REVIZORI KRITIKOVALI ELEKTROPRIVREDU HZHB: Zašto je struja prodavana jeftinije nego što je kupovana?

Elektroprivreda HZHB je tokom prvih pet mjeseci 2015. godine kupovala struju po većoj cijeni od one po kojoj ju je prodavala, pišu revizori u svom posljednjem izvještaju o poslovanju ove kompanije.

Revizori nisu pronašli objašnjenje zbog čega je struja prodavana jeftinije od nabavne cijene. Tokom 2015. godine Elektroprivreda HZHB je struju najčešće nabavljala od privatnih kompanija za trgovinu strujom. Samo manji dio električne energije ova kompanija nabavila je od dvije druge entitetske elektroprivrede i Hrvatske elektroprivrede, ističu revizori, iako su i Elektroprivreda HZHB i Elektroprivreda Bosne i Hercegovine u većinskom vlasništvu Federacije.

Bivši direktor ove kompanije Nikola Krešić negira ove tvrdnje.
- Kada kupujem onda ne prodajem, pa nisam valjda "svezao" - kaže za Žurnal Krešić.

 

Razlika u cijenama

Pogrešnim računanjem prosjeka revizori u svom izvještaju pišu kako je prosječna nabavna cijena električne energije bila 110 maraka dok se iz izvještaja Elektroprivrede vidi kako je stvarna cijena bila 51,29 eura po megavatsatu, što ne mijenja činjenicu da postoji razlika u kupovnoj i prodajnoj cijeni struje.

Bivši direktor Elektroprivrede Nikola Krešić slikovito objašnjava da se ne slaže sa stavom revizora o razlici u cijenama.
- Nije kilovatsat čaša jogurta, on ima kratak rok trajanja a kilovatsat nema roka trajanja, kada ga proizvedeš mora ga neko potrošiti - kaže Krešić.

Dokumenti o trgovini strujom Elektroprivrede HZHB do kojih je došao Žurnal pokazuju kako je prosječna kupovna cijena u prvih pet mjeseci 2015. godine bila 51 euro odnosno 100 maraka.

 

Prodajna cijena od januara do maja 2015. godine bila je 92 marke po megavat satu, pišu revizori dok je ta cifra u izvještajima Elektroprivrede 43,5 eura odnosno 85 maraka po megavatsatu jer Elektroprivreda u svoj prosjek nije uvrstila cijenu takozvane tercijalne rezerve prema Elektroprivredi čija je cijena 126 eura po megavatsatu.

Kod izračunavanja prosječne cijene u obzir se podjednako uzimaju samo cijene kupljene odnosno prodane struje ali ne i njene količine. U prosječnu cijenu je uračunata i cijena takozvane distributivne cijene struje od druge dvije entitetske elektroprivrede i Hrvatske elektroprivrede.
- Distributivne cijene se ne mogu porediti, oni su negdje prikopčani na našu mrežu a negdje mi na njihovu - objašnjava Krešić.

Od osam kompanija od kojih je tokom prvih pet mjeseci kupovala struju, Elektroprivreda HZHB je u istom periodu za njih pet imala u prosjeku veću prodajnu od kupovne cijene.

Elektroprivreda je najviše struje u ovom periodu nabavila od kompanije Energy Financing Team. Struja je kupovana u prva tri mjeseca 2015. godine po fiksnoj cijeni od 48,42 eura po megavatsatu.

U februaru, u isto vrijeme kada je struja od EFT-a kupovana po 48 eura, ovoj kompaniji je prodavana po cijeni od 44 eura. U martu je prodajna cijena za EFT bila još povoljnija, oko 39 eura da bi u maju pala na 38 eura ali kupovine od ove kompanije nije bilo tokom mjeseca maja.

Elektroprivreda je od ove kompanije tokom prvih pet mjeseci 2015. godine nabavila 66 hiljada megavatsati struje u vrijednosti od 3,2 miliona maraka a prodala joj 20 hiljada megavatsati struje u vrijednosti od 871.300 maraka.

Prosječne prodajne cijene struje od januara do maja, osim u slučajevima trgovine sa Elektroprivredom BiH, Hrvatskom elektroprivredom i manjom količinom struje prodane Repower Adria Sarajevo, nisu prelazile vrijednost nabavne cijene od EFT-a koji je u ovom periodu bio ubjedljivo najveći dobavljač struje za Elektroprivredu HZHB.

Krešić kaže kako su kratkoročne kupovine rađene samo kada je Elektroprivreda proizvodila manje struje od potreba svojih kupaca.
- Kada prodajemo to je onda kada imamo podmirene svoje potrebe, da zadovoljimo sve distributivne potrošače i ono što imamo viška prodajemo - kaže Krešić i objašnjava da se radi o mjesečnom pregledu te da bi za razumijevanje kratkoročnih trgovina trebalo vidjeti dnevnu trgovinu: Mi kupujemo energiju kada nama fali da pokrijemo svoje potrebe, to je u satima u danima… 

Do kraja godine odnos se promijenio u korist prodajne cijene.

Velike količine struje, 119 hiljada megavat sati, kupljene su u julu od EFT-a po cijeni od 44 eura što je ispod prosječne nabavne cijene u ovom mjesecu od svih drugih dobavljača.

EFT-u je, istina nemjerljivo manja količina struje, u istom mjesecu prodavana po cijeni od gotovo 68 eura. Svih 109 hiljada prodanih megavat sati prodani su po cijeni skupljoj od nabavnih 44 eura. 

 

Manje kratkoročne nabavke

Revizori su Elektroprivredu kritikovali zbog nabavke struje “na temelju kratkoročnih ugovora”, tako što je e-mailom obavještavala potencijalne dobavljače o kratkoročnoj kupovini.
“Potencijalni dobavljači su na isti način elektronskim putem dostavljali ponude, te je vršen odabir ponuđača po najnižim ponuđenim cijenama. Na navedeni način vršena je i prodaja električne energije potencijalnim kupcima”, pišu revizori u svom izvještaju i dodaju kako je na ovaj način prekršen Zakon o javnim nabavkama.

Bivši direktor Krešić istim smatra kupovinu i prodaju struje Elektroprivrede, "trgovina kao i svaka druga". Dok, kako tvrdi Krešić, kratkoročne prodaje Elektroprivrede koja struju dobija isključivo iz hidroelektrana, nije moguće predvidjeti, okvirne godišnje potrebe je moguće prognozirati smatraju revizori.
- Imamo našu proizvodnju ali ko može planirati proizvodnju naše Elektroprivrede - kaže Krešić i objašnjava kako je najveća proizvodnja bila 2010. godine a najmanja 2012. godine i to dvostruko manja nego prethodne godine.
- Ne mogu se ja dogovoriti sa onim odozgo kad će mi dati kišu - kaže Krešić i dodaje kako je pratio cijene na mađarskoj berzi HUPX i usklađivao ih sa onima Elektroprivrede.

Dok je prethodnih godina Elektroprivreda manjak struje nabavljala kroz velike godišnje tendere, Krešić kaže kako je on struju nabavljao kroz manje nabavke.
- Prije su bila tri velika tendera, ja sam to razbio na manje tendere jer su se javljali veliki igrači a na ove tendere koji su manji mogu se javiti ovi srednji igrači - objašnjava Krešić.

Oprost duga

Revizori su naveli kako je Elektroprivreda usvojila niz pravilnika ali da oni nisu bili dovoljni da se uspostavi dovoljno dobar sistem internih kontrola. To se zatim odrazilo na propuste kod naplate potraživanja od kupaca, između ostalog.

Tako su dugovi koje druge kompanije imaju prema Elektroprivredi 2015. godine dostigli gotovo 300 miliona maraka. Najveći dužnik je Aluminij Mostar čiji je dug bio dostigao cifru od 167 miliona maraka. Više od 130 miliona od ovog duga u 2015. godini je iz stavke potraživanja prebačeno na takozvani teret rashoda. Problem je bio što se na ovaj način mogu knjižiti samo dugovi iz prethodne godine dok je Elektroprivreda za Aluminij to radila i nakon dvije i više godina.

Ovakvo knjiženje teoretski ne znači da je dug otpisan ali u praksi Elektroprivrede znači da on vjerovatno nikada neće biti naplaćen.
“U 2015. godini naplaćeno je samo 1.934.685 maraka potraživanja koja su u ranijem periodu ispravljena na teret rashoda”, naveli su revizori.

Kompaniji Elektrobosna-N, koja je u stečaju, dug od 18,7 miliona maraka u potpunosti je otpisan.

“Ovako visoka nenaplaćena potraživanja upućuju da se ne vodi briga o imovini, obzirom da Društvo ima sve mehanizme naplate (tužba, reprogram duga, zaključenje sporazuma o odgođenom plaćanju, iskapčanje sa napajanja električnom energijom i sl.) potraživanja, te su dovela do negativnog finacijskog rezultata (gubitka) u poslovanju”, navode revizori.

Zvaničan komentar Elektroprivrede HZHB o revizorskom izvještaju nismo dobili do trenutka pisanja ovog teksta.

(zurnal.info)