Zašto su „pale“ optužnice protiv Čovića, Bičakčića, Dodika...

Tužiteljstvo nije dokazalo optužbe i cijela je optužnica zasnovana na pretpostavkama, obrazloženje je oslobađajuće presude Kantonalnog suda Sarajevo, izrečene bivšem direktoru Federalne porezne uprave, Ramizu Džaferoviću. Džaferović se teretio da je zloupotrebom ovlasti, dok je bio direktor Federalne poreske uprave, 1997. i 1999. godine, Zavodu za platni promet omogućio imovinsku korist višu od 3 miliona maraka.

„NESTALI“ DOKAZI

Samo nekoliko dana kasnije, 27. juna, Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, i još šestoro optuženih u predmetu privatizacija Eroneta 1999. godine, Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je svih optužbi.

Predsjedavajući sudskog vijeća, Hamo Kebo, obrazložio je ovakvu presudu konstatacijom da je optužnica bila puna formalnih nedostataka. Na koncu je rekao i da je optužnica podignuta devet mjeseci nakon zastare krivičnog djela koje je tretirala, te da je zapravo uopće nije bilo moguće ni podići?! Optužnicu je sud u Mostaru potvrdio u junu 2010. godine.

Čovića, koji je 2000. godine bio ministar finansija FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a Mostar (današnji HT Mostar) i ostale optužene, teretilo se da su dionice mobilnog operatera Eroneta iz tadašnjeg HPT-a prebacili kompanijama Croherc, Alpina Komerc i Hercegovina osiguranje, kojima je HPT Mostar dugovao novac za građevinske radove. U optužnici je navedeno da je zbog svega Federacija mogla ostati bez više od 4,5 miliona KM.

Nije bilo dovoljno dokaza ni u slučaju pred Sudom BiH u kojem se Čović skupa sa nekadašnjim federalnim premijerom Edhemom Bičakčićem teretio za zloupotrebu ovlasti i nezakonito trošenje budžetskog novca 1999., i 2000. godine. U martu 2011. godine je potvrđena prvostepena oslobađajuća presuda iz aprila prošle godine. Bičakčić i Čović bili su optuženi da su samovoljno iz sredstava tekućih rezervi izdvojili 7,8 miliona KM za kupovinu i obnovu 64 stanova za zaposlene u federalnim organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, te za neke vojne dužnosnike.

Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, bio je akter još jednog predmeta, "Čović- Lijanovići". Krajem 2006. godine je Sud BiH Čovića nepravosnažno osudio na 5 godina zatvora zbog optužbi da je za vrijeme dok je bio federalni ministar finansija, vlasnicima mesne industrije Lijanovići omogućio da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse.

Nakon žalbenog postupka, Sud BiH se, u julu 2008. godine, proglasio nenadležnim, te je predmet ustupljen Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Navodno je nova optužnica tek ovih dana proslijeđena Kantonalnom sudu Sarajevo na potvrđivanje.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je u martu ove godine objavio šokantne detalje o sudbini dokaza važnih za ovaj slučaj. Potkrepljući istraživanje izjavama ključnih ljudi u dvije institucije, novinari CIN-a pronašli su da je dio originalne dokumentacije, dokaznog materijala u predmetu Čović-Lijanovići, nestala?!

U slučaju su, uz Čovića i braće Lijanovići, prvobitno bili optuženi i nekadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH, Mato Tadić, te profesor Zdravko Lučić. Zbog nedostatka dokaza, oslobođeni su svih optužbi.

SVE PO ZAKONU

Podsjetimo na još jedan sudski proces okončan oslobađajućom presudom, na suđenje nekadašnjem federalnom premijeru Edhemu Bičakčiću i Nedžadu Branković u Kantonalnom sudu Sarajevo. Njima se na teret stavljalo da su 2000. godine, Brankoviću, dok je bio direktor Energoinvesta, kupili stan od 132 kvadrata u sarajevskom naselju Ciglane. Optužnica ih je teretila da su budžet FBiH oštetili za 114.000 KM, a Energoinvest za 150.000 KM.

Branković i Bičakčić su u oktobru 2010. godine oslobođeni optužbi a predsjedavajuća Sudskog vijeća Dalida Burzić je, čitajući presudu, rekla da Tužiteljstvo nije iznijelo u ovom procesu nijedan relevantan dokaz za krivična djela iz optužnice.

Vijeće trojice Osnovnog suda u Banjoj Luci izreklo je u oktobru 2005. godine oslobađajuću presudu bivšem premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku i tadašnjem ministru finansija Novaku Kondiću, optuženima da su od januara 1998. do kraja 2000. godine isplatama po raznim osnovama oštetili budžet RS-a za 3,17 miliona KM. Predsjednik sudskog vijeća, sudija Spasen Keleman, u obrazloženju presude naveo je da Okružno javno tužilaštvo tokom postupka nije dokazalo da su Dodik i Kondić iskoristili službeni položaj i ovlaštenja. Nedostajala je određena dokumentacija iz Arhiva Republike Srpske.

Sud BiH je bivšeg predsjednika Republike Srpske i nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Mirka Šarovića, u predmetu "Privredna banka Srpsko Sarajevo, 2006. godine oslobodio svih optužbi, zbog nedostatka dokaza.

"POLITIČKE OPTUŽNICE", NEZNANJE ILI SLUČAJNOST: Struka smatra da treba pokrenuti ozbiljnu diskusiju o dosadašnjoj pravosudnoj praksi u BiH

U Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH , kako nam je rečeno, mogu govoriti samo o određenim statistikama, ali ne i nastalim na osnovu parametara koji su zajednički u ovoj priči. Dakle, nema statistika o slučajevima u kojima su oslobađajuće presude uslijedile zbog nedostatka dokaza.

Niko iz struke ne želi komentirati pojedinačne presude i pristali su tek komentirati čestu pojavu da sudski procesi završavaju oslobađajućim presudama. Zajednički je stav da je krajnje vrijeme da se počne razgovarati o tome je li problem u zakonskim rješenjima, sposobnosti tužilaca ili procjeni sudija.

Glavni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta BiH, i član Udruženja tužilaca BiH, Zekerija Mujkanović, kaže kako je vrijeme za ozbiljnu, sveobuhvatnu raspravu.
- Činjenica je da veliki broj procesa završava oslobađajućim presudama i očigledno je da nešto ne štima. Ili je uzrok u aktuelnom zakonodavstvu ili tužioci nisu u mogućnosti dokazati optužbe, možda i jer je visok prag sudskog dokazivanja, kaže Mujkanović za Žurnal.

Predsjednik Kantonalnog suda u Livnu, član Predsjedništva Uduženja sudaca Federacije, Nedim Begić, nema utisak da je broj oslobađajućih presuda previsok. Bar kada je riječ o praksi na livanjskom sudu.
- Sud sudi na temelju dokaza iz spisa. Sve drugo što bih sada rekao bojim se da bi bilo pogrešno shvaćeno. Druga je stvar što vi, primjera radi imate slučaj i da, recimo, ubica prizna zločin ali nema materijalnih dokaza za to. Nema oružja, nema analize "parafiinske rukavice", pa se dogodi i da optuženi bude oslobođen, kazao je sudija Begić za Žurnal.

Lični stav advokata Josipa Muselimovića je da je do brojnih oslobađajućih presuda došlo jer imamo hrabre i časne suce te stručnu i održivu odbranu. Muselimović kaže da optužnice često nije teško oboriti ukoliko u njima nema ozbiljnih argumenata.
- U nekom času se nekim strukturama učini zanimljivim optužiti nekog. Istražni postupak se pokrene a po novom zakonodavstvu, koje smatram tragičnim, obrana nema nikakvog učešća. Sve dok optužnica ne bude podignuta. U međuvremenu organi gonjenja i tužiteljstva provode istragu, na način kako to oni vide. U međuvremenu mediji, ne poštujući načelo presumpcije nevinosti, proglase optuženika kriminalcem, lopovom, kaže Muselimović.

(zurnal.info)