Zakon je nemoguće provesti

Izazvao je protest, optužbe pa čak i hapšenja od kojih se strahovalo. Ipak, početak primjene zakona o zabrani nošenja burke, koji je stupio na snagu 11. aprila, u očima mnogih jedan je od najčudnijih i najteže sprovodivih u dugoj francuskoj istoriji pretrpanoj pokušajima da se ozakoni svaki aspekt života. Kao po planu, istoga jutra kad je stupio na snagu, zakon je pokazao svu čudnovatost kad je grupa mahom muslimanskih žena odlučila da održi protest ispred katoličke katedrale Notre Dame, gdje ih je odmah presrela policija koja predstavlja strogo sekularnu francusku državu. Ali čak i tada, kažu policijski zvaničnici, tri žene pod velovima nisu uhapšene zbog toga što su oblačenjem burki i nikaba kršile zakon, već zbog toga što demonstracije protiv njegovog donošenja nisu bile zvanično odobrene.

SUMNJIVI MOTIVI

Zajedljivci bi kazali da je to primjereno disfunkcionalan prvi dan primjene novog francuskog zakona, zbog kojeg se ljudi diljem svijeta već mjesecima češu iza uha. Ali uprkos medijski izuzetno propraćenom početku primjene, velika je šansa da će se o ovom zakonu vrlo malo čuti narednih mjeseci – pogotovo zbog toga što policija i njeni predstavnici upozoravaju da je malo entuzijazma za provedbu nečega što je široko prihvaćeno kao neprovodivo.

Događaji od ponedjeljka umnogome su ogoljeli otpočetka sumnjive motive zabrane pokrivanja lica. Zakon je sklepan 2009. kao politički zgodan način borbe protiv nečega što je u očima javnosti izgledalo kao širenje utjecaja islama na francusko društvo. Zabrana burke i nikaba, tvrdili su podržavatelji, bila je neophodna kako bi se zaštitili dostojanstvo i ljudska prava žena, što su vrijednosti pri srcu francuskog društva – žalimo slučaj onih koje nose takvu odjeću dobrovoljno, iz religijskih ubjeđenja.

Takav, sekularno zasnovan stav, djelovao je herojski sve dok zvanične studije nisu pokazale da manje od 370 žena, od 56 miliona Francuza, u potpunosti prekriva lice i tijelo – brojka je misteriozno porasla na jednako beznačajnih 2.000 žena pod burkama kako je rasla debata oko moguće zabrane.

Otpor zakonu je jačao kad su muslimani primijetili da je priča o zabrani nošenja burke samo najsvježija od nekolicine politički inspirisanih inicijativa koje su namjeravale prikazati islam kao nazadnu, represivnu religiju te pokrenuti pitanje o njenoj kompatibilnosti sa zapadnjačkim društvom.

Političari u potrazi za “žrtvenim jarcem” su, prema riječima kritičara, konstantno navodili rijetke primjere žena pod burkama u namjeri da sugerišu kako je ta praksa počela da cvjeta i kako se mora držati pod kontrolom.

Kontroverza koju su takvi argumenti izazvali navela je mnoge lijevo orijentisane parlamentarce da odustanu od podrške zakonskoj zabrani burke, naročito nakon što su eksperti istupili sa stavom da takav potez narušava francuski sekularizam koji bi navodno trebalo da brani. U međuvremenu, predstavnici svih velikih religija u Francuskoj udruženo su osudili zakonsku zabranu punoga vela kao netolerantnu. Dok su domaći i svjetski mediji pažnju usmjerili u tom pravcu, francuska agencija za pravnu inspekciju upozorila je legislatore o ustavnim problemima – i postupcima pred sudovima Evropske unije – koju bi zabrana nošenja odjevnog predmeta, koji nose samo neke muslimanke, izazvala u smislu odbrane njihovih ljudskih prava. Kao rezultat toga, pisci zakona su promijenili nacrt i uveli zabranu bilo kakvog pokrivala za lice koje sakriva identitet, iz sigurnosnih razloga. Zamaskiravši tako svoje prave namjere, zakon osmišljen kako bi se zabranilo nošenje burke i nikaba nominalno je usvojen prošloga septembra a stupio na snagu u ponedjeljak.

Ipak, događaji u vezi sa protestima ispred katedrale Notre Dame, ovog jutra, (11. april, prim.prev) govore mnogo o tome šta je motiv iza donošenja ovog zakona – i kuda se vjerovatno ide.

Na protest je izišlo desetak demonstranata (nekolicina žena je bila pod velom) a pojavilo se na stotine reportera i policajaca. Medijski i bezbjednosni odgovor (čitaj: “pretjerivanje”) na tako minijaturan događaj bio je odraz političkog cilja u pozadini samog zakona: izazvati mnogo pažnje i debate bavljenjem nečim što je – statistički i društveno gledano – u najbolju ruku minorno, stvarajući time iluziju zauzimanja važnoga stava za opšte dobro. Veliki dim; u stvarnosti bez vatre.

CIRKUS PONEDJELJKOM

Kako je već navedeno, u cirkusijadi u ponedjeljak ujutro demonstrantkinje su uhapšene zbog toga što nisu imale dozvolu za okupljanje a ne zbog toga što su prekršile novi zakon (premda su dvije nosile burku i nikab). I to je vjerovatno pravilo za (ne)primjenjivanje zakona ubuduće.

Policajcima se savjetuje da ženu pod burkom odvedu na zaklonjeno mjesto kako bi provjerili njen identitet na osnovu ličnih isprava a da je privedu u policijsku stanicu samo ako ona takvu kontrolu odbije. Čak i takve provjere su malo vjerovatne, s obzirom na to da većina sindikalnih predstavnika policije kažu da njihove kolege ne gore od nestrpljenja da treniraju strogoću na ženama pod burkom, te da će se često samo pretvarati kako ih nisu ni zamijetili.

Tako su reagirala i trojica pozornika kad su, u ponedjeljak ujutro, upitani kako bi postupili u rečenoj situaciji. Premda su dvojica odbila direktno odgovoriti – šaljivo ubacujući kako imaju pametnija posla – treći je hodao kroz uličnu gužvu, u kojoj nije bilo prolaznika s potpuno prekrivenim licima i zajedljivo upitao: “Kome da nametnem zakon?” Upitan da li bi primijenio zakon u slučaju žene koja ga krši, zatresao je glavom, iskrivio lice i izgovorio francusku riječ za izvjestan fiziološki nusprodukt.

“Ako nemam druga posla, možda”, kazao je, odlazeći u gomilu. “Ali već imam više posla nego što mogu obaviti tako da je ovo samo odvlačenje pažnje”. Ostalo je nejasno da li je mislio na pitanje ili na zakon o burki, na koji se to pitanje odnosilo.

(Bruce Crumley, šef pariškog dopisništva Time magazina, već 20 godina izvještava o političkim, socijalnim i ekonomskim aspektima francuskog društva)

Prevela: A.Bosiočić-Dronjić