Nakon oktobarskih izbora, formalnog vraćanja Milorada Dodika na čelo bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, uspostavljanja Vlade RS okupljene oko SNSD-a, počele su se ostvarivati zloslutne Dodikove najave koje idu u pravcu gušenja novinarskih sloboda i stavljanja pod potpunu kontrolu nevladinih organizacija.
Tako je Narodna skupština RS, uprkos brojnim kritikama, upozorenjima i zahtjevima, kako domaćih, tako i međunarodnih udruženja i organizacija, ipak usvojila nacrt zakona kojim se, u suštini, kriminaliziraju kleveta i uvreda.
U sjeni usvajanja nacrta tog zakona, objavljena je informacija kako je Vlada Republike Srpske utvrdila Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Mehmed Halilović, bivši ombudsmen za medije, dugogodišnji novinar i urednik, za Žurnal objašnjava šta će značiti ako ovaj zakon usvoji Narodna skupština RS.
„To znači uspostavljanje potpune kontrole nad radom organizacija civilnog društva i to je namjera Milorada Dodika od samog početka. On želi da uspostavi autoritarnu vlast u potpunosti. Pored medija, javnog diskursa i javne scene, on želi da kontroliše i nevladine organizacije. To jeste represija, neka vrsta diktature. Očigledno se ugleda na primjere iz Rusije, Sjeverne Koreje, Irana, Turske... To su njegovi modeli koje bi on želio da uvede u Republiku Srpsku, a samim tim i da nametne u cijeloj Bosni i Hercegovini“, pojašnjava Halilović.
Milorad Dodik je ranije, dok je najavljivao da će se ovakav zakon usvojiti, isticao da će novi zakon podrazumijevati obavezu prijavljivanja svih transakcija i, kako je govorio, obavezu prijavljivanja svega što rade nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva. Drugim riječima, to zaista i znači potpuna kontrola rada nevladinih udruženja.
Prema nezvaničnim informacijama, u BiH postoji oko 25.000 nevladinih organizacija, a samo u Republici Srpskoj oko 7.500. Veliki broj njih se finansira sredstvima stranih donatora, prvenstveno iz razloga što u BiH ne postoje posebni fondovi koji bi osnaživali organizacije civilnog društva.
„Naša vlast, u bilo kojem dijelu BiH, ne osjeća tu društvenu odgovornost da podržava nevladine organizacije. Kamo sreće da državni organi, organi oba entiteta, podržavaju rad nevladinih organizacija, jer nevladine organizacije su jedan od ključnih temelja demokratskih procesa. Pogotovo za zemlje u razvoju poput BiH“, govori Mehmed Halilović.
On podcrtava da formalno opravdanje Vlade RS kako trenutna zakonska rješenja stvaraju pretpostavke za urušavanje pravnog sistema i ustavnog uređenja Republike Srpske, ne stoje, te upozorava na posljedice eventualnog usvajanja zakona:
„Ide se na svjesno uništavanje nevladinih organizacija, svjesno limitiranje javne i društvene scene. Ja pretpostavljam i vjerujem da će se većina tih organizacija ugasiti.“
Na pitanje da li smatra da se na ovaj način samo ispunjavaju Dodikove želje ili je riječ o procesima koji imaju još dublju pozadinu, Halilović govori kako vjerovatno postoji utjecaj sa strane, prije svega iz Rusije, ali je na prvom mjestu, ističe, Dodikov strah od gubitka vlasti:
„On je nervozan, gubi strpljenje, jer mu se mnoge stvari ne odvijaju onako kako bi htio. On je tokom izbora vidio da je izborni poraz vrlo moguć, on je praktično i doživio poraz, ali je zahvaljujući raznim manipulacijama, izborni rezultat pokazao njegovu pobjedu. Ali treba reći i da većina tih ljudi koji su u koaliciji sa SNSD-om isto misle i priželjkuju, samo oni nisu tako glasni. Oni nisu tako bahati kao što je sam Dodik. Dodik jednostavno ne vidi drugu mogućnost i izbor, nego da pokuša da sve stavi pod potpunu kontrolu.“
I ranije se Milorad Dodik na razne načine pokušavao obračunati s novinarima i neistomišljenicima - od vrijeđanja, omalovažavanja i targetiranja, pa sve do toga da se pojedinim novinarima zabranjivao dolazak na konferencije za medije. Najave usvajanja spornih zakona stoga se mogu tumačiti kao još jedan korak u ostvarivanju konačnog cilja - stvaranja poslušne medijske scene.
Svojevrsnoj najavi toga šta bi u bliskoj budućnosti mogli očekivati svi kritičari vlasti, pa čak i oni koji samo „ne njeguju vrijednosti“ kakve nameće politička elita, svjedočili smo nedavno kada su u Banjoj Luci napadnuti LGBTIQ aktivisti, praktično naočigled policije koja „nije bila u mogućnosti pružiti zaštitu i sigurnost“.
Mehmed Halilović kaže kako je cilj usvajanja najavljenih zakona upravo ušutkivanje svih onih koji bi mogli ukazati na kriminal, korupciju ali i svih onih koji bi mogli na bilo koji način kritikovati režim u RS-u.
„Oni to sigurno priželjkuju, zato i donose ovakve zakone, zato i postoje takve političke odluke o suzbijanju svih tzv. subverzivnih aktivnosti. Njima je i sastanak LGBT populacije u zatvorenom prostoru subverzivna aktivnost i oni pokušavaju sve da stave pod kontrolu“, ističe on.
S Mehmedom Halilovićem razgovarali smo konkretno i o usvojenom nacrtu zakona kojim se kriminaliziraju kleveta i uvreda. Na pitanje kakve će direktno posljedice biti ako se u ovoj formi na kraju zakon zaista i usvoji, kratko odgovara: „To će značiti smrt istraživačkom novinarstvu i profesionalizmu. Stvorit će se poslušna medijska scena u kojoj neće biti prostora za kritike.“
Postoji niz odredbi usvojenog nacrta koji su, u najmanju ruku, sporni. Jedna od njih svakako su predviđene visoke novčane kazne, do 120.000 KM. Halilović ističe da će to vjerovatno za mnoge značiti – zatvor.
„Osuđeni kriminalci umjesto robijanja mogu platiti zatvorske kazne novcem koji će uplatiti. Po tarifi: svaki dan zatvora – toliko i toliko maraka. S druge strane, ako budu osuđeni, novinari mogu očekivati samo obrnuti proces. „Otplatu“ novčanih kazni odlaskom u zatvor. Po istoj tarifi: za svaki iznos maraka presuđene novčane kazne – toliko i toliko dana, sedmica, mjeseci, pa i godina, u zatvoru“, slikovito objašnjava.
Opravdanja Dodika i njegovih saradnika da slični zakoni postoje i u evropskim zemljama, Halilović ocjenjuje samo formalnim:
„Naravno da takvi zakoni ili ne postoje u formi u kojoj ih on predstavlja ili se ne primjenjuju. Tačno je da u većini evropskih zemalja postoji u krivičnim zakonima mogućnost suđenja za krivično djelo klevete. Ali, činjenica je da u posljednjih 30 do 40 godina niti jedno takvo suđenje nije održano. Činjenica je da se sva sudska odgovornost, procesuiranje, odvija isključivo u parničnom postupku, kako je to i kod nas propisano. To su standardi evropskih sudova, preporuke Vijeća Evrope i Evropske unije.“
Vesna Alaburić, odvjetnica iz Hrvatske, ekspert evropskog nivoa u oblasti medijskih prava, u svojoj je analizi posebno istakla izostavljanje pojma „javni interes“ u izmjenama i dopunama zakona. Ona je podsjetila da je javni interes centralni pojam i etičkih novinarskih standarda i prava koje štiti slobodu izražavanja.
Mehmed Halilović ustvrđuje kako je usvojeni nacrt suprotan javnom interesu:
„Ovo je upravo suprotno javnom interesu. Ne vidim apsolutno niti jedan razlog da to bude javni interes, da se ovakvi zakoni održe. Javni interes je da se stari zakoni, koji se primjenjuju već 20-ak godina, održe, te ako treba u nekoj mjeri i dopunjuju i to je to.“
Naglašava da je ovo pitanje koje se ne tiče samo Republike Srpske, nego i cijele Bosne i Hercegovine i regije. Razočaran je, kaže, mukom akademske zajednice, zaključujući da je riječ o kukavičluku.
Na kraju, govori kako se nada da vlasti u Republici Srpskoj ipak neće uspjeti u svojoj namjeri, te poziva međunarodne aktere na konkretnije vidove podrške.
„Jako je važno, jako je bitno, da ta, ipak, manjina novinara i nevladinih organizacija u Republici Srpskoj dobije što veću podršku cijeloj Bosni i Hercegovini za ove aktivnosti, jer se tiče svih nas, ne samo ljudi u Banjoj Luci, Bijeljini i Trebinju. Osim toga, jako je važno da dobije adekvatnu međunarodnu podršku. Ova podrška apelima, pismima... jednostavno nije dovoljna“, zaključuje on u razgovoru za Žurnal.
(zurnal.info)