ŽELJEZNICE RS: Zbog gubitka od 160 miliona slijedi otpuštanje radnika

Željeznice Republike Srpske u tako su jadnom stanju da im ne gine povratak na parne lokomotive, pa bi ovdašnjim prugama ponovo mogao jezditi “ćiro”. Ukupan gubitak preduzeća narastao je na cijelih 159,6 miliona maraka, što je svega 74 miliona manje od ukupnog kapitala kojim raspolažu Željeznice RS!

POVRATAK NA ĆIRU

Ne treba biti na kraj srca, jer ćiro ima svojih prednosti, postoji mogućnost korištenja raznih jeftinih goriva (drvo, ugljen, nafta), koja su nadohvat ruke širom Republike Srpske. Klackajući se do neke od destinacija u boljem dijelu BiH, imaćete vremena napretek da se divite našoj vlasti koja nas je, zbog bolje budućnosti nas samih, vratila godinama unazad, ne dozvoljavajući da nas zatruju moderna dostignuća mrskog Zapada. Kao otkrovenje, učiniće vam se riječi Zdravka Savića, direktora Željeznica RS, koji je obećao da će u buduće, kako bi naše željeznice opstale i ostale, štediti na svakom koraku, pa će i na službena putovanja odlaziti vozom.

Željeznice RS, kojima poslednjih godina upravljaju kadrovi Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), odvezene su ravno u finansijsku provaliju iz koje je neće izvući ni Savićeva nebulozna požrtvovanost. Samo u prvih devet mjeseci prošle godine, prema poslednjem finansijskom izvještaju, Željeznice su uspjele da uknjiže 11. 585. 597 maraka novog gubitka. Uz to, firma ima 69,2 miliona maraka dugoročnih kredita, ali se na platama nije štedilo, pa je za njih izdvojeno četiri miliona više nego u 2009. godini. Na zarade i naknade zaposlenih za prvih devet mjeseci prošle godine potrošeno je 40,3 miliona maraka. Kako i ne bi kada je bivši direktor Željeznica RS Petko Stanojević tokom svog jednogodišnjeg gazdovanja ovim javnim preduzećem primio 500 novih radnika, koji su mu, zajedno sa članovima svoje porodice, poslužili kao izborna baza da se dokopa mjesta poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS. S obzirom da su Željeznice pred finansijskim kolapsom, svi netom primljeni radnici sada će biti otpušteni, a Stanojević će, bez ikakve odgovornosti za propast preduzeća i sudbinu radnika, svaki mjesec inkasirati poslaničku platu od preko tri hiljade maraka. Koga briga što je Stanojević radnicima ostao dužan 21,4 milion maraka, raznim dobavljačima više od 15 miliona maraka, što su Željeznice mjesecima trošile više nego što su imale...

Željeznice RS su godinama sistematski uništavane i bjesomučno pljačkane. Nekada velika i moćna firma urušena je ogromnim kriminalom i dovedena na prosjački štap. Prateći revizrske izvještaje o poslovanju Željeznica RS od 2005. do 2009. godine sasvim je jasno da je SNSD-ova vlast egzekutor ovog preduzeća. Tako je na kraju 2005.-e, kada je premijer RS bio Pero Bukejlović, gubitak Željeznica iznosio oko 1,7 miliona maraka, da bi poslije dolaska Milorada Dodika na čelo Vlade RS (u martu 2006.-e) i promjene menadžmenta u Željeznicama, gubitak na kraju te godine porastao za cijelih 14 miliona i iznosio je cca 15,7 miliona maraka. Dvije godine kasnije, na kraju 2008.-e gubitak se popeo na 14,5 miliona, naredne godine je skočio na 22 miliona maraka, a do septembra 2010. popeo se na blizu 160 miliona KM.

STRANAČKO UDOMLJAVANJE

Od kako je SNSD preuzeo Željeznice RS gubitak firme se povećavao svake godine. Tokom 2008. menadžment je u dva navrata podigao komercijalne kredite, ukupno 21 milion maraka, kako bi se održalo poslovanje firme. Željeznice RS su se zadužile i u prošloj godini za novih 40 miliona maraka, kako bi se isplatile plate željezničarima i spriječila najavljena pobuna do oktobarskih izbora. Oktobar je prošao, SNSD pobijedio, Željeznice srljaju u ambis, radnicima, kojih je u protekle četiri godine primljeno 800, prijete otkazi, a sve šanse za oporavak preduzeća su prokockane.

Vlada koja je prethodila Dodikovoj dobila je kredit od evropskih banaka kako bi provela program rješavanja viška radnika i stabilizacije sistema zbog enormno visokih troškova plata u to vrijeme. Tim kreditom, redukovan je broj radnika na 3050, a trebalo ga je svesti na 2600. Osvajanjem vlasti, SNSD od Željeznica RS prave poligon za stranačko udomljavanje, što se direktno odražava na troške plata, koji se poslednjih godina enormno povećavaju. Istovremeno, svi krediti koje su podigle Željeznice RS nisu bili razvojnog karaktera, već su poslužili samo za kupovanje socijalnog mira. Željezničke radionice ništa ne rade, jer nemaju sredstva za rad, a kapaciteti koji su održavali željeznicu potpuno su uništeni. Nesreće na prugama, kojih je u RS poslednjih godina bilo mnogo, posljedica su neodržavanja sistema. Željeznice RS pljačkane su i putem raznoraznih studija, poput Studije o modernizaciji željeznica, koju je inicirala Vlada. Posao je na namještenom tenderu dobila italijanska firma ISAF i isplaćeno joj je 2,2 miliona KM. Stručnjaci, pak tvrde, da predložak studije nije vrijedio ni 100 maraka.

(zurnal.info)