznala u tim mrljama. Sigurno vidu ne pomaže ni zavjesa od suza koja prati svaki moj ultrazvuk.
Nije ni seks. Istina, poslije trećeg mjeseca se ponovo pojavio iz izbjeglištva ali nije nešto aman zaman kao što su mi govorile druge trudnice. Fino je naravno i sve to ali nije kao prije trudnoće.
Možda je najbolje to što u igru ulazi još neko osim nas dvoje. Pardon troje –mačak Franz kojeg servisiramo bi se nasekirao da sam ga izostavila, pa mi ne bi dao da ga mazim
I s tom činjenicom – sveto trojstvo stupa na scenu - puno se mogućnosti otvara. Sad imam razloga da briznem u plač kad god mi se hoće, ako majka ne može plakati zbog svog djeteta radi koga može. Imaću nekoga kome mogu govoriti besmislice kad mi se govore, a da ne razmišljam o hipertekstualnosti i diskursima. I sad, ako Bog da, konačno ću imati nekoga na svojoj strani. Tako da najdražeg uvijek mogu nadglasati. Slika uplakane majke koja u naručju drži uznemireno djete dovoljna je da slomi i najtvrđe srce tako da se nadam da ću konačno moći dobiti sve što sam ikad željela!
(zurnal.info)
dženana alađuz
Da mi nije ove trudnoće uopšte ne bih shvatila šta nagoni milione žena da pumpaju grudi do razmjera Dolly Parton ili Lole Ferrari
Ako prvo spomenem grudi koje su iz dana u dan sve veće, vjerujem da će zlobnici pomisliti da imam neki kompleks od grudi, jer non stop pišem o njima. Odlučno pobijam pomisao da sam iskompleksirana, ali ne mogu poreći da mi prija efekat koje one proizvode. Poslije 14 godina zajedništva nije mala stvar kad najdražem oči najedanput zastakle, vilica se opusti a tanak mlaz pljuvačke krene niz bradu. A sve to jer sam skinula grudnjak! 
