Premijer sarajevskog kantona Elmedin Konaković mnogo drži do svog biračkog tijela. Pa i onog sa bogatom kaznenom evidencijom. Ne može odoliti da fotografijom ne ovjekovječi te susrete. Za kafu s njima pak vremena nema.
„Naiđem, pozdravimo se, slikamo se, čak i ne pijemo kafu,“ kaže susretljivi premijer. Posebno iz društva u ćošku izdvaja svog dugogodišnjeg prijatelja, Amira Pašića zvanog Faćo. Toliko su im dobre relacije da od njega ne bježi.
„A moram vam reći, njihov kodeks, njihov način života i njihov moral je na mnogo višem nivou od onih političara koji mi to prigovaraju. Evo vidio sam da mi neki prigovaraju. Ti sarajevski žestoki momci od mene nisu nikada tražili ništa nezakonito,“ saopštava ushićeno kantonalni premijer.
Možda je, tko zna, ovim više rekao o svojoj stranci nego bilo koji politički protivnik. Kako god, teško svima i u kantonu i u državi u kojoj visoki funkcioner u televizijskom nastupu hvali one sa kriminalnim dosijeima, a pri tome tvrdi da su moralniji od stranačkih mu kolega. Kako bi valjda naglasio osnove svog neobičnog svjetonazora, sarajevski premijer zaključuje:
Istina, lakše mu je biće hvaliti pomenute i bez ispijanja kafe, nego piti gorke sa onima prema kojima mora iskazati servilnost, naročito ako je to stranačkog mu predsjednika supruga.
„Pozdrav, nadam se da neće biti nikakvih rezanja mojih izjava, posebno ne onog dijela gdje hvalim g-dju Izetbegović,“ napisaće svojevremeno premijer sms poruku novinaru Žurnala.
Premijer Konaković se tako slika i javno hvali nosioce krivičnih djela, a potajno žudi da njegove ode direktorici Kliničkog centra Sebiji Izetbegović budu prenesene u cjelosti. U međuvremenu demantira portal čije „ime ne želi da izgovori“, tobože da ga ne reklamira. Zna on da Žurnalu ne treba reklama, nego ne želi da podsjeti na priče o svim njegovim spletkama u kojima je protežirao porodičnu manufakturu Izetbegovića, a ostajala je poneka mrvica i za njega.
(zurnal.info)