Pod okupacijom

BAKIR MEĐU BORCIMA: Milorade, smiri se zavremena!

Ako mačići progledaju za sedam dana, vrijeme je da i mi progledamo za četiri godine! Treba da podvučemo crtu, ne u zadnja četiri mjeseca gdje se skače okolo i dolaze razne Andželine Džoli, već četiri godine – rekao je Bakir Izetbegović okupljenim borcima

Mila, sura i žestoka, Bosna na zemlji krvavoj... – pjevaju prisutni u sali Opštine Novi Grad na predizbornim susretima Bakira Izetbegovića s borcima Armije RBiH. Iako je namjera organizatora vjerovatno bila postizanje svečane atmosfere, nemoguće se oteti nekom tužnom dojmu dok nekadašnji borci stoje i pjevaju o krvavoj zemlji majci. Postrojeni s druge strane, oko govornice, visoki su dužnosnici Stranke demokratske akcije. Osim Bakira Izetbegovića i drugih, tu je i ministar obrazovanja Safet Kešo - iz zadnjih redova vidi se kako ponosno otvara usta na stih Ja sin sam tvoj, zemljo, ja sin sam tvoooj...

Prije izlaska i obraćanja kandidata za Predsjedništvo s bine se borce podsjeća na to koja se politička partija uhvatila ukoštac sa “zlikovcima i bolesnim umovima, koji su uz podršku jednog dijela maloumnih svjetskih hohštaplera htjeli uništiti BiH”, koja je to partija u najtežem trenutku stala uz narod i stvorila s njim Armiju BiH, čudo bosanskog otpora, te podsjeća kako je cilj skupa potvrditi “privrženost našoj majci, SDA i BIH, te pružiti bezrezervnu podršku Bakiru Izetbegoviću, osobi koja je u isto vrijeme tradicija i budućnost, živ a legenda”.

 I opet mačići

Izetbegovićev izlazak za govornicu izaziva oduševljenje. Nakon spominjanja stećaka na kojima Bošnjak nikada ne kleči, pozivanja na rahmetli oca, dolazi i red na aktuelne neprijatelje – Harisa Silajdžića i Milorada Dodika. Prvom poručuje:

- Narod je povjerovao da nešto može biti sto posto, a ništa sto posto nije bilo! To je sebičnost, prevarili su narod, zaklali vola radi kile mesa. Za četiri godine ništa ispunili nisu. Jedino što je poraslo 100 posto je Milorad Dodik i njegov bezobrazluk! Vi znate da je to tako! Ali poruka Bošnjacima što su nam ovo uradili: kaže turska poslovica – nisu vukovi krivi kad strada stado, kriv je čoban, jer vukovi rade svoj posao.

- Zasp'o čoban – čuje se iz publike.

- I njemu treba reć' – jest', naš si, al Boga ti, vrati poluge vlasti onima koji znaju, onima što se deset godina ovako radili, neka poprave odnose u čitavom bosanskom patriotskom frontu! Dajte da se konačno krene s mjesta, nek učine uslugu narodu! Također, ne mogu u vlast oni koji su napravili stranku da sačuvaju vile na zemlji koju smo mi odbranili!

Da su nesretni mačići u ovoj predizbornoj kampanji vrlo atraktivna roba, potvrđuju i u ovoj stranci:

- Ako mačići progledaju za sedam dana, vrijeme je da i mi progledamo za četiri godine! Treba da podvučemo crtu, ne u zadnja četiri mjeseca gdje se skače okolo i dolaze razne Andželine Džoli, već četiri godine.

Red je na verbalni obračun i sa Dodikom:

- Milorad poručuje da će biti referenduma i otcjepljenja, a ja sam neki dan u Bijeljini bio i njemu poručio: Nemoj mislit, Milorade, da možeš završiti projekat Miloševića i Karadžića, jer ne možeš! Samo možeš ti završiti ko njih dvojica. Svako ko pođe njihovim putem završiće kao oni.

Ohrabren aplauzom, nastavlja:

- I nek Milorad napravi spisak osim ove dvojice dušmana samo u zadnjih 20 godina, pa nek se dobro zamisli nad sudbinom – Karadžić, Milošević, Šešelj, Koljević, Plavšić, Krajišnik, Batko... mislim da je to naša poruka njemu, nek se smiri dok je zavremena! Mi ćemo na svaki način braniti ovu okrvavljenu zemlju. Nismo mi džaba iskrvarili za nju!

Skup je i inače okarakterisala priča o zaslugama i prošlosti. O budućnosti nije bilo mnogo govora. Govorilo se tu i o šarenilu bosanskog ćilima i njegovom očuvanju, a negdje između o, kako je to eufeministično rekao Hamza Ajanović, “poljuljanim odnosima između boračke populacije i vlasti”:

- Svjedoci smo da su u zadnje vrijeme malo, narodnim rječnikom rečeno, poljuljani odnosi između boračke populacije i vlasti.

U sali muk, a zatim slijedi nastavak:

- Nedostaci su poznati i na jednoj i na drugoj strani. Kada je riječ o boračkoj strani, dobrim dijelom smo sami krivi. Previše smo se opustili i prepustili pojedincima da nas oni predstavljaju kako to znaju i hoće. Onako zaneseni, ne gledaju ni period koliko to oni predstavaljju određene populacije, niti ih mi upozoravamo. Kada je riječ o drugoj strani, vlasti, ja o tome ne bih danas govorio, nego predlažem da vrijeme što racionalnije iskoristimo ne žaleći truda do trećeg oktobra, pa ćemo kada preuzmemo što više pozicija u vlasti razgovarati o poboljšanju odnosa. Danas moramo biti svjesni i skupiti snagu, nositi se s ranama, a i uspomenama. Nama nema mirnog sna ali moramo završiti zadaću do kraja radi naših šehida i poginulih boraca.

Jedan od boraca oduševljeno aplaudira i diže ruku, maše prisutnima na bini. Nema mali prst i kažiprst.

Animiranje rodbine

Govornici su borce pozvali da ne gube vrijeme do trećeg oktobra, da zdušno animiraju rodbinu, prijatelje, komšije i poznanike da glasaju za SDA:

- Vidite vi, ako sad do izbora u ovih sedam dana mi naši članovi porodica, recimo po troje u prosjeku, animiramo po dva glasača i onda ta dva glasača animiraju svoje članove porodica... Pomnožite dakle po dva glasa sa tri pa još puta sedam dana... i uspjeh!

Jedan od prisutnih kasnije mi govori da se u potpunosti slaže sa izneseneim stavovima. Zove se Ahmed Ahić i bio je pripadnik borac 102 motorizovane brigade. I on se nada pobjedi:

- Treba da bude ljepše i bolje svima nama. Mi ćemo dati sve od sebe, moja porodica i prijatelji, nadam se da ćemo pobijediti.

A preporučujući se prisutnima, Izetbegović je naveo i razloge zbog kojih se vratio u politiku:

- Pravo da vam kažem, zadnjih deset godina, kako se Alija pasivizirao, a poslije i preselio, ja sam kanio da se povučem iz politike. Jer, kad napravim zgradu, ljudi čestitaju a u politici kolko god se napneš uvijek je čaša poluprazna. Mislio sam odustati al' sam za svaki slučaj odlučio biti tu negdje. Mislio sam odustati jer, razmišljao sam, možda će i Srbi prihvatiti neke druge, mislio sam, koji su možda manje muslimani od mene, da se malo relaksira stvar. Onda sam gledao stvari izbliza i počeo da ih savjetujem – nemojte tako, prihvatite tu reformu, pa ne ispuštaj to, Harise...

Gestikulira i nastavlja:

- Nadalje, nemam ja od Alije valjda samo prezime, ima tu i nešto genetike, i što je najvažnije, imam jedno kondenzovano iskustvo – dvije godine sam sjedio ispred njegogog kabineta, svaka informacija je preko mene išla... gledao sam kako se donose odluke. Procijenio sam da valja ući u politiku jer nije ovo borba za vlast, ovo je da sebi ular stavim na vrat da sedam dana u sedmici radim deset ili 12 sati.

Nakon završetka skupa položeno je i cvijeće na spomen obilježje ispred Opštine. Ispred je i Ibrahim Dervišević, pripadnik Armije BiH. Ranjen je na ratištu i danas je u kolicima. Prisustvovao je skupu i kaže da je za SDA opciju jer je “Izetbegović najrealniji i najpizemniji, sve što je rekao za Silajdžića tačno je”:

- Da je bila politika SDA sad ne bi bilo ovako. A sadašnja vlast je na neki način korumpirala boračke organizacije.

Slaže se i sa smjernicama koje je dao Bakir Izetbegović, naglasivši za govornicom kako treba upozoriti “ljude od vrata do vrata”:

- Nemojte gubiti vrijeme do izbora! Evo ja danas odoh na još dva skupa a i vi se angažujte. Da pobijedimo, da ostvarimo liderstvo u bosanskom patriotskom bloku, da završimo posao zbog kojeg ste vi ranjavani a moj otac u zatvoru ležao. Da završimo, akobogda, ljudi!

(zurnal.info)