Gdje još žive ljudi?

Sarajevo Film Festival već godinama u sebi nosi neugasiv polemički potencijal. Jednima je dar s neba, najbolja manifestacija ikad. Samo što toj egzaltiranoj definiciji ne dodaju i onaj drugi, nedostajući element – igdje. Za druge je to kriminal kao i svaki drugi: “Šačica tipova dočepala se vlasti i moći, pa onda i para, i bogati se bez milosti, dok narodu prodaju priču o kulturi i umjetnosti”. U sjenci te društveno-političke rasprave Festival traje i razvija se, iz godine u godinu dovodeći u Sarajevo nove filmove i ljude.

FULL TRETMAN ZVIJEZDE

E o tome je ovaj zapis. Za vrijeme SFF-a u grad dolaze neki od najvažnijih, najmoćnijih i najzanimljivijih ljudi iz svijeta filma. Slete tu, zabavljaju se, ludo provedu i upoznaju neke divne prijatelje sa i oko Festivala. Na taj način ovim domaćim predstavnicima neminovno raste cijena. I oni postaju u očima čaršije malo više važni, moćni i zanimljivi. Nešto od karizme naših dragih gostiju pređe i na njih. Postoji čak grupica privilegiranih koja od tih poznatih ciljano gradi svoj status, ugrađuje ih u sopstveni imidž i tako diže cijenu svom liku i djelu. To ne bi trebalo nikog da ljuti, jer ovaj model prirodan je i prisutan svugdje i oduvijek, genetski usađen u većinu pripadnika ljudske vrste. Čije se jedinke rado lijepe uz moćne i bogate. Oni su im stepenica za viši razred, bolji život, ulaznica za ugled, nove poslove, seksualnu privlačnost.

Zanimljivo je pri tome posmatrati odnos među pojedinim gradovima. Po nekom automatizmu, infiltriranom u prethodno opisane fenomene, ljudi iz većih gradova privlačni su onima iz manjih, pa tako za vrijeme opisanog derneka likovi iz Beograda, Zagreba, čak i iz majušne Ljubljane, tog simpatičnog izuzetka koji potvrđuje pravilo, fantastično se provode u Sarajevu, jer ih svi tetoše i žude za njihovim društvom. Lokalni novinari, uzmimo njih za primjer, tih dana naglo izgube na vrijednosti i cijeni, pošto dopisnici iz bilo kojeg većeg i razvikanijeg grada imaju apsolutni priroritet. O onima iz Evrope i Amerike da i ne pričamo. Makar u stvarnom životu bili najveći klošari, u Sarajevu im je tih dana rezerviran status zvijezde, s full tretmanom koji takav status podrazumijeva.

Osim što je, kao što rekosmo, prirodan, ljudski, pa prema tome nipošto ne bi smio podlijegati moraliziranju i osudama, ovaj proces ipak u sebi krije zamku, zbog koje bi Sarajlije, ako ništa drugo, trebalo da ga osvijeste. Usljed ljetne inflacije svjetskih zvijezda, apetiti domicilnog stanovništva rastu. Za samopotvrdu i zanimljiv, izazovan život potrebne su nam stalno nove doze celebrityja. Malo nam Brad i Angelina, sad bi trebalo da dođe makar Clooney. Samo on je dorastao standardima koje smo si samonametnuli. Nevezano s rečenom kulturnom prigodom, Clinton je ovdje veći heroj nego čak i u Prištini. Njima je dao državu i vojnu intervenciju, ništa naročito, to se u svijetu stalno dešava, ali nama, nama je bio u pozorištu, održao nezaboravan, dirljiv govor te rekao da smo svi heroji i da nam se divi.

Ali vratimo se SFF-u. Ta redovna godišnja Liga prvaka, koja još nema stalan, nego iz objektivnih razloga klizni termin, najviše će štete nanijeti nepoznatim, a važnim dobrim i vrijednim ljudima iz Bosne i Hercegovine, iz njenih manjih gradova, neuglednih mjesta, raštrkanih sela i zaselaka. Kome ste danas zanimljivi u Sarajevu ako dolazite iz tamo nekakvog Doboja? Ma dajte, pa mi se ovdje sjaranjujemo s najvažnijim facama New Yorka, Londona, Pariza… Kakanj? Ali mi se upravo spremamo za večeru sa Zagrepčanima, organiziramo im roštilj i teferič decenije, a vi se javite next month, pa ćemo nekako uglaviti termin za kahvu.

HIPICI, TAVLAŠI I ANĐELI

Recimo, jedan od najboljih poznavatelja i praktikanata joge u ovoj zemlji živi, možete li to uopće zamisliti, u Gornjoj Drežnici. Čovjek umije satima vrlo zanimljivo i kvalificirano pričati o duhovnosti, teoriji besmrtnosti, praksama disanja i metodama hodanja po vatri, ali mjesto rođenja i prebivališna adresa tako ga teško diskvalificiraju da on nema šanse probiti se u neko ugledno društvo. Šta da radiš s njim kad u Sarajevo nije stigao privatnim avionom, nego lokalom iz Čapljine, onom što staje svakih 200, 300 metara.

Zavidovići? Zanima li ta zabit ikog u našoj uskomešanoj metropoli? Samo da znate, Zavidovići su prije Sarajeva napravili vještačku stijenu, taj magnet za kultivirane, odvažne, zanimljive, avanturi sklone i uživanju odane ljude. Među konjičkim tavlašima krije se nekoliki istinskih bisera, obrazovanih i duhovitih intelektualaca, koji vas svojim pričama satima mogu raspamećivati.

A Mostar je oduvijek, pa tako čak i danas, imao veličanstvene slikare, glumce, režisere…. Tuzla i onaj mahniti Nesim Tahirović, taj anđeo u ljudskom obliku? Pa taj bi imao svjetsku karijeru, samo da je malo bliže Vječnoj vatri. Ili Selvedin Avdić, onaj smotani pisac iz grada metalurga? Onaj što neodoljivo podsjeća na olinjalog hipika? Kada taj rođeni hakawati progovori i odvali sa svojim božanskim pričama, shvatite da mu nema ravnog ne samo u ZE-DO, nego i u našem kantonu. Ali kome je zanimljiv sijedi kolekcionar ploča koji i danas, nadomak pedesete, vozari na uzbudljivoj relaciji Zenica- Sarajevo-Zenica?

I tako, ima ljudi, ima zanimljivih i fakat vrijednih ljudi, ali ne mogu da dođu do izražaja. Moji su drugovi - neizostavno including tu i drugarice - biseri rasuti, da prostite, od Drine do Une. Možete li, na primjer, pojmiti toponim zvani Rivine? Ako već ne znate, to vam je jedno dva sata brzog hoda od Bivolja Brda. E tamo možete naći čovjeka koji puši lulu, sadi masline, kavade, paprike i ima genijalnu teoriju po kojoj avion, svaki put kad uzleti, uzletio je zapravo slučajno. Jer, excluding ptice, ništa što postoji na Zemlji ne može uzletjeti, pošto se takav čin protivi logici, fizici i prostoj težini objekta. Vještačko letenje je potpuno nelogičan i isforsiran čin. A znate li vi koliko je takvih rivina u ovoj zemlji i koliko se po tim čukama krije beskrajno zanimljivih, dobrih, lijepih i opičenih ljudi? Treba nam novi Nisvet Džanko, i to pod hitno, neko ko bi obnovio mahalaški putopis, tu neodoljivu potrebu da se traga za dobrim, opičenim herojima, njihovim sudbinama i pričama.

A SFF-u svaka čast, mi nemamo ništa protiv, volimo tu manifestaciju i svake godine jedva čekamo kad će nam, kao najdraži gost, doći. Iako se tokom prethodne i tekuće dekade nekako nezgodno sudara s onim drugim najdražim gostom…

(zurnal.info)