Život u industrijskom paklu

Banjalučka Ložionička ulica djeluje kao predvorje pakla. Željezo, raspadnuti vagoni, šljunak, smeće, blato… Svega tri kilometra od centra grada.

To što žive tako blizu centra, stanovnicima Ložioničke ulice u banjalučkom naselju Lazarevo-Budžak ne znači ništa, jer su zatrpani tonama željeza, šljunka i desetinama starih rashodovanih poluraspadnutih vagona, smještenih tik uz njihove porodične kuće. Nemogući uslovi za život natjerali su stanovnike iz ove ulice da zaprijete protestima u centru grada, ukoliko gradska uprava ne obezbjedi sredstva i način za njihovo preseljenje. Ili preseljenje nekoliko velikih firmi koje posluju desetak metara od njihovih dvorišta.

NESNOŠLJIVO ZAGAĐENJE

Do naselja se stiže jedva prohodnim putem koji su uništile stotine kamiona, koji njim prođu dnevno. Sa jedne strane puta sjedište je nekoliko firmi za proizvodnju svega i svačega; od žice do, zanimljivo, rude boksita. Sa druge strane je ogromna količina željeza koju rovi bager, te šljunak i vagoni. Kao u pravoj industrijskoj zoni, što ovaj dio naselja i jeste. Tako je odlučeno prije nekoliko decenija kada je naselje bilo periferija, a u njemu živjelo mnogo manje ljudi. Iako je sada taj dio prenaseljen, ništa se ne preduzima da se stanovnicima obezbijedi normalan život.

Konstantno mještani naselja upozoravaju gradske vlasti da žive u nemogućim uslovima, uz nesnošljivu buku i zagađenje. Konstantno ih nadležni u gradskoj administraciji isto toliko dugo ignorišu.

Mi uporno postavljamo pitanje ekoloških dozvola za firme koje ovdje rade. Truju nas i vazduhom i vodom, jer sve ovo ide u zemlju. Od prašine i buke je nemoguće živjeti ovdje, priča Kornela Vuković.

Gradska administracija na naše pitanje o ovom problemu nije prozborila ni riječi.

Ipak, prijetnje građana protestima očigledno su u godini lokalnih izbora bili prevelika opasnost čak i za suverene vladare Banja Luke pa je nedugo nakon najave protesta, na teren u Ložioničku ulicu izašla ekipa banjalučkih ekoloških inspektora.

Žurnalu, za razliku od administracije, otkrivaju šta su na terenu zaključili. A ono što su otkrili još je lošija slika od one na koju su upozoravali građani. I otvara sumnje u mnogo nečasnije radnje od samog nemara.

Dva inspektora banjalučke ekološke inspekcije kontrolisale su sve firme koje posluju u staroj industrijskoj zoni. Rezultat je poražavajući: tri kontrolisane firme ne ispunjavaju osnovne uslove za poslovanje u mjestu u kojem se nalaze. „Rudnici Boksita“ d.o.o. Milići nemaju ekološku dozvolu, „Milkus“ d.o.o. Pale nema dozvolu za upravljanje otpadom. Ekološku dozvolu nema ni preduzeće iz Prnjavora, „Komerc mali“.

Ekološki inspektori ponovo će u kontrolu ovih dana. Kontrolisaće se firme kojima je naređeno da pribave relevantne uzorke ispitivanja kvaliteta životne sredine u krugu njihovih postrojenja, kao i firma kojoj je naređeno da pribavi dozvolu za upravljanje otpadom.

Rudnici boksita moraju pribaviti ekološku dozvolu u ministarstvu jer imaju kapacitet koji je iznad donje granice za koju bi ekološku dozvolu izdavala lokalna samouprava. U ekološkoj dozvoli moraju biti sažete sve mjere koje će spriječiti emisiju svih mogućih zagađenja u životnu sredinu, pojašnjava za „Žurnal“ glavni gradski ekološki inspektor Tatjana Nišić.

LAKO DO EKOLOŠKE DOZVOLE

Objašnjava i kako je moguće da kontrole do sada nisu vršene, a razlog je, tvrdi, jednostavan: Republička inspekcija posao u gradu prepustila je gradskoj ekološkoj inspekciji u kojoj rade dva inspektora koji na teren izlaze gotovo isključivo po pozivu građana, kao u ovom slučaju. Apsurdno da apsurdnije ne može biti. Gradska vlast je ćutke prešla preko činjenice da su pojedine firme uhvaćene na dijelu kako posao štetan po životnu sredinu i zdravlje ljudi rade bez potrebnih dozvola.

Nekoliko dana nakon inspekcije osvanuo je u medijima Konkurs kojim grad Banjaluka obavještava javnost o podnošenju zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole preduzeća „Komerc mali“ d.o.o., koje se bavi izgradnjom armaturnih mreža. U Službenom glasniku RS (2006.) jasno piše da ova vrsta posla ne može ni da počne bez ekološke dozvole. Grad je preko toga očigledno prešao.

Ekološke dozvole u gradu izdaje Odjeljenje za prostorno uređenje, a mještani ulice u staroj industrijskoj zoni savjetovani su da sve učine kako bi spriječili izdavanje pomenutih dozvola. Upozoreni su da nadležni u ovom Odjeljenju ekološke dozvole izdaju olako, kako ih ko zatraži, i da to što će neko preduzeće dobiti ekološku dozvolu, u suštini, mještanima neće značiti apsolutno ništa.

Zanimljivo, ali ne i iznenađujuće, mještani Ložioničke ulice nemaju podršku svoje mjesne zajednice. Predsjednik mjesne zajednice građane je okrivio da su načinili grešku, jer nisu reagovali kada je usvajan aktuelni regulacioni plan. Uvjerava i da mjesnu zajednicu niko nikada nije obavjestio da su građani na rubu živaca, iako oni mašu papirima koje su slali i na adresu MZ. Trovanje građana se nastavlja, a niko ništa adekvatno ne preduzima, niti će, kako stvari stoje, preduzeti.

(zurnal.info)