Povorke

Časnije je biti zločinac nego šetač: Tradicionalnu bošnjačku porodicu razara šetnja obespravljenih ljudi

Piše: Avdo Avdić

Tradicionalnu bošnjačku porodicu ne razara neimaština. Ne razara je ni kriminal, ni alkoholizam, ni kocka. Ne razara je ni korupcija, ni loše zdravstvo, niti još gore pravosuđe. Tradicionalnu bošnjačku porodicu razara šetnja ljudi

Ne mogu nikako da se sjetim gdje sam čuo rečenicu “Ovdje je časnije biti zločinac nego peder”. Ne mogu da se sjetim ko ju je izgovorio, ali znam da je apsolutno tačna. Naročito u svjetlu dešavanja oko Povorke ponosa. 

MOŽETE LI SE SJETITI

Ja ne mogu da se sjetim gdje sam čuo tu rečenicu, ali da li se neko sjeća da je u Sarajevu iskazan protest kada je Milorad Dodik na Palama otkrio ploču na kojoj je pisalo „Studentski dom Radovan Karadžić“? Da li su se tada tradicionalni Bošnjaci okupili da ukažu svijetu na tu nepravdu koja se im se čini? Ne. Tradicionalni Bošnjaci su se skupljali da spaljuju zastave nekih dalekih država u kojima su novinari objavili, neuzubillahi, karikature poslanika Muhammeda. I skupit će se sutra da iskažu svoje nezadovoljstvo zbog toga što će Sarajevom šetati ljudi koji ni ovoj zemlji ni ovom narodu nisu ni pomislili, a kamoli učinili neko zlo. Jer ovdje je časnije biti zločinac, nego peder. 

I to što je u Zenici plaketu dobio optuženik za ratne zločine Sakib Mahmuljin, i to što je u Sarajevu osuđenik za zločine Amir Kubura bio na budžetu, nije problem. Bitno je iskazati svoje nezadovoljstvo zbog toga što će Sarajevom šetati ljudi. Iskazati nezadoljstvo, pa se, onda, tradicionalno bošnjački, opustiti uz pivu u ratnozločinačkom Zukinom City Pubu sve čekajući petak da odeš na džumu. Jer, reći će neko ne mogu se sjetiti ko niti gdje, ovdje je časnije biti zločinac, nego peder. 

Sjetiće se, valjda, tradicionalni Bošnjaci, i onog šatora ispred  OHR-a u kojem su se mjesecima mrzla podrinjska djeca sa svojim roditeljima tražeći svoje pravo da uče bosanski jezik. A sjetit će se i da im se niko, ili skoro niko, od tradicionalista nije pridružio da iskaže nezadovoljstvo što bošnjačka djeca u Podrinju ne mogu izučavati svoj jezik. Ali će, zato, tradiocinalisti i borci izaći na ulice da negoduju što Sarajevom šetaju – ljudi. 

Ovdje je, da opet parafraziram onu rečenicu, možda repliku iz filma, časnije biti zločinac nego peder. Časnije je biti i tajkun, i biti ubica, i trgovac drogom, i svodnik, i perač kokainskog novca. 

Ovdje je nečasno svoja prava tražiti na ulici. Kada se obespravljeni borci koji su stvarali državu na ulici bore za komad hljeba – oni su smetnja da se odvija tradicionalni bošnjački život. Kada se pred nekom državnom institucijom okupe radnici koji nemaju pravo na život – onda se ustvrdi da su se skupili oni što još ne mogu shvatiti da je komunizam propao, pa je red da ih se rastjera i da se uspostavi harmonija u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. 

ŠTA NAS UBIJA

Kada svoju šetnju najave oni koji su obespravljeni zbog svog seksualnog opredjeljenja – onda se  mora izaći na proteste, jer se time ugrožava „tradicionalna bošnjačka“ porodica. Tradicionalnu bošnjačku porodicu ne razara neimaština. Ne razara je ni kriminal, ni alkoholizam, ni kocka. Ne razara je ni korupcija, ni loše zdravstvo, niti još gore pravosuđe. Tradicionalnu bošnjačku porodicu razara šetnja ljudi.

I tek kada sam pomislio završiti ovaj tekst, dobijem poruke iz Njemačke. Uglavnom, javljaju mi prijatelji da su na autu zatekli kovertu u kojoj je bio napisan broj telefona i rečenica : „naše dijete je slučajno ogrebalo vaš automobil“. Pozvali su taj broj i javila im se jedna netradicionalna njemačka porodica. Ubrzo je stiglo izvinjenje i pristojna odšteta.  Tako to valjda rade u društvima gdje je, da parafraziram, još uvijek časnije biti peder, nego zločinac i lopov. 

(zurnal.info)