„Autoputevi Republike Srpske“ su 4. januara ove godine objavili „Godišnje obavještenje o dodjeli ugovora za neprioritetne usluge“ advokatu Borisu Stojanoviću. U obavještenju nije navedeno koliko je bilo ponuđača za pružanje advokatsko-pravnih usluga i po kom kriterijumu je odabran upravo ovaj advokat. Takođe nije navedeno ni koje su to „neprioritetne usluge“, koje se paušalno mjesečno plaćaju 20.000 konvertibilnih maraka.
Advokat Stojanović je inače od 2010. do 2015. godine bio predsjednik nadzornog odbora JP „Autoputevi Republike Srpske“ Banja Luka, a i tada i sada je na direktorskoj funkciji Dušan Topić.
Opštepoznata stvar je da su „Autoputevi RS“, mada javno preduzeće, firma kojom suštinski upravlja Slobodan Stanković, vlasnik Konzorcijuma „Integral inženjering“, koji jedini gradi auto-puteve u Republici Srpskoj. Stanković je poznat po „naknadnim radovima“ na putevima i auto-putevima koje gradi po RS, i koji, po pravilu, iznose milione konvertibilnih maraka. Za te naknadne radove ne postoji nikakvo objašnjenje, već se u ugovorima vode pod stavkama varijacije 1, varijacije 2, varijacije 3…
Očito je da je Topić, Stankovićev poslušnik, primijenio jednu od „varijacija“ i na ugovor o nabavci „advokatsko-pravnih usluga“. Topićeve „varijacije“ nisu veličine Stankovićevih, što nije ni očekivano, ali je nesporno da je suma od 240.000 KM za advokatske i pravne usluge, koje su neprioritetne, višestruko naduvana.
„Jednostavno, ne postoje nikakve neprioritetne usluge, koje bi Autoputevi RS trebalo da plate bilo kojem advokatu po navedenoj cijeni“, tvrde izvori „Žurnala“ iz ovog javnog preduzeća.
Posebno su naglasili da „Autoputevi RS“ imaju svoju pravnu službu, koja sve poslove može da obavi bez angažovanja bilo koga sa strane.
U namjeri da provjerimo koje su „neprioritetne usluge“ u pitanju i zašto su toliko plaćene, Žurnal je uputio pitanja direktoru „Autoputeva RS“. Umjesto odgovora, Topić se odlučio za „varijantu“ ćutanja. Nakon pitanja koja smo uputili 11. januara (ponedeljak), poslali smo i urgenciju dva dana kasnije, 13. januara, da nam se odgovori, ali je Topić naša pitanja stavio u kategoriju „neprioritetni“. To je mnogo manji problem od činjenice da 240.000 KM narodnih para, odnosno 20.000 KM mjesečno, prioritetno odlazi na račun advokata Borisa Stojanovića za njegovo dejstvovanje po neprioritetnim slučajevima JP „Autoputevi RS“.
Zbog Topićevih ćutanja, može se štošta zaključiti o tome gdje i kako će taj novac završiti. Nijedan od tih zaključaka ne navodi da se radi o zakonitim poslovima. Posebno je važno istaći da Topić, uprkos velikom pritisku koji dolazi iz međunarodnih krugova o potrebi transparentnosti javnih nabavki i trošenja novca, nastavlja sa starom praksom ignorisanja javnosti, ne obavještavajući je o tome gdje i kako završava novac ovog javnog preduzeća. Ta činjenica je pogubna, jer se autoputevi grade iz kredita, koje su entitet i/ili država BiH podigli od značajnih međunarodnih finanisjskih institucija.
Te kredite vraćaju građani, dok Topić i njemu slični očito smatraju da imaju ekskluzivno pravo da dobijene kredite troše po sopstvenom nahođenju. Jasno je da Topić ne poštuje ni Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali nije on u tome jedini, jer je to pravilo i vrlo je malo institucija koje taj zakon poštuju i ponašaju se u skladu sa njegovim odredbama.
Potreba striktnog poštovanja ovog zakona, čak i mijenjanje nekih njegovih članova (koji su zapravo rupe u tom zakonu) nameće da i ovaj akt uđe u paket neophodnih reformi, na kojima insistira međunarodna zajednica kada su u pitanju javne nabavke i trošenje budžetskog novca i kreditnih sredstava.
(zurnal.info)