Zlatko Lagumdžija ponosan na vojsku poniženih radnika

Pokazali smo da znamo spašavati naše firme i radnike koje su 18 godina pljačkali i uništavali. Danas Krivaja, Konjuh, Granit, Hidrogradnja i brojna druga preduzeća rade, a njihovi radnici primaju plaće i žive od svog rada, reče Zlatko Lagumdžija u svom otvorenom pismu glasačima u Bosni i Hercegovini. Hladno, tek tako, potpuno uvjeren u to što govori.

Očigledno je da se predsjednik jedne od vladajućih stranaka u BiH, Socijaldemokratske partije (SDP), nimalo ne stidi pred hiljadama radnika nekadašnjih uspješnih kompanija koje spominje, a koji danas ako i rade, od plata koje ponekad dobiju, zapravo samo preživljavaju. Ili ih se "ušutka" nakon protesta ponekom "jednokratnom uplatom", i to ako se radnicima posrećilo da je dnevno-politički trenutak bio povoljan, pa Lagumdžijin resorni ministar dao zeleno svjetlo da se nekome i pomogne.

Bar kada je riječ o konkretnim slučajevima, bespotrebna su dodatna pojašnjenja, Lagumdžijinu tvrdnju da radnici u preduzećima koja je spomenuo primaju plaće i žive od svog rada, jednostavno demantira realnost.

"MINIMALCEM" DO RADNIČKOG GLASA

Problemi u Granitu kojeg Lagumdžija spominje u pismu, nisu od jučer, i vijest od proljeća ove godine da je u ovom jablaničkom preduzeću pokrenuta proizvodnja, jeste odlična, međutim...

Ostalo je u Granitu jedva više od 200-tinjak radnika i počeli su da proizvode, ali će im za finansijske zaostatke tokom posljednjih šest godina, kada je počela privatizacijska pljačka, vjerovatno trebati isto toliko vremena da se oporave.

Agencija za privatizaciju Hercegovačko - neretvanskog kantona je 2004. godine potpisala ugovor sa Ortačkom grupom o prodaji 67 posto državnog kapitala. Radnici su radili, gledali koliko se proizvodi, čekali zaradu, ali je nije bilo.

Kad im je prekipjelo, svojim su buntom u Granit doveli i istražne organe, i pokazalo se da za tužioce u ovom preduzeću ima posla.

Očito je da su Lagumdžiju njegovi kadrovi u Vladi Federacije, zaboravili podsjetiti i na situaciju u Hidrogradnji.

Radnici ove kompanije su još u martu pred zgradom Vlade u Sarajevu, vapili da im se pomogne. Jer zbog dugova, teško da mogu konkurirati za određene poslove koje bi i mogli raditi. Molili su da im se isplate njihove zarade, uplate doprinosi za zdravstveno i penzijsko osiguranje te da se zaustavi gomilanje dugova Hidrogradnje.

Ako Hidrogradnja trenutno ne duguje 11 miliona KM, a tu su cifru radnici spominjali u martu, onda Lagumdžija može da se hvali i pred 930 radnika Hidrogradnje.

Šta se napiše kad zanijemite od šoka, jedino se još to može priupitati Lagumdžiju nakon što je na spisak preduzeća koje je njegova vlast podigla iz pepela, uvrstio i Krivaju iz Zavidovića!?

Tačno je da Krivajini radnici dolaze na posao, ali da baš dostojanstveno žive od svog rada...? Rade povremene poslove, nedovoljne za rezultat s kojim bi se neko hvalio. I ne radi ih oko 1.500, koliko bi trebalo, već je taj broj u međuvremenu prepolovljen.

Pa i oni mjesečno dobiju ili "minimalac" ili po 100 KM?!

Ostali su radnici poslati kući "na čekanje".

U Krivaji je, nakon što se privatizacija iz 2008. godine pokazala totalnim krahom, u ljeto prošle godine proglašen stečaj, a trenutno su u dugovima oko 100 miliona KM!

Zlatko Lagumdžija misli da ima razloga i da se hvali što se 550 radnika živiničkog Konjuha, nakon dugo vremena podsjetilo kako uopće izgledaju domaće novčanice, kada su ljetos dobili jednokratno po 200 KM. Pa i to, nakon što je federalni premijer (SDP-ovac) signalizirao isplatu, pa je kako je Žurnal pisao, Konjuhu novac posuđen, od preduzeća koje je jednako u finansijskoj dubiozi kao i oni, od Krivaje iz Zavidovića?!

(zurnal.info)