Zbogom, Zuhra

Prekjuče, oko 17 sati, granata je povrijedila mog komšiju Bakira Gljivu i još dvojicu dječaka. Odvezli smo ih u bolnicu Koševo. Najgore je prošao Bakir. Sa nekoliko teških povreda po glavi i leđima, ostao je u bolnici, a dvojica dječaka, sa lakšim povredama, vraćeni su kućama.

Pred prijemnom ambulantom klinike na Koševu bila je velika gužva. Stalno su dolazila nova vozila sa oznakama hitne pomoći, zavijale su sirene, neprestano su stizali novi ranjenici. Nekoliko umornih ljudi stajalo je pred ulazom, dvojica-trojica sa puškama, ostali u bijelim mantilima. Jedan je pričao kako je postalo nemoguće raditi, kako mrtvi i ranjeni stalno dolaze. Rekao je da u tom času u mrtvačnici ima više od 80 mrtvaca koje niko ne traži niti pokušava da ih sahrani. Neki su tu i po sedmicu dana.

I u čekaonici ambulante bilo je nekoliko ljudi. Tačnije, jedna žena i dva mlađa muškarca, zabrinuti i ćutljivi, sjedili su na crvenim plastičnim stolicama uza zid.

U jednom trenutku izašao je visok, mlad ljekar iz ambulante i rekao ženi i dvojici muškaraca:

- Umrla je. Sve smo pokušali. Otvorili smo je, pokušali sa masažom srca, ali nije pomoglo...

Žena je zaplakala sjedeći na stolici. Muškarci su počeli da hodaju po čekaonici, plačući tiho i bez glasa.

• Jesi li ti otac? - upitao je ljekar nižeg muškarca.

• Jesam.

Pitao ga je koliko ima godina, a zatim rekao:

• Mlad si. Čim ovo prođe, rađajte drugo dijete...

Zatim je ušao u ambulantu i vratio se sa čašom vode u kojoj je bilo neko sredstvo za umirenje. To je popila žena.

Muškarci su zatim otišli za ljekarom, da daju podatke. U čekaonici je nastala nestvarna tišina. Žena je ustala, krenula ka izlazu, a zatim se naslonila na zid kraj prozora.

Bio je to trenutak kad se svijet ruši.

Prišao sam joj i upitao ko je umro. Kroz suze je jedva odgovorila da je umrla djevojčica Zuhra Lingo, učenica šestog razreda osnovne škole, koja je živjela na Bistriku, u Ulici Kamenica 60. Igrala se pred kućom kad je pala granata.

Muškarci su izašli. Za njima su izlazili ljekari, bolničarke, neke su još plakale. Pričekali su desetak minuta a zatim je izašao ljekar i rekao ocu poginule djevojčice:

• Hoćeš li da je vidiš?

Klimnuo je glavom i nestao iza vrata. Nekoliko minuta kasnije obojica su se vratila i ljekar je, u prolazu, govorio:

• Večeras ne možete ništa završiti. Javite se ujutro...

• Hvala – rekao je otac ubijene djevojčice.

Pružio je doktoru ruku i pozdravili su se kao da su završili neki važan posao.

Između njih je stajala sjenka smrti.

Kad su otišli, prišao sam ljekaru i pitao kako je umrla djevojčica. Odgovorio je da je dovezena već u stanju kliničke smrti, da su pokušali da je ožive masažom srca, ali je bilo prekasno.

• Bio je to direktan pogodak gelera u srce – kao da se pravdao.

Tako je umrla Zuhra Lingo, djevojčica sa Bistrika. Bio je 9. maj 92, sunčano predvečerje, ali ni vrijeme ni prostor nisu imali obilježja ni smisla.

Zbogom, Zuhra! Neka se bolu i tuzi onih koji su te poznavali i voljeli pridruži i jedna nepoznata suza...

(zurnal.info)