Zašto ja ne bih mogao biti direktor Kliničkog centra

Najnovija Instrukcija ADS-a BiH konkursnim komisijama, po kojoj u državnoj upravi ne mogu primiti nikoga ko ranije nije radio na tim mjestima, i zbog čega se već nekoliko građana požalilo Helsinškom komitetu za ljudska prava BiH (HKBiH), potpisnik dokumenta, direktor ADS-a Neven Akšamija, tvrdi da nije pravno obvezujuća a samim tim, kaže, ne može biti ni diskriminirajuća?!

RADI SE O „OBIČNOM DOPISU“

Pisali smo prije nekoliko dana o Akšamijinoj Odluci od  6. septembra 2011. kojom prestaju da važe raniji kriteriji za rad u javnoj upravi, odnosno o novoj Instrukciji koju je potpisao istog dana a u kojoj se kaže da na pomenuta radna mjesta mogu aplicirati samo uposlenici koji su ranije radili isključivo u organima javne uprave. Time je mnogima za sva vremena zatvorio vrata u institucijama BiH. Komentar Nevena Akšamije, međutim, govori o potpuno drugačijim efektima novog propisa.

-Riječ je zapravo o običnom dopisu koji instrukciono djeluje prema članovima komisije, a ne o pravno obavezujućem aktu, odgovara Akšamija na optužbe da propis koji je donio brojne iskusne javne službenike stavlja u neravnopravan položaj u utrci za radno mjesto u institucijama BiH.

Pojašnjava nadalje Akšamija da, kako je propis pravno neobvezujući, besmisleno je navoditi da nekoga diskriminira!

Dodaje da su komisije za izbor zakonski neovisna tijela te da im Agencija ne može davati obavezujuća uputstva.

Na konkretno pitanje da li svako kome postupanje konkursne komisije po Instrukciji ne ide u prilog može osporiti konkursnu proceduru, Akšamija odgovara potvrdno. Stoga se sada, jedna od Žurnalovih sagovornica koja se zbog propisa ADS-a žalila HKBiH, vjerovatno s pravom pita: U čemu je kvaka? (vidi okvir) I na to pitanje Akšamija ima odgovor.

- Instrukcija je donesena kako bi se ublažili strožiji uslovi propisani Odlukom iz 2006. godine u pogledu „istih ili sličnih poslova“ i kako bi se što širi krug ljudi mogao prijaviti na konkurse (?!) Inače se, tvrdi Akšamija, tokom konkursa traži radno iskustvo na „istim ili sličnim poslovima“ samo u rijetkim slučajevima, u 1,5 do 2 posto konkursa u institucijama BiH.

Kaže da se ove godine u konkursima taj uvjet pojavio samo dva puta, za radno mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova i Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine.

ZAČUĐUJU ME PROCJENE HELSINŠKOG KOMITETA

Akšamija u svom tumačenju novih kriterija, rad u javnoj upravi čak poredi sa uskostručnim poslovima za koje je potrebno ispunjavati i posebne uvjete. Da nije drugačije on bi, kaže, mogao biti direktor Kliničkog centra a autorica teksta, recimo, predsjednica Vrhovnog suda. Konkurs za direktora SIPA-e, naveo je još jedan primjer, bio bi izuzetan primjer diskriminacije jer, "pobogu, traži se da je kandidat policijski službenik, da ima najmanje čin glavnog inspektora te da ima najmanje tri godine godine iskustva u tom činu"!

Akšamijino tumačenje bi, u najkraćem, značilo sljedeće: spornom Instrukcijom je samo sugerirao konkursnim komisijama da traže poseban uvjet ali ga članovi komisija ne moraju poslušati. Kako niko nije obavezan na bilo šta, komisije onda mogu postupati kako žele.

Navodno se u praksi i događa da komisije u istim slučajevima postupaju različito. Ali ni to Akšamiji, očigledno, ne predstavlja diskriminaciju bilo koga pa na pismo HKBiH odgovara komentarom o njihovim kompetencijama.

Začuđujuće su tvrdnje Helsinškog komiteta da je prekršen član 2. Zakona o zabrani diskriminacije, jer bi tako renomirana nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava trebala dobro poznavati sve odredbe istog Zakona, a ne samo jedan član, kaže Akšamija na otvoreno pismo predsjednice HKBiH, Vere Jovanović, u kojem ga poziva da preispita odluke jer su diskriminirajuće.

-Helsinški komitet nije naveo odredbu člana 5. istog Zakona ("Izuzeci od principa jednakog postupanja"), kojim je u tački b propisano da se zakonske mjere i radnje neće smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti..., odgovara Akšamija na poziv HKBiH da razmotri mogućnost povlačenja spornih propisa.

REAKCIJA HKBIH Šta je razumna opravdanost?

- Bez obzira šta gospodin Akšamija rekao i dalje tvrdim da ni jedan konkurs za državnog službenika ne smije u sebi sadržavati bilo kakve uslove koji nekoga stavljaju u neravnopravan položaj, jer tada nije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, kaže za Žurnal predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava Vera Jovanović.

Nije rad u javnoj upravi neka uska stručna oblast pa da se traži poseban uslov!

- Stvoren je jedan začarani krug u koji niko ko već ne radi ili ko ranije nije radio tu ne može ući. Posebno u današnje vrijeme kada je veoma teško doći do posla, nekakvim posebnim uslovima stavljati nekoga u nepovoljniji položaj je diskriminirajuće. Nisu to nekakve doktorske ili uske stručne oblasti pa da se traži poseban uslov. Zna se kakvu stručnu spremu treba da ima državni službenik za traženi konkurs a tražiti nešto posebno, mimo osnovnih zakonskih kriterija je diskriminirajuće, izričita je  Jovanovićka.

 

MENALO Akšamija priča Markove konake i stvara pravnu nesigurnost za aplikante

- Objašnjenje gospodina Akšamije su "Markovi konaci"! Naglasak je na tome da Instrukcija nije obavezujuća, nego kao neka pouka, uputstvo Institucijama BiH i Komisijama za izbor državnih službenika. Pa valjda pravnici u institucijama BiH treba da znaju šta se podrazumjeva pod "istim i sličnim poslovima", ako su to već ugradili u svoje Pravilnike o sistematizaciji, kao i da članovi Komisija za izbor (čiji se rad masno plaća i u kojima se uglavnom vrte isti ljudi) treba da poznaju propise. I neka mi samo ne priča o nezavisnosti komisija. Od njega osobno možda i jesu nezavisne ali svi koji radimo u javnim institucijama znamo od koga nisu, kaže Nada Menalo, uposlenica SIPA-e, koja je uprkos 20-godišnjem pravničkom iskustvu (sa Višom stručnom spremom i u javnom preduzeću a ne u organima javne uprave) nakon sticanja visoke stručne spreme bezuspješno pokušala aplicirati na jedan od konkursa za državnu upravu, kako bi bar položila javni ispit.

Nakon Akšamijinog pojašnjenja joj je, kaže, jedino jasnije zašto joj neke kolege šapatom sugerišu da pokuša ponovo, jer se navodno kod neke komisije može proći a kod neke ne.

Zanima me zašto? U čemu je kvaka? Je li rješenje umilostiviti komisiju na neki način ili kupiti potvrdu o radnom iskustvu. Ovdje mi padaju na pamet samo dva termina: pravna nesigurnost i korupcija. A ja hoću jasnu situaciju, propise a ne nikakvu milost komisije!, kaže Menalo

(zurnal.info)