PRIJE DVADESET GODINA U VLASENICI: Zaboravljeno ubistvo šesnaestogodišnje Melihe Durić

Vlasenica, 11. jula 2001. godine. Murat Durić je sa trogodišnjim sinom i šesnaestogodišnjom kćerkom Melihom odmarao nakon početnih radova na obnovi kuće. Šest godina nakon genocida na ovom području vratili su se u vlaseničko naselje Džamdžići.

Kuća Durića (2001. god)

Tog je dana postavljen kamen temeljac za izgradnju Memorijalnog centra u Potočarima.

Petnaest minuta prije 23 sata odjeknuo je puščani hitac, ciknulo je prozorsko staklo. Meliha je klonula na ležaj.

„Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Metak joj je prošao kroz vrat...“ pričao je Murat o posljednjim sekundama života svoje kćerke.

Mjesto ulaska metka (policijska foto-dokumentacija)

Meliha je došla u rodnu kuću prvi put nakon što je kao sedmogodišnjakinja zajedno sa porodicom izbjegla iz Vlasenice.

Istražnim policijskim timom je rukovodio tadašnji načelnik Centra službi bezbjednosti Zvornik Mane Đurić. Februara 2018. godine  protiv Đurića će Tužilaštvo BiH podnijeti optužnicu za zločine protiv čovječnosti na području Vlasenice u periodu od aprila 1992. do marta 1993. godine. Zajedno sa Radenkom Stanićem, Miroslavom Kraljevićem i Goranom Garićem tereti se za progon bošnjačkog civilnog stanovništva, ubistva, zatvaranja, seksualna zlostavljanja i druga nečovječna djela. Suđenje pred Sudom BiH još traje.

Mane Đurić u Haškom sudu kao svjedok odbrane Ratka Mladića

Uz nadzor UN misije nekoliko pušaka pronađenih na području Vlasenice čiji je kalibar odgovorao kalibru metka koji je usmrtio Melihu Durić, predato je na ekspertizu u Francusku. U rezultatima analize navedeno je da postoji vjerovatnoća da je puška iz koje je pucano, ona koja pripada Anđelku Miroviću. Mirović je tvrdio da tog 11. jula kada je ubijena Meliha Durić, puška za koju je imao dozvolu nije bila kod njega, da je istu zbog kvara predao na popravak. Majstor kojem je puška navodno data je to negirao. Anđelko Mirović je tokom suđenja 2004. godine ipak oslobođen optužbe, dok je jedan od glavnih svjedoka u međuvremenu odselio u inostranstvo.

 „Proces je možda stao pod nekim prijetnjama, ovo je bilo organizovano ubistvo, idi, ubij, da li za pare, ne znam. Ja mislim da MUP zna, svaki čovjek tamo zna ko je to učinio, od toga se nikada neću odreći, da ne znaju oni“, govorio je Murat Durić.  

Murat Durić (arhiv, 2001.g.)

Na istom procesu Mirović je bio optužen i za ranjavanje Mehe Juraldžića. Juraldžić je dva mjeseca prije ubistva Melihe Durić, tačnije 15. maja 2001, ranjen  dok je boravio u istoj prostoriji u istoj kući i, što je posebno znakovito, iz iste puške kojom je ubijena Meliha. I na Juraldžića i na Melihu pucano je vjerovatno sa istog mjesta, krova obližnje srušene kuće sa kojeg je jasno vidljiv prozor sobe.

Nakon oslobađajuće presude Miroviću, istraga je doslovno obustavljena. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu je svojevremeno saopštilo da je predmet pravosnažno okončan 18. maja 2004., godine kada se inače odustalo od optužnice protiv Anđelka Mirovića. Niti jednom riječju nije navedeno da postoji bilo kakva istraga ubistva šesnaestogodišnje Melihe Durić od 11. jula 2001. godine.

Bio je to prvi put da se Meliha vratila kući od maja 1992., kada je kao sedmogodišnjakinja izbjegla iz Vlasenice. U svesci pored telefona ostala je njena poruka napisana majci, ispostaviće se posljednja....

(zurnal.info)