Posljednje zvono zvoni na uzbunu. Građani Banjaluke i Čelinca okupljeni oko ekološkog pokreta „Eko ušće“ pokušavaju da još jednom, prije nego što preduzmu radikalne akcije, upozore nadležne u lokalnim zajednicama i Republici Srpskoj da je rijeci Vrbanji skoro odzvonilo.
U „Eko ušću“ vape za reakcijom nadležnih. Ukoliko do željene reakcije i pokušaja spasavanja onoga što se na Vrbanji još uvijek spasti da uskoro ne dođe, obećavaju da će sami da preduzmu prvi korak.
RADIKALNO SPASAVANJE
U ovom ekološkom pokretu tvrde da je Vrbanja zagađena do krajnjih granica i da više ničim ne podsjeća na rijeku koja je do prije dvadesetak godina važila za ekološku rijeku. Od tada se mnogo toga promijenilo. Nekontrolisan rast broja domaćinstava od ušća Vrbanje u Vrbas pa uzvodno prema Čelincu i Kotor Varoši, doveo je do toga da dnevno hiljade litara neprečišćenih otpadnih voda završi u rijeci.
U međuvremenu je od ušća pa dvadesetak kilometara uzvodno napravljen jedan kolektor koji prečišćava otpadne vode koje se u rijeku slijevaju iz 135 domaćinstava. Neprečišćena otpadna voda u Vrbanju se slijeva iz 1846 cijevi, od Kotor Varoši do Banjaluke.
Nadamo se da je krajnje vrijeme da se zaustavi vandalizam na rijeci Vrbanji. Mi ćemo sada, ako se nešto uskoro ne desi, ići u radikalno spasavanje rijeke. Zapečatićemo otpadne cijevi pa neka nam onda vlasti kažu da mi nismo u pravu, tvrdi za Žurnal član „Eko ušća“ Mile Petrušić.
Petrušić napominje da nepopravljivu štetu Vrbanji svakodnevno, bez ikakvog nadzora, prave industrijska postrojenja uz rijeku. Vlastima je na taj problem više puta skrenuta pažnja, ali ostali su bez konkretnog odgovora.
„Žurnal“ saznaje da nadležna Republička inspekcija jeste u više navrata snimila ispuste otpadnih voda, naročito na mjestima u Vrbanji na kojima se mrijesti riba, ali ni te akcije, osim konstatovanja stanja na terenu, nisu dale konkretne rezultate.
NAFTA U RIJECI
Jedini rezultat do kojeg je dovela preopterećenost Vrbanje otpadnim vodama jeste potpuni izostanak ribara sa rijeke, koja je nekada vrvila ribarima, ali i kupačima.
Mi imamo obećanja novih opštinskih banjalučkih vlasti da će nešto da bude urađeno. Kolika je nezainteresovanost za rijeku Vrbanju bila svih ovih godina unazad pokazuju činjenice da je u više navrata u Vrbanju ispuštano po nekoliko hiljada litara nafte i pregorjelog ulja. Osim što su reagovali mještani uz rijeku i pojedini mediji, prave akcije vlasti nije bilo. Sve se to zataškalo i jednostavno o tome je prestalo da se priča“, ogorčeno priča Petrušić.
Nadležni, ipak, jesu svjesni problema zagađenosti Vrbanje, ali i Vrbasa. To su pokazali ovog ljeta kada je naprasno zabranjeno kupanje na desetak lokacija i na Vrbasu i na Vrbanji. Analize vode pokazale su da ona nije bezbjedna za kupanje. Međutim i tada se stalo samo na zabranama i upozorenjima.
Banjalučke gradske vlasti predvođene SNSD-om, pred lokalne izbore, pompezno su obećale izgradnju kolektora koji bi trebalo da riješi problem otpadnih voda na Vrbasu. I ta priča je nakon izbora utihnula.
(zurnal.info)