Svijet luksuza Proke Dragosavljevića

Proko Dragosavljević bio je ministar porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske, kada je na njenom čelu bio Milorad Dodik. Dragosavljević je iz perioda ministrovanja ostao upamćen po skandaloznom odnosu prema budžetskim sredstvima, što je potvdila i Glavna služba za reviziju javnog sektora RS konstatujući da je njegov resor u 2010. godini potrošio 10.541.022 KM, što je za 2.652.022 KM ili 34 posto više od odobrenog budžeta. Dragosavljević je na taj način prekršio Zakon o budžetskom sistemu RS-a, revizori su mu dali negativnu ocjenu, konstatujući potpuno odsustvo odgovornosti prema načinu i raspolaganju narodnim novcem.

PROKIN SVIJET LUKSUZA

Dio budžeta, koji se odnosio na pomoć sportskim neprofitabilnim organizacijama, probijen je za nevjerovatnih 151 posto.
“Najveći dio sredstava dodijeljen je Košarkaškom klubu 'Igokea' iz Laktaša i to za redovne aktivnosti 500.000 KM. Sportskom ribolovnom savezu RS-a za održavanje Svjetskog prvenstva u fly fishingu dato je 150.000, a odbojkaškom klubu 'Volej' za organizaciju Balkanskog prvenstva u odbojci za žene - juniorke dodijeljeno je 100.000 maraka", precizirala je Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS-u.
To je samo mali djelić brojnih nezakonitosti navedenih u Izvještaju, koje svjedoče o nonšalantnom razbacivanju novca (o čemu je „Žurnal“ već izvještavao), te o nebrizi istražnih organa, koji žmure pred svim ovim slučajevima, uprkos brojnim dokazima o zloupotrebama.

Isti ti istražni organi ništa nisu učinili ni kada su im dostavljeni brojni dokazi o basnoslovno vrijednoj hacijendi Proke Dragosavljevića, smještenoj u selu Donja Lepenica, nadomak Prnjavora. Imanje, koje se prostire na 12,5 dunuma, procijenjeno je na (najmanje) 800.000 Konvertibilnih maraka, a interesantno je da Dragosavljević nije u njega uložio niti pfeniga. Istina, on je zemljište platio 8500 KM, i to je sve što je dao. Sve ostalo uradile su državne i privatne firme, a kako su oni plaćeni, pitanje je za MUP RS i Tužilaštvo RS, kojim, na žalost, na pamet ne pada da bilo šta čačkaju po ovom pitanju.

Na Dragosavljevićevom imanju izgrađena je kuća, od cca 100m2, te dva bungalova od po 70 m2 (ukupna vrijednost ovih objekata iznosi, najmanje, 180.000 KM), a u planu je i izgradnja vile (temelj već urađen), koja će imati nekoliko stotina metara kvadratnih upotrebljivog prostora. Gradnja ovog prelijepog imanja počela je krajem 2008. godine, a ono se još uvijek uređuje, premda i sada (sudeći prema fotografijama) izgleda kao „iz bajke“. Na imanju se nalaze teniski tereni, te ostali rekreativni sadržaji „kao iz filmova“.

Bajkovitosti Dragosavljevićeve „vizije“ pripomogle su privatne firme „Niskogradnja“ Ljube Ćubića (jedan od vodećih Dodikovih tajkuna), potom „Hidrokopa“, a „Tamaris“ Milorada Janjetovića (Dodikov tajkun) zasadio je voćnjak i englesku travu. Ništa im nije plaćeno, niti postoje računi, već je sve završeno „okolo“, preko namještenih tendera u drugim poslovima.

KO SU PROKINI DOBROTVORI

Koliku moć i nedodirljivost su osjećali (i još uvijek osjećaju Dodikovi ministri) svjedoči i činjenica da je „Elektrokrajina“ do Dragosavljevićevog imanja dovela dalekovod (podzemni kablovi-cijena 35.000 KM) i izgradila trafo stanicu. I to sve besplatno. Na čelu „Elektrokrajine“ tada se nalazio Željko Kovačević, aktuelni Ministar energetike u Vladi RS. Cijelo imanje može se noću u potpunosti osvijetliti, jer je postavljena izuzetno snažna rasvjeta.

Mašinsko uređenje placa uradila je „Niskogradnja“, a cijeli taj posao koštao je oko 200.000 KM, a put do mosta, preko kojeg ulazite u bajku, dodatnih 30.000 KM, i to bez asfaltiranja. Imanje se nalazi na 1,5 kilometara od glavne ceste, koja od Banjaluke vodi ka Prnjavoru, a teške mašine „Niskogradnje“, koje su radile na imanju, potpuno su uništile taj pristupni put. I on je revitalizovan, a koliko je desetina hiljada maraka taj posao plaćen, ostalo je tajna.

Ali zato nije tajna da je Dragosavljević tražio vodu na imanju i da je bušenje bunara radio „Hidrokop“. Cijena radova je 30.000, a voda nije nađena. Naravno, ništa od svega ovoga nije plaćeno, ali privatnici su se naplatili kroz druge poslove. U cijelom ovom poslu učestvovala su i komunalna preduzeća iz Srpca, takođe besplatno.

Cijela ova priča ima i svoj „šlag“. Vjerovali ili ne, ali i Dragosavljevićev vozač Miloš Budić također je u Donjoj Lepenici dosanjao svoj „stambeni san“. I Budić ima hacijendu, doduše na samo 3,5 dunuma, vrijednu najmanje 200.000 KM, i njegove objekte su gradile iste firme, a ni on nije uložio niti pfeniga u cijeli posao. Njegova kuća za odmor vrijedi oko 90.000 KM, a cijelo imanje može se noću osvijetliti kao i Dragosavljevićevo.

Dragosavljević je sada direktor „Službenog glasnika“ RS, a Budić je i dalje njegov vozač.

(zurnal.info)