Četvrti član Predsjedništva: Ako poludimo, nemamo se gdje liječiti

“Da bi se čovjek odgurnuo gore, mora dotaknuti dno”, stara je izrekao i uglavnom je tačna. Na žalost, mi nismo na dnu. Bit će nam još gore. Imamo Sebiju. Imamo Fadila. Imamo Denisa. I Bakira. I Dragana. I Mileta. I dva Mladena. I Željka i Željku. Imamo Nermina. Išli smo na Eurosong i platili bodljikavu žicu 3000 eura.  Svega imamo, samo moramo paziti da ne poludimo. Jer ako poludimo, nemamo se gdje liječiti.

ČETVRTI ČLAN PREDSJEDNIŠTVA

Bosna i Hercegovina trenutno ima četiri člana Predsjedništva - Ivanića, Čovića i dvoje Izetbegovića, s tim da Sebija ima pravo veta. I pravo sjedenja u prvom redu, na svadbama i sahranama. Sjetite se 11.  jula prošle godine. Premijeri zemalja iz regije u drugom redu, Sebija Izetbegović u prvom. Sjetite se otvaranja Ferhadije. Premijeri entiteta ove zemlje u trećem redu – Sebija Izetbegović u prvom.

Čime je to zaslužila? Koju državnu funkciju obavlja? Formalno – nijednu. Suštinski – svaku. Željela je da bude direktorica Opće bolnice. Postala je. Željela je da bude direktora Kliničkog centra Sarajevo – postala je. Želi da  napravi dvije bolnice pod jednim krovom – napravit će. Željela je da joj se klanjaju – klanjaju joj se.

Jer, kako drugačije okarakterisati to što je “najviša delegacija  Doma naroda Federacije BiH” nekoliko dana nakon njenog ustoličenja na Kliničkom centru otišla u službenu posjetu “direktorici Kliničkog centra”? Kako drugačije okarakterisati to što “direktorici-profesorici” (insistira da je tako zovu) pisma zahvale pišu visoki policijski dužnosnici (Irfan Nefić), pa se ta pisma objavljuju na službenoj stranici Kliničkog centra? Kako objasniti da premijer Kantona Sarajevo, kao nezavisni intelektualac, šalje novinarima poruke da mu “ne izbace dio u kojem hvali direktoricu Kliničkog centra”.

Njoj se, dakle, niko suprostaviti ne smije. A onaj ko se suprostavio – bio je ukinut. Najbolji primjer za to je tender za patohistologiju u Općoj bolnici. Prijatelj Sebije Izetbegović nije dobio posao, pa je logično da direktor Opće bolnice  “ukine tender i patohistologiju”. A pacijenti? Svi smo  mi pacijenti. Sve dok šutimo - neizlječivi. 

MI ŠUTIMO

Dragan Čović promijeni tok rijeke Radobolje – mi šutimo. Dragan Čović napravi kuću bez pokrića – mi šutimo. Dragan Čović bude oslobođen u svim procesima, jer je Tužilaštvo izgubilo originalne dokumente – mi šutimo.

Bakir Izetbegović stavi državu u službu supruge – mi šutimo. Bakir Izetbegović predsjednika druge države (Turske, a koje bi) poltronski naziva “velikim predsjednikom” - mi šutimo. Bakir Izetbegović preda finansije ove države  Draganu Čoviću – mi, opet, šutimo.

Šutimo kada Milorad Dodik krade pare ove zemlje. Šutimo i kada na skup dovede sina Ratka Mladića da se zajedno bore za očuvanje RS. Šutimo i smijemo se, jer Dodik – pjeva.To je glavna vijest u našim medijima. Dodik zapjevao.

NA PUTU PREMA DNU

Opozicija? Opozicija u Republici Srpskoj koja sa “pomoz Bog” traži socijalnu pravdu? Opozicija koja dokazuje ko je veći Srbin, a ne ko je više gladan? 

Ili, možda, federalna opozicija? Koju bi vodio Nermin Nikšić? Premijer kojem je narod zapalio pet vlada sada priča o socijalnoj pravdi i ujedinjenoj ljevici, kojom iz sjene još vlada Zlatko Lagumdžija a da oni ni svjesni nisu.

Da li nam je alternativa DF? Koji nije u stanju izdati saopćenje za javnost protiv nesposobne vlasti? Koji nije u stanju okupiti 500 ljudi na protestima. Koji nije u stanju u parlamentarnu proceduru pustiti zakon o javnim nabavkama kojim se sprječava pljačka.

Trebamo li se uzdati u Savez Fahrudina Radončića? Otkako je Fahro otišao u pritvor, njegov Avaz je shvatio da Izetbegovići i Zvizdići nisu krivi nizašta. Odmah nakon što su to shvatili, prestali su razlozi za pritvor Fahrudina Radončića.

I sad “grabimo naprijed”. Na putu ka dnu. 

(zurnal.info)