IZGRADNJA MINI HIDROELEKTRANA (2): Uništavanje Doljanke i okoliša napreduje po planu

Ovo je (bila) rijeka Kraljuščica, desna pritoka Neretve uzvodno od Konjica, prije izgradnje mini hidroelektrane.



Ovo je ono što je ostalo od Kraljuščice nakon izgradnje mHe.

Na ovoj fotografiji je suho korito rijeke bez ekološki prihvatljivog protoka – biološkog minimuma.



Fotografije i podaci preuzeti su iz rada profesora Muriza Spahića "Hidroekološko stanje riječnih sistema u funkciji pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine“  objavljen u Naučnom časopisu „Acta geographica Bosniae et Herzegovinae“. Prof. dr. Muriz Spahić predsjednik je Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, izdavača časopisa.

Ministarstvo okoliša i turizma dozvolilo uništenje rijeke koju štiti

U okolinskoj dozvoli za izgradnju mHe na Doljanki, o čemu je Žurnal već pisao, a koju je izdalo Ministarstvo navode se negativni uticaji i to – sječa šume i uklanjanje vegetacije, zamućenje vodotoka i poremećaj režima toka vode, mogući negativan uticaj na tlo, onečišćenje vodotoka, poremećaji staništa vodenih ekosistema, i uništavanje živih organizama u njemu:
- Ne treba isključiti ni moguću incidentnu situaciju izlijevanja ulja i goriva iz gradilišne mehanizacije, koja može dovesti do onečišćenja vode i tla, te šteta po riblji fond i druge akvatične organizme. Do zagađenja vodotoka zauljenim vodama može doći sa područja smještaja mehanizacije, kao i zagađivanja otpadnim vodama fekalnog porijekla sa područja smještaja radnika - da li je SBB-ova ministrica okoliša i turizma Edita Đapo uopće pročitala navode iz okolinske dozvole prije nego što ju je potpisala?

Na potpornom zidu u blizini gradilišta poruka investitoru:

 Šta čeka Doljanku?

Slična sudbina kao Kraljuščicu, procjena je profesora Spahića, čeka i Doljanku nakon što na njoj bude završena izgradnja mHe, koja je uveliko u toku. Studija uticaja na okoliš kaže da je odabrano rješenje kojim će se uzurpirati najmanje prostora i kojim se neće degradirati niti ugroziti sliv rijeke:
- Što je sasvim netačno, jer će devastacija biti toliko izražena da će ovaj dio prirodnog pejzaža poriječja Doljanke izgubiti sve prirodnogeografske elemente i poprimiti antropogene – navodi profesor Spahić.
Prirodni pejzaž sa primarnim riječnim elementom biće potpuno izgubljen jer se prirodni tok supstituira cijevnim:
- U studiji je navedeno da je planirani cjevovod i strojara izvan ruralnih naselja i privatne imovine, što potvrđuje činjenicu da bi njime bio trajno uništen prirodni pejzažni potamološki sistem Doljanke na uzdužnom profilu od 3,15 kilometara.

Još mnogo nelogičnosti uočio je u Studiji uticaja na okoliš. U zaključku navodi kako studija nije dala odgovore na traženi zadatak:
- Posljedice bi bile nesagledive po prirodu, pejzažnu, biljnu i životinjsku raznolikost, a veoma malu korist imali bi samo pojedinci. Opće dobro se ne može otuđivati i supstituirati pojedinačnim i parcijalnim interesima i naručenim projektima bez zakonskih uporišta.
Izgleda da je profesor Spahić ipak pogriješio u zadnjoj konstataciji. U BiH opće dobro ipak se može otuđiti i koristit za ostvarivanje interesa pojedinaca.

Mišljenje Aarhus centra

Mišljenje o proceduri izdavanja dozvola za Žurnal je sačinio Resursni Aarhus centar u BiH. 

Ovo udruženje u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Centrom za ekologiju i energiju, pruža stručnu pomoć članicama Eko BiH mreže. Udruženje građana Za Doljanku članica je Eko BiH mreže.

U svom komentaru izvršna direktorica Aarhus centra Emina Veljović kaže da je procedura izdavanja dozvola, iako prati zakonske procedure, bila urađena pro forme.

Podsjećajući da je mijenjana jačina hidroelektrana kao i trasa cjevovoda, ona navodi da se izmjenom lokacije i jačine mijenja i mjerenje ekološki prihvatljivog protoka. Studija nije dala dovoljno informacija o tome kakav će uticaj ove izmjene imati na protok rijeke, floru i faunu:
- Može se zaključiti da je došlo do značajnijih propusta prilikom izdavanja Okolinske dozvole, a na osnovu koje je investitor zatim, u  relativno kratkom periodu pribavio i urbanističku saglasnost od Službe za upravu za prostorno  uređenje, građenje, zaštitu okoline i stambeno-komunalne poslove Općine Jablanica. Također,  vezano za samu izmjenu trase, na način da se mijenjaju katastarske parcele navedene u  Rješenju Okolinske dozvole od 12.07.2017. Federalnog  ministarstva okoliša i turizma, tako da se trasa spušta u korito rijeke Doljanke u dužini više od 1000 m, krše se odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine HNK," broj 4/2004 i 4/2014), naročito člana 55. pomenutog zakona, odnosno čl. 55. stava (5) a prema kojem urbanistička saglasnost, između ostalog, treba da sadrži "....nalaz o geotehničkom  ispitivanju tla (gdje) je to potrebno," kao i odredbe Zakona o građenju HNK ("Službene novine HNK," broj 4/13), naročito u pogledu čl. 4. i čl. 7.

Od mHe profitira jedino investitor

U naučnom radu „Hidroekološko stanje riječnih sistema u funkciji pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine“  profesor Spahić upozorava da su mHe najveća prijetnja opstanka malih tekućica i pejzaža:
- Manje tekućice u Bosni i Hercegovini postale su najvažniji objekat za gradnju mini hidroelektrana najčešće cijevnog ili derivacijskog tipa, kojima bi se moglo povećati tek 2 do 3% ukupna proizvedenja električne energije u Bosni i Hercegovini, što je daleko manje od trenutnih gubitaka u njenom prijenosu. Prema tome, ne postoji nikakvo racionalno objašnjenje zašto se toliko forsira izgradnja malih hidroelektrana derivacionog (cjevovodnog) tipa, zbog toga što se zacjevljivanjem dijela ili cijelog toka nepovratno se gubi riječni sistem pa prirodno korito trajno ostaje bez potrebne tekuće vode.



Ovim procesom se, pojašnjava, nanosi nepovratna šteta pejzažu, rijeci, lokalnom stanovništvu,uništavaju lokalni ekosistemi. Zaustavlja se razvoj akvatičnog živog svijeta, javljaju problemi povezani sa egistencijom prirodnog riječnog korita i neposrednog okruženja i narušava prirodni (biološki) minimum riječnih voda.
Detaljno objašnjenje može se pročitati u radu na stranici udruženja geografa u BiH - www.geoubih.ba.

Izgradnja mHe za zajednicu može donijeti više štete nego koristi – kaže profesor Spahić. Jedini koji u tome profitira je investitor:
- Lokalno stanovništvo gubi riječnu vodu koja je bila okosnica njhovog okupljanja u lokalne zajednice.

Ispred Udruženja geografa u BiH profesor Spahić dostavio je mišljenje i za izgradnju mHe Zlate. Komentarišući Netehnički sažetak Studije uticaja na okoliš, naveo je da je nedopustivo da studiju radi investitor. Taj dokument mora biti potpuno neutralan i zasnovan na postulatima nauke zbog potpune odgovornosti u prijedlozima koji mijenjaju pejzažno prirodno naslijeđe vrlo visoke kvalitete:

- Živi svijet Doljanke izrazito je raznolik. Studija se ne bavi ovim problemima već se zadovoljava konstatacijama, koje čine samo opći okvir kliše i matricu za copy-paste, pa se uz promjenu naziva na koji se odnosi može primijeniti na gotovo sve votoke na kojima su nezakonito izgrađeni ili planirani ovakvi infrastrukturni projekti.

Sve za profit

Podsjećamo, na rijeci Doljanki uveliko su u toku radovi na izgradnji mini hidroelektrane Zlate jačine 4,52 MW. Investitor, firma Eko-Vat od nadležnih je dobila sve potrebne dozvole, ali o načinu na koji je provedena procedura Žurnal je pisao u prethodnom tekstu. Kako bi pogodovala investitoru, Općina Jablanica promijenila je prostorni plan i projekat proglasila javnim interesom. Problemi se intenziviraju kada se zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, trasa radova spušta u korito rijeke dužinom jednog kilometra.
Aktivisti koji su pokušali spriječiti uništavanje rijeke tuženi su. Grube procjene govore da će investitor godišnje inkasirati oko 1,8 miliona KM.

Rijeka Doljanka u više izvora i studija navodi se kao prirodno bogatstvo koje treba sačuvati. Za to nisu marile općinske službe, ali ni Federalno ministarstvo okoliša i turizma, koje bi, da apsurd bude veći, Doljanku trebalo i štititi. No ono bez problema izdaje okolinsku dozvolu za izgradnju.
Da apsurd bude veći, upravo se u dokumentima ovog ministarstva Doljanka spominje kao prirodno bogatstvo.

Strategija i akcioni plan za zaštitu biološke raznolikosti BiH izrađena je 2016. Na spisku planiranih zaštićenih područja pod brojem 12 navodi se: Kanjon Neretve, Doljanke, Ribnice i Drežanke. Kao kontakt tačka u projektu navodi se Ministarstvo okoliša i turizma. Ovaj projekat dio je UN-ovog programa za okoliš, a kao članovi UO navode se, između ostalog, i uposlenici Ministarstva. Uposlenici Ministarstva navedeni su i kao učesnici u izradi i prećanju Strategije.

Kanjon Doljanke nalazi se u registru prirodne baštine HNK, koji je 2012. sačinila profesorica sa Mostarskog sveučilišta Snježana Musa.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH još 2009. godine donijela je Odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom Grobljanske cjelina – Prahistorijski tumulusi, nekropole sa stećcima i nišanima u selu Sovići, općina Jablanica. U okviru brige o ovoj cjelini kao obaveza je navedeno i uređenje korita rijeke Doljanke:

- Nekropola Ranica – Svatovsko groblje smještena je na desnoj obali rijeke Doljanke i jedna je od najugroženijih nekropola na području jablaničke općine. Nekropola je locirana na manjem uzvišenju iznad rijeke, dio stećaka, negdje oko polovina, obrušilo se u vodu. Pri samom prilazu nekropoli danas se nalazi u betonu uzidana dva stećka i veliki križ gdje mjesno katoličko stanovništvo obavlja vjerske obrede – stoji u Odluci.

Uz lijevu obalu rijeke Doljanke na lokalitetu Plavi Greb evidentirano je 6 grobova sa stećcima u formi ploča i sanduka, koji do sada nisu bili evidentirani u literaturi:
- Stećci su grubo obrađeni, oštećeni i prevrnuti. Prijeti im opasnost od odronjavanja u korito rijeke. Spomenici se nalaze na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. 1619.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Vlada Federacije u okviru Projekta šumskih i planinskih zaštićenih područja podržava izradu Studije izvodljivosti za zaštićeno područje Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj 2010. godine. Kanjoj Neretve i Doljanke nalazi se na listi prijedloga.

Ovo je samo dio dokumenata u kojima se Doljanka spominje kao prirodno bogatstvo. Izradile su ih institucije koje će kasnije legalizovati njeno uništenje. Nisu pomogli ni apeli ribara: USR Glavatica proglasilo ju je prirodnim mrijestilištem, pa je prema Zakonu o slatkovodnom ribarstvu na takvoj rijeci zabranjena izgradnja mHe:

- Postoji velika vjerovatnoća negativnog uticaja po cjelokupni riblji fond u rijeci. Nismo imali nikakve informacije niti bili pitani za mišljenje oko korištenja rijeke Doljanke za izradu mini hidroelektrana – navode.

Upozorenja stručnjaka, aktivista, ekologa i pravnika do sada nisu urodila plodom. Radovi na uništenju Doljanke napreduju planiranim tempom. 

(zurnal.info)