BILJEŠKE IZ POBUNJENOG MOSTARA: Fatmir je postao Raspudić, a Nino se preziva Alispahić

IZGUBLJENI GRADONAČELNIK

Čovjeku ponekad dođe žao mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića. Uglavnom se to događa u trenucima kad se oglasi u medijima. Te nema čime upravljati. Te mandat mu istekao. Te nema kome podnijeti ostavku. Te nema ovlasti. Te nisam ja ništa kriv. Te OHR je sve zakuhao.

Čovjek se, da rezimiramo, pita: što ja radim ovdje? Jadni mali Ljubo ne shvata da se i mnogi drugi pitaju što on radi ovdje. Pogotovu se pitamo zašto pristaje na sramotnu marionetsku ulogu i zašto je se uporno ne želi odreći kad je već toliko izgubljen?

Ljubo, stvarno mi te žao, pogotovo jer se ne odričeš gradonačelničke funkcije na koju si došao zahvaljujući statutu s kojim se ne slažeš.

“JAVNI MEDIJI” U ULOZI STRANAČKIH BATLERA

Znali smo svi, bjelodano je jasno već dugi niz godina, da je većina mainstream privatnih medija pod kontrolom određenih stranaka. S tim se nekako i da živjeti. Ali govno od činjenice da su i “javni servisi” u BiH pod direktnom kontrolom određenih političkih partija teško je progutati. Nije da nismo znali to i ranije, ali, evo, prosvjedi jako brzo pokazuju pozitivne efekte. Sad je valjda baš svakom mislećem biću u ovoj zemlji jasno da je “javni servis” zapravo stranačka prćija, a mi ga plaćamo, baš kao i stranke.

Jedan od glavnih zahtjeva trebao bi biti smjena kompletne upravljačke i uredničke strukture javnih medija u BiH. Ako ništa treba ih sabotirati neplaćanjem pretplate. A onda neka idu uređivati okućnice Zlatka Lagumdžije i Bakira Izetbegovića, a i Čovićesku ima zavidnu zelenu površinu oko kuće.

KIŠNI PONEDJELJAK

Preko 500 prosvjednika okupilo se na Španjolskom trgu u Mostaru. Političarima je poručeno da se trebaju crvenjeti od speeda, pardon, stida. Budući su u Mostaru sve strukture vlasti razgulile na neplaćeni godišnji prosvjednici nisu imali kome odnijeti listu sa zahtjevima, koji su ipak huliganski nasilno pročitani.

Meni su se u glavi rojili samo novi zahtjevi.

Prioritetni zahtjevi trebali su biti da se Draganu Čoviću kupi novo raspelo, Muratu Ćoriću da se donira stolica predsjednika gradskog vijeća onako kako se Bakiru Izetbegoviću donira Audi 8, da se Emini Ganić pokloni trafika i singl Sex Pistolsa “No future”, da se Željku Komšiću pokloni čaj protiv konstipacije kako bi se čovjek olakšao, Valentinu Inzku da se pokloni crveni telefon poput onog u Bijeloj kući, itd.

Moji zahtjevi nisu naišli na razumijevanje.  

UJEDINJENJE

Korist od prosvjeda je, kako rekoh, višestruka. Ujedinilo se i ono za što se nevještom promatraču činilo da je nepomirljivo. Prosvjedi su nadetnički. Na razne načine. Jasno su pokazali i da je Fatmir Raspudić, a da je Nino Alispahić. Mala je to stvar, ali čovjeka raduje.

(zurnal.info)