Junaci našeg doba

Selektor sumnjivih namjera

selvedin avdić

Naš novinar Semir Mujkić, uz povremenu pomoć kolega, već mjesecima istražuje u najmanju ruku sumnjivo poslovanje Bosnalijeka. Nimalo lijep zadatak. Mučan je to i spor posao, treba precizno raspetljavati i dokumentirati sumnjive transakcije, ugovore, falsifikate, fakture i lopovluke raznih vrsta. Na žalost, nije i monoton, jer javi se povremeno i poneki nepismeni gorila s prijetnjama. Najgore je što je dozlaboga gadljiv, morao je zaviriti u odvratan svijet u kojem se zarađuje na tuđoj nesreći.

I konačno, umjesto zadovoljstva zbog uspješno obavljenog posla, stiga je frustracija, jer niko, ama baš niko od nadležnih institucija nije se zainteresirao za rezultate njegovog rada.

ŠTA TE BRIGA TEBE

Zbog toga je naš novinar otišao na konferenciju za štampu ne bi li saznao šta će premijer Nermin Nikšić učiniti da zaštiti državni kapital u “Bosnalijeku”, gdje direktor ima godišnju platu od četvrt miliona maraka, a nikada nije isplatio ni novčića najvećem dioničaru – Vladi Federacije. Nije dobio čak ni priliku da postavi pitanja. Na samo pominjanje “Bosnalijeka”, dočekale su ga uvrede i optužbe da je “ugrozio” premijera. Da dalje ne prepričavam, ako vam se ne gadi, možete sami poslušati audio zapis s tog, po nas ponižavajućeg, a za premijera sramotnog susreta.

Naša novinarka Nermina Šunj imala je slično iskustvo sa federalnim ministrom trgovine Miloradom Bahiljom. Ako se sjećate, njegova supruga i kćerka nedavno su, zajedno sa stotinjak anonimnih smrtnika, zaglavili u snijegu kod Mostara. Neki novinari pisali su dramatične i dirljive tekstove o tom događaju, ali niko se nije zapitao šta je ministarska porodica radila u službenom automobilu i zašto ih je vozio službeni vozač. Kada je naša novinarka podsjetila ministra na ta “zaboravljena” pitanja, on je dreknuo: “Šta te briga” i prekinuo telefonsku vezu.

Mislio sam da se radi o individualnom bezobrazluku tek jednog neodgovornog ministra, ali nakon iskustva s premijerom siguran sam da se ne radi o incidentu. Radi se o premijerskoj instrukciji o ponašanju prema novinarima. Ne vjerujem da instrukcija postoji u pisanoj formi. Nema potrebe, kratka je i jednostavna pa je i najgluplji platformaški ministar može lako zapamtiti:

Ako nebitni novinari upitaju mogu li dobiti informaciju, odgovorite: Ne možete!

Ako zatraže objašnjenje za vaše postupke, odgovorite: Šta te briga!

U posebnoj instrukciji definiran je način za prepoznavanje nebitnih novinara. I ta definicija je sasvim jednostavna, zna premijer s kim sjedi za ovalnim stolom:

Nebitni novinari i mediji su svi oni koje nismo kupili ili zakupili za vrijeme trajanje mandata.

PITANJA JAVNOSTI

v16772_big_niksic_lagumdzijaStidim se, ali moram priznati, svojevremeno sam mislio da je Nermin Nikšić pravi izbor za premijera. Bilo mi je dosta “karizmatičnih” kretena, ušminkanih bjelosvjetskih prevaranata i “šarmantnih” nasilnika. Pomislio sam da je pravo vrijeme za birokratu Nikšićevog tipa: neprimjetnog, skoro prozirnog, bojažljivog partijskog poslušnika. Znao sam da neće napraviti neki posao, ali sam mislio da, takav kakav jeste, neće napraviti ni preveliku štetu – neće imati kuraži za nju.

Pametniji od mene (koristim prigodu da im to javno priznam) upozoravali su me da takve marionete mogu biti najgore štetočine, jer su zbog vlastite ambicije spremni zgaziti sami sebe, pa će s posebnim merakom to učiniti drugima, samo ako dobiju priliku. Svaka im zlatna bila, skrušeno priznajem.

Pošten svijet zazire od Milorada Dodika, ali čini mi se da je većini bosanskohercegovačkih političara on nedostižan uzor. Nije ni čudo – ima najveću vlast, najviše krade, najefikasnije razara državu i ima najveći fundus primitivnih doskočica i pošalica. Sjećate li se kako je Dodik odgovorio novinaru na pitanje kako je kupio avion: Što, jesil mi ga ti kupio. To neodoljivo podsjeća na Nikšićevu primjedbu našem novinaru: Nisi ti javnost. Ista je to gruba drskost, dosjetka nakon koje nasilnici protivnika nenadano udaraju čelom u nos.

Posebno je zanimljiva radoznalost premijera Nikšića o obrazovanju našeg novinara i redakciji u kojoj radi.

Ipak, razumljiva mi je ta znatiželjnost, jer je i sam posjedujem. Mene recimo zanima da li je građanin i socijaldemokrata Nermin Nikšić zaista federalni premijer? U dosadašnjem mandatu nije uspio učiniti ama baš ništa da me ubijedi u to. Sudeći po paradiranju u trenerci na okupljanjima fudbalske selekcije, vjerujem da je u stvari on naš selektor, a da se Sušić tako neovlašteno predstavlja u javnosti.

Moje nedoumice se, na žalost, ne završavaju na ovoj konfuziji...

UPOFPNN

Nermin_NiksicSelektor Nikšić nije dozvolio našem novinaru da završi pitanje čim je pomenuo Bosnalijek. Zašto? Kada televizijski detektivi uoče takvu gestu odmah skidaju tamne naočale i saradniku šapnu da organizira pretres kuće sumnjivca. Mi sebi ne možemo dozvoliti takve televizijske klišee pa zaključiti da izbornik učestvuje u pljački Bosnalijeka. Ali, za sada imamo dovoljno dokaza da posumnjamo u neku vrstu prešutnog odobravanja. Evo nekoliko...

Napisali smo desetak tekstova o Bosnalijeku koje je prenio pristojan broj portala, magazina, novina pa i televizija. Nemoguće je da nijedan ministar, savjetnik, portparol, član kabineta ili bilo ko iz te divizije činovnika nije uočio bar jedan naslov. Ako ne živimo u istim svjetovima, ipak živimo na istoj planeti.

Zašto je “dobroćudni” premijer promijenio raspoloženje i prekinuo konferenciju na pomen Bosnalijeka? Na raspolaganju je imao bezbroj fraza koje svi političari svijeta koriste kada žele izbjeći neugodna pitanja, ali je on odlučio da vrijeđa našeg novinara. Konačno, ali ne i definitivno, kako je moguće da je naš novinar uspio skupiti toliki broj dokaza o sumnjivom poslovanju Bosnalijeka, a da to nije učinio niko iz trenutne vlasti, iako na raspolaganju imaju ovlaštenja, resurse i sve drugo što su zauzeli nakon izborne pobjede?

Zbog toga ćemo, od sada, uz svako pominjanje Bosnalijeka pisati “uz prešutno odobrenje federalnog premijera Nermina Nikšića”, ili skraćeno UPOFPNN. Od te satire odustaćemo tek kada dobijemo bar jedan dokaz da je građanin Nikšić zaista federalni premijer kojem je stalo do državnih kompanija. Ako u međuvremenu skupimo dovoljno dokaza da je on ipak samo selektor sumnjivih namjera, satiru ćemo pooštriti.

(zurnal.info)